Sport Domaći nogomet

Zadarska dica

Modrić, Vrsaljko, Suba, Livaković: Svi nam govore, dajte se odmorite, ali ovo su naši dani života!

Zadarska dica

Zadarska dica, Luka Modrić, Šime Vrsaljko, Danijel Subašić i Dominik Livaković ekskluzivno su za Studio podijelili svoje emocije nakon zagrebačkog i zadarskog slavlja na koje su stigli jedrenjakom koji su pratile zadarske brodice.

Može li se netko sjetiti nekog detalja koji vezujemo uz zadarske “mušketire” Luku Modrića, Šimu Vrsaljka, Danijela Subašića i Dominika Livakovića, a da nije osvanuo na novinskim stranicama ili u drugim medijima? Jako teško, jer priče o životima ovih mladih ljudi obišle su svijet. U njima je iskazano njihovo nimalo lagodno putovanje do slave. Stotine puta potvrdili su svoju jednostavnost, skromnost i prisnost s onima koji su, napose posljednjih mjesec dana, živjeli s njima, proživljavali one dramatične trenutke, penale, propuštene prigode, sudačku nepravdu i tomu slično. Ali se zato u konačnici naveliko slavilo osvojeno srebro i Lukina Zlatna lopta, kojom je promoviran u najboljeg igrača svijeta. I taj prvi čovjek u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, opet nas je oduševio ne samo na dočeku u Zagrebu, nego i u Zadru.

Kao potpisniku ovog teksta, ukazala mi se, na zadarskom Forumu u Sv. Donatu, prigoda, dodirnuti nogometno božanstvo, igrača kojem se klanja i divi cijeli svijet. Treperio je, činilo se kako neće imati dovoljno energije istrčati na svečanu pozornicu, pred svoje obožavatelje. Prevarili smo se. Naprotiv, nešto kasnije došla nam je potvrda da umor nije “srušio” Luku, kao ni njegove suigrače. Izgledao je kao pravi kapetan koji je vješto kormilario jedrenjakom Branimir, upravo onako kakvim smo ga navikli gledati u dresu reprezentacije Hrvatske, kao i Real Madrida. Oduševljenje i iznenađenje viđenim na dočeku u staroj jezgri Zadra, gdje se klicalo njemu Šimi, Danijelu i Dominiku, nije želio skrivati.

- Živim najbolje dane svojega života! Da mi je netko na početku moje nogometne karijere rekao da ću doživjeti ovo ili približno ovom što sam doživio u Zagrebu i Zadru, ne bih mu vjerovao, čak ni u snu. Zapravo, moram biti iskren, meni je ovo jedan predivan san. Možda nisam ni svjestan što smo napravili na svjetskom prvenstvu. Raduju me ovo zajedništvo i sreća ljudi oko nas, ujedno im se zahvaljujem jer koliko god smo se mi trošili u Rusiji, ni navijači se nisu štedjeli. I zato su zaslužili da budemo dio njihove priče, nikakav umor ne može i nikad neće stajati između nas - poručio je za naše čitatelje Modrić koji je s ostalima na dobronamjerni poziv domaćina da se spuste s pozornice samo odmahivao rukom... I kad se ipak približio kraj druženja na pozornici, koje je trajalo duže od sat i pol vremena, gotovo toliko su potrošili za potpisivanje na dresove, šalove, kape i majice s njihovim imenima.

- Svi nam govore, dajte se odmorite! I hoćemo, ali ljudi koji su sada uz nas zaslužuju vrijeme koje smo im podarili. Nakon što se sve malo slegne, moramo se opet vratiti u realnost, prionuti poslu u našim klubovima, jer samo radom mogli smo doći do ovakvog rezultata. U malom ‘intermezzu’, slobodno vrijeme provest ću u odmoru sa svojom obitelji. To mi je u ovom trenutku ipak najpotrebnije - zaključio je Luka.

Svjedoci smo kako je Šime Vrsaljko tijekom turnira u Rusiji i nakon naših velikih pobjeda bio čovjek zadužen za stvaranje još užarenijeg ozračja u svlačionici “vatrenih”. Društvene mreže doslovce su preplavljene Šiminim videozapisima kojima je “kupio” sve u Hrvatskoj. Pjesma, ples i mikrofon bili su njegovo “oružje”. Nije se u zadarskoj luci libio ni sjesti na skuter da bi se provezao oko galije kojom se plovilo ususret navijačima. I prve riječi koje je izgovorio prije nego što će krenuti na kratki predah, uz prigodan domjenak, bile su:

Modrić, Vrsaljko, Suba, Livaković: Svi nam govore, dajte se odmorite, ali ovo su naši dani života!

Ljudi, ima li netko šugaman, mokar sam od glave do pete?”. Jedna dama u VIP prostoru snašla se brzinom munje i Šimu prekrila ručnikom: “Sine, samo se ti pazi. Trebaš nam još u reprezentaciji, trebamo te da bismo se zajednički veselili novim sportskim uspjesima Hrvatske!”. Vrsaljko se zahvalio i nestrpljivo čekao izlazak pred navijače, zapravo, valja biti iskren i kazati da su, više od svih, mlade djevojke s čežnjom tražile pogled slavnog osvajača ženskih srdaca novoustoličenog Don Juana, odnosno, Šimu kojeg vidimo i kao izvrsna glumca.

- Neopisivo je doista prava riječ za sve što smo doživjeli najprije na svjetskom prvenstvu u Rusiji, potom na dočeku u Zagrebu i Zadru. Kakvi su mi planovi nakon ove ludnice? Odmoriti se u društvu najbližih i onda pravac Madrid u moj Atletico. Nema stajanja; slijedi novo dokazivanje, ali i potvrda onoga što sam zajedno s ostalima ostvario na SP-u. Nogometni svijet posebna je priča u kojoj nema vremena za predah između dva čina. Neka, ništa mi nije krivo ni ovih glasnica koje su ozbiljno ugrožene, naša Domovina ovo je zaslužila, jednako kao i mi taj mali slatki odmor - zaključio je Vrsaljko.

Plovidba kroz svjetsko prvenstvo za Subašića je bila posebna. Poput hobotnice, skidao je penale toliko strasno da se uživio u ulogu osobe koje leti zrakom ne bi li uhvatila loptu. Ne znamo jesu li ga te misli pratile kad je s broda Branimir skočio u more i odlučio se osvježiti od šušura.

- Teško je u ovakvim trenucima, u svojem gradu, pred ljudima koje susrećeš svaki put kad se vratiš na Kalelargu suspregnuti emocije i poriv da osjetiš ovo plavo hrvatsko more. Meni je od svega važnije da sam osjetio zajedništvo. Svi smo disali kao jedan od odlaska u Rusiju i boravka tamo do povratka u Hrvatsku. Zagreb i Zadar, kao i drugi gradovi odakle su naše kolege, Split, Varaždin, Donji Miholjac, Slavonski Brod, ma cijela Hrvatska, najbolja su potvrda zajedništva u ljubavi koja nas veže. Ljubavi koju smo živjeli skupa. Nije mi krivo što mi je preostalo malo vremena za odmor koji ću, koliko poznajem sebe, provesti aktivno i onda se vratiti u Monaco, među svoje suigrače da bismo zajedno plovili europskim nogometnim travnjakom - kazao je Subašić.

Samozatajan i tih bio je “mali” Livaković, vratar od kojeg se puno očekuje, tako da Subašić ne treba strahovati hoće li, kad dođe trenutak za promjene, imati pravog nasljednika.

- Vrijeme je moj saveznik. Moram biti sretan što mi se ukazala prigoda da budem dio najljepše ispisane hrvatske nogometne bajke. I naučio sam puno toga gledajući kako to rade velemajstori Luka, Danijel, Šime i ostali ‘vatreni’. Uh, ovo je ogromno iskustvo koje se ničim ne može platiti - iskreno će Dominik.

Ranije je rečeno da je napisano i izgovoreno na tisuće predivnih riječi kojima se dotaklo privatne živote zadarskih “vatrenih”, ali uvijek se ponešto može izvući od jednako skromnih ljudi kao što su Luka, Šime, Danijel i Dominik.

- Šimu i njegova oca Mladena te obitelj poznajem otkad su se rodili. Znam i starije, pa mogu kazati da je dobra loza sačuvana. Govorim to kao vinogradar i vinar iz Nadina, mjesta kojeg se Šime nikad nije niti želi odreći, naprotiv, vjerujem da će tu sagraditi dom za odmor - predviđa Nedo Marijačić, koji nije propustio doći na  Forum.

Zaton Obrovački i zaseok Modrići prema mnogim statistikama zasigurno su na raznim tražilicama na kugli zemaljskoj mjesto u koje su mnogi željeli zaviriti.

- Mi smo vam jednostavni, skromni i mirni, ali čvrsti ljudi. Velebit nas je naučio da se moramo boriti, a najbolja potvrda ovoga što govorim jest naš Luka. Svaki put kad stigne, navrati u naše selo. Sve nas lijepo pozdravi, nas starije upita za zdravlje, mladima pak ponudi priču o tome kako nikad ne smiju odustati na putu koji ih vodi prema tome da budu dobri ljudi, odlični sportaši i uspješni u poslu kojim se misle baviti. I stalno naglašava: ‘budite strpljivi, jer svaki početak je težak i trnovit’.

A zna se zašto tako razmišlja, jer je prošao jako puno toga ne toliko dobrog, što ga je zasigurno učinilo ovako čvrstim. I nisu nimalo pogriješili kad mu je dodijeljeno veliko priznanje kao što je Zlatna lopta. Ozbiljno treba razmišljati o tome kako bismo mogli izraditi njezinu repliku, ali uvećanu stotinu puta i postaviti je na ulazu u naše selo. Luka je to zaslužio - iskreno će Ante Župan, dok je  pratio što se sve događalo na zadarskoj pozornici. O tome kako nikad nisu zaboravili odakle su krenuli u svijet nogometa, svjedoči činjenica da nikad ne propuste navratiti na stadion na Stanovima.

- Oni su naši sinovi koji su u svijet pronijeli ime Zadra. Neizmjerno im hvala na svemu što čine za naš klub. Ne dvojim da će svojom ljubavi prema NK Zadru potaknuti mnoge da nam pomognu u stvaranju valjanih uvjeta za rad. Jer, imamo školu nogometa kao malo tko u Hrvatskoj. Zar oni i mnogi prije njih nisu najbolji primjer onoga o čemu zborim? - kazao je Svetko Ćustić, direktor NK Zadra i otac tragično preminulog nogometaša Hrvoja Ćustića, uz kojeg je osobito emotivno vezan Danijel Subašić.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet