Sport Domaći nogomet

GLAVA U BALUNU

Zdravko Reić: Izborniku Daliću alibi ne treba

GLAVA U BALUNU

Zlatko Dalić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije pobire zaslužene pohvale i divljenje sa svih strana, iz svake pore hrvatskog naroda, na račun svoje uloge, ne samo glede osvajanje drugog mjesta na svjetskom prvenstvu u Rusiji, već još više zbog primjernog ponašanja i nemjerljive ljubavi prema svojoj Hrvatskoj.

Nesumnjivo je, kad se bude birala osoba godine krajem 2018., Dalić će biti na tom pijedestalu, jednako kao što se dogodilo 2007. sa Slavenom Bilićem poslije frapantnih uspjeha s našom reprezentacijom na putu kroz kvalifikacije za prvenstvo Europe u Austriji.

Oko Dalićeva značaja bilo je klasičnih pretjeravanja, kao i onda s Bilićem, to da zaslužuje biti premijer i slične stvari. Po tko zna koji put treba ponoviti da je Dalić spasio u prvom redu HNS kao instituciju, da je zahvaljujući njegovim sposobnostima, stručnosti prije svega, najzaslužniji za srebrnu medalju, automatski i da je osoba, koja je pokazala kako se treba ponašati izbornik. I to sve do jednog trenutka, a to je ovaj koji odjednom izaziva polemike, sumnje, dvoumljenja oko  toga kako su ga htjeli smijeniti, odnosno kako on “ne smije dopustiti da me nakon dva mjeseca, ponovno smjenjuju, da se nađu dva-tri frajera koji me žele maknuti“.

Nije baš jasno u čiju trubu Dalić puše, ali neka njegova stajališta, ponavljam bez obzira na klanjanje na račun uspjeha u Rusiji, u najmanju ruku su upitna. I to treba kazati uz napomenu da Dalić ima ugovor do 2020., kad je na programu Europsko prvenstvo, kojeg bi trebalo produljiti i do sljedećeg mundijala u Kataru 2022.

To što kaže Dalić da ga “opstruiraju neki koji ne znaju učiniti dva, tri na nogu“ i rade mu o fotelji u najmanju ruku je ružno. Naime, uspješni predsjednici klubova, kao što je bio, na primjer, Tito Kirigin u Hajduku ili danas Damir Mišković u Rijeci, možda i Ivan Meštrović iz Osijeka i ne mogu uraditi dva, tri na nogu, ali su prvoklasni predsjednici koji znaju voditi klub, sigurno bi bili sposobni voditi i HNS.

Molim vas, ovo nije napad na Dalića, to nikako, to je poslije svega nastojanje da se izbornika svede na njegovu funkciju. A ta dimenzija je fantastična, što se tiče nogometa. Žao mi je da Dalić odjednom govori o nekima koji ga opstruiraju ili koji su sumnjali u njega.

Ono što je loše, u krajnjoj liniji i nekorektno, to su njegove uopćene optužbe, jer –otkako je preuzeo ulogu izbornika - valjda je shvatio, otkrio, identificirao te koji rade protiv njega. Uvjeren sam da je Dalić ispalio takve optužbe protiv nepoznatih kako bi sebi izgradio alibi i to za slučaj da napusti kormilo reprezentacije i udomi se negdje drugdje za znatno veću, možda i deset puta unosniju gažu od one koju ima u HNS-u. A to je njegovo legitimno pravo.

Osnovno je da je Dalić još prije dolaska na Svjetsko prvenstvo, znači mnogo ranije nego je sa svojim ljudima ostvario senzacionalni uspjeh, dobio ugovor do 2020. A u tom ugovoru su mjesečna primanja, koja apsolutno zaslužuje, od 40.000 eura uz razne bonuse i benefite, moguće i sponzorske dobitke, tako da praktično i nema izdataka osim u slučaju kad organizira druženje s novinarima, prijateljima, mještanima u Varaždinu i Livnu.

Poslije one agonije na Rujevici, kad nam je Pyry Soiri, praktični novak u finskoj reprezentaciji, golom u 90. minuti za 1:1 odjednom otvorio oči glede mogućnosti Modrića i drugova pod vodstvom Ante Čačića, bilo je pitanje koga angažirati. U prvi plan, na temelju preporuka od strane Damira Miškovića i Marijana Kustića plasiran je Matjaž Kek, kao interventno rješenje. Odustalo se obzirom na činjenicu da je slovenski trener po svojim metodama neumoljiv, čak isključiv (a la Tomislav Ivić), pa je kao rješenje prihvaćena ideja Roberta Markulina, dugogodišnjeg zasluženog funkcionara iz Koprivnice za razgovor s Dalićem.

Pa naravno bilo je sumnji, čak skepse, ali poslije Kijeva i pogotovo uspjeha protiv Grčke u doigravanju za vizu mundijala više nitko, niti jednog trenutka, nije bio u dilemi oko Daličeva statusa.

Tko je to zamjerio Daliću onaj potez da nakon utakmice protiv Perua u Americi oslobodi nastupa šest veterana? Pa u prvom redu novinari od kojih su neki tijekom ruske parade izveli pravi salto mortale. Pa neki, čak najugledniji nu tumačili kako je Dalić do mjesta izbornika došao na temelju svoje postojbine (Livna, što se dovodilo u vezu sa Šukerom), zatim po nekoj interesnoj vezi (kao omogućio je Zoranu Mamiću da dobije angažman u Emiratima, pa mu je Zdravko vraćao dug), kao i po nekom svjetonazoru, čak stranačkoj pripadnosti, premda baš i ne vjerujem da je Dalić član bilo koje stranke.

Uoči mundijala pod naslovom “Vjerujmo u Dalića“ podržao sam Dalićeve sve poteze od prve utakmice protiv Ukrajine preko pripremnih utakmica do starta u Rusiji.

Markulin je rekao po povratku iz Rusije, još prije nego su u medijima razbuktala polemika tko je za ili protiv Dalića, dakle čovjek, koji je praktično instalirao izbornika uz jedinstveno “za“ svih članova Izvršnog odbora:

- Sve, ali baš sve, bilo je urađeno po zahtjevima Dalića, od stožera, pripremnih utakmica, lokacije kampa, ali i luksuza u resortu “Šumska rapsodija“ u Iličevu kod Sankt Peterburga, preko putovanja, određivanja premija do najsitnijih detalja. I koliko znam, a pratio sam reprezentaciju po Rusiji, nitko nikad nije potegnuo pitanje o statusu izbornika.

I za kraj, stajalište koje se plasira kako su “srebrni“ odlučivali o bitnim organizacijskim i strateškim pitanjima je nepojmljivo, jer oni su državna reprezentacija, a ne neka privatna družina.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet