Sport Domaći nogomet

glava u balunu

Zdravko Reić: Ne pucajte u Vatrene

  glava  u balunu

Pukla je stotka“, to je poklič (naročito onih koji su služili vojsku u bivšoj državi), to je znak da je do važnog događaja ostalo nešto sitno, u ovom slučaju do svjetskog prvenstva u Rusiji.

U nogometu, naravno, jer je to najveći, najgledaniji, po svim kriterijima super spektakularni događaj na svijetu. Mundial je značajan za ovu generaciju hrvatskih, Rusija je posljednja prilika da Luka Modrić i kompanija napokon izvedu onaj završni skok u legendu.

A to znači - plasman u polufinale!

U ranijim okolnostima, u vremenu kad se naša reprezentacija tek borila da izađe na svjetsku scenu, javnost je bila zadovoljna i pukim sudjelovanjem u završnicama velikih natjecanja. Jer, ipak je senzacionalno da Hrvatska sudjeluje na deset od dvanaest takvih događanja od 1996. i europskog prvenstva u Engleskoj do ovih dana.

Ta bilanca je Vatrene učinila vrijednima, priznatima, premda su na tim turnirima postizali uglavnom razočaravajuće rezultate, osim 1998. u Francuskoj kad su osvojili treće mjesto i kad je lansirana poruka “Proud to be Croat“.

Zanimljivo je da se Hrvatska na europskim prvenstvima, gdje je konkurencija na startu, u grupnoj fazi natjecanja, jača, pokazala uspješnijom nego na svjetskim prvenstvima. U šest sudjelovanja (jednom smo izostali, na Euru 2000.) triput su Vatreni prebrodili skupine, dvaput se plasirali u četvrtfinale (1996. i 2008.) i jednom u osminu finala (2016.). S druge strane, na Mundialima, na kojima bilježimo četiri sudjelovanja, osim na tom famoznom izdanju iz 1998. nikad nismo prošli u drugu fazu, nokaut rundu.

Sada, uoči prvenstva u Rusiji logična su velika očekivanja, pa i zahtjevi ljubitelja nogometa, da se prođe u drugi dio natjecanja, uspješno apsolvira nadmetanje u svojoj grupi. Onda kad se dosegne ta faza izravnih eliminacija, zaključuje se - “tu može biti svašta“. A to je neodređena kategorija, zahtjevi nisu postavljeni imperativno, nego popustljivo. Prevladavaju stajališta da bi prolaz grupe značio uspjeh, a ispadanje novi debakl, na razini događanja iz Japana i Koreje 2002., Njemačke 2006. i Brazila 2014.

Po meni su takva stajališta previše popustljiva, nisu u rangu vrijednosti igračkog kapitala naše reprezentacije. Plasman u drugi, eliminacijski dio morao bi biti tretiran kao logičan, nešto što je samo po sebi razumljivo, premda je nogomet čudesna igra koja donosi i senzacije. Dakle, nužno je podignuti letvicu ambicija i postaviti kao cilj prolaz u četvrtfinale Mundiala.

A to znači zahtjev da se u osmini finala, protiv Francuza ili Danaca, pobijedi, ide dalje među osam najboljih na svijetu.

Takva projekcija vrijednosti naše reprezentacije ipak nije moguća i to zbog aktualnog stanja u našem nogometu, ali i državi. U društvu vlada opće nezadovoljstvo, nema sklada, sve vrvi od neslaganja, prijepora, svađa, o podmetanjima da i ne govorimo.

Odavno sam u jednoj “Latinici“, prigodom sudjelovanja na temu “Split vražji otok“ (sintagmu je lansirao Darko Hudelist u istraživačkoj reportaži iz Starta 1988.), naglasio da “giljotina nije izmišljena u Francuskoj bila bi omiljeni alat u Splitu i Hrvatskoj“. Jer čim netko postigne uspjeh, podigne glavu, postane primjer ili model ponašanja, odmah se događa masovna utrka u blaćenju, omalovažavanju, zavisti...

Malobrojni su trenuci oduševljenja, pravog zajedništva (a parte događanja kao što su međunarodno priznanje Hrvatske, ratne pobjede, doček generala oslobođenih u Haagu...) kakvo narodu može priuštiti sport, trijumfi naših asova i momčadi. Međutim, u posljednjih par godina, što se tiče nogometa, još od vremena predsjednikovanja Vlatka Markovića i, još izrazitije, od dominacije Dinama u nacionalnom prvenstvu, stvara se anti-nogometna, pa i anti-Vatrena klima.

U redu je da se javlja argumentirano nezadovoljstvo na račun stanja u nogometnoj organizaciji, ali je neprirodno da se promjene u njenog vrhušci pokušava izvesti rušenjem ugleda reprezentacije. A to je posljednjih godina metoda nezadovoljnih, onih koji razloge neuspjeha svojeg kluba traže u stanju nogometne organizacije, ali i onih koji bi rado zaposjeli funkcije u HNS-u pod formulom raščišćavanja odnosa. 

Zato je u ovoj fazi uoči Mundiala osnovno dati sve ovlasti Zlatku Daliću u izbora stožera i igračkog kadra, jednako tako dozvoliti aktualnom vodstvu HNS-a da provede pripreme za projekt “Rusija 2018“, a kod ljubitelja nogometa izazvati pozitivnu klimu bez prozivanja i inzistiranja na skandalima, suđenjima... jer je stvaranje takve afirmativne sinergije temelj uspjeha.

Jer, kao i uvijek, rezultati će presuditi i igračima i izborniku i vodstvu HNS-a.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet