Sport Domaći nogomet

glava u balunu

Kad je Hajduk u pitanju teško je biti hladne glave

glava u balunu

Nevjerojatan je odjek krize Hajduka u svijetu, svi su iskreno zabrinutiza budućnost „bijelih“. Ponavljam, zaključak je brojnih zainteresiranih, pritom naglašavam ne radi se ekskluzivno o navijačima Hajduka, koje muči pitanje budućnosti voljenog kluba, nego i drugima, koji čak nisu konzumenti nogometa. To se dade zaključiti i po komentarima na društvenim mrežama na kojima se plasiraju različita mišljenja od onih razočaranih, koji su od starta podržavali ideju o Hajduku kao „ditetu puka“, preko onih, koji i dalje vjeruju u maksimu o tome da „ima jedna duga cesta“, do onih koji spas vide u prodaji dionica jednom gazdi. Međutim, ipak većina napušta moto „rezultat je trend, ideal je vječan“, koji je svojevremeno objavljen s velikim optimizmom od strane Torcide. Napokon je vidljivo kako je rezultat najvažnije mjerilo vrijednosti kluba.

Mnogi navijači od velikog društvenog ugleda traže mogućnosti kako bi Hajduka ne samo izvući iz eventualnog ponora opasnosti borbe za prvoligaški život, već još više tragaju, propituju, pa i nude rješenje koja bi mogla brzo revitalizirati mitski klub. Zajednički nazivnik svih tih razmišljanja svodi se na ulogu udruge Naš Hajduk od čijeg se vodstva traži da smognu snage barem preispitati svoju odgovornost za nastalu kaotičnu situaciju na Poljudu. Međutim, od nadležnih nema ni zeru samokritičnosti, premda Ivan Rilov, kolovođa pokreta „Naš Hajduk“, po profesiji liječnik, po aktivnosti volonter tajnik udruge, vrlo elokventan, uvjerljiv u izlaganjima, dominantan u odnosu na druge članove svog ansambla, ipak je priznao za Slobodnu:

- Nema sustava, vizije, ne zna se tko će što raditi za godinu - dvije, ali to ne znači da sve treba užgat' i rušiti model upravljanja. Moramo ostati hladne glave.

Model „Hajduk, narodni klub“ mnogima je privlačan. Osobno sam pledirao da se poslije preoblikovanja Hajduka taj proces nastavi definitivnom privatizacijom (otud onaj tekst „Welcome mr Glover“). Bivši predsjednik Hajduka, poznati odvjetnik Mate Peroš vrlo razložno je objasnio svoju ideju po kojoj bi grad kao većinski vlasnik dao koncesiju na upravljanje klubom grupi zainteresiranih poduzetnika, što je isključivalo prodaju većinskog paketa dionica.

Vjerojatno se tako nešto u ono doba moglo realizirati, ali je danas veliko pitanje tko bi se želio prihvatiti Hajduka u ovakvom stanju kad je igrački korpus devastiran, kad su povlačeni štetni, u najmanju ruku neodgovorni poslovni potezi, kad je – to je utvrdio novodošli predsjednik Jasmin**Huljaj – klupska blagajna prazna. U ranijim slučajevima dok navijači nisu dobili ključnu ulogu u (in)direktnom vođenju Hajduka, događale su se danas nezamislive scene nezadovoljstva i prozivanja svih klupskih čimbenika.

Uzmimo stanje od prije desetak godina kad je za predsjednika Hajduka postavljen Joško Svaguša, također u situaciji mizernog učinka „bijelih“, pogotovo uslijed ispadanja na startu kvalifikacija za Europa ligu (Žilina, prva u gostima 1:1, druga na Poljudu poraz od 0:1). Izbor Svaguše dočekan je neviđenim revoltom navijača, koji su teren bombardirali kiflićima i krafnama, uz ružna skandiranja. 

Predsjednik Svaguša je tada povukao izvanredan potez, angažirao je talijanskog stručnjaka Edoarda Reju, koji je kasnije trenersku palicu predao Stanku Poklepoviću, pa je Hajduk slijedeće sezone doživio i nastup u Europskoj ligi. Svagušu su prozivali zbog Rejine gaže od 400.000 eura godišnje, koliko je predsjednik isposlovao od Lazija kad je Reja otišao u rimski klub.

Mirko Galić, svojevremeno vrhunski novinar, kasnije direktor HTV-a i veleposlanik Hrvatske u Francuskoj, inače odani navijač Hajduka još jednom se javio sveobuhvatnom analizom stanja splitskog kluba u Večernjem listu (naslov: Hajudk – kultni klub koji je postao ukleti klub i koji ima sve osim rezultata), između ostalog je napisao:

- Otužno je kako jedini „narodni klub iz godine u godinu zaostaje za svojim tržišnim rivalima… Oni su ušli u kapitalizam, a Hajduk je za(o)stao u fazi samoupravljanja. Kultni klub postaje s vremenom ukleti klub, u svađi sam sa sobom, ne samo s drugima, nesposoban vratiti staru slavu i obnoviti izgubljenu veličinu… Plaća okrutnu cijenu za dugogodišnju zabludu da se profesionalni klub može voditi na amaterski način… Na vidjelo izbija kriza, a ne samo kriza momčadi; kriza upravljanja, a ne samo kriza igre; kriza koncepcije, a ne samo kriza rezultata; kriza morala ne samo kriza povjerenja…

I dalje: „Da ne bude zablude *Ivana Kosa*nije ni trebalo dovoditi, ni na začelje, a kamoli na čelo splitskog kluba… Jasmin Huljaj, novi predsjednik hvali zatečeno stanje, da bi valjda opravdao što nema nikakvu ideju kako će Hajduka oživjeti i umjesto da bude predsjednik promjena on se predstavlja kao čovjek kontinuiteta“.

I još jedan poklonik „bijelih“ Marko Biočina u Jutarnjem listu u „kratkom eseju o uspjesima i neuspjesima najvažnijeg hrvatskog društvenog eksperimenta“ detaljno je analizirao uzroke duboke krize „bijelih“:

- Klub mora pronaći prostor za argumentiranu kritiku svega što se u njemu događa, čak i ako ta kritike predlaže fundamentalne promjene modela temeljem kojeg se njime upravlja.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet