Sport Domaći nogomet

Zdravko Reić: Zašto Dinamo uoči svakog derbija "pumpa" svoju povijest

Megalomanska i nelogična želja da Dinamo bude nasljednik HAŠK-a i Građanskog zapravo je rezultat prozirnog nastojanja da “modri” pribroje naslove prvaka ta dva kluba, osvojenih prije Drugog svjetskog rata

Megalomanska i nelogična želja da Dinamo bude nasljednik HAŠK-a i Građanskog zapravo je rezultat prozirnog nastojanja da “modri” pribroje naslove prvaka ta dva kluba, osvojenih prije Drugog svjetskog rata

Evo ih opet, kao uoči svakog derbija, tako i ovaj put, mora se naći netko s namjerom da falsificira činjenice. Baš tako...

Hajduk i Dinamo su tradicionalni, veliki, vječni rivali. I to, logično, od prvog prvenstva Hrvatske! Ali ne od starta ove naše, neovisne Hrvatske, točnije ne od prvog sudara “bijelih” i “modrih” u 1. HNL, koji se dogodio 14. ožujka 1992. u Zagrebu (pobjeda Hajduka s 2:1). Premijerni dvoboj dogodio se također u Zagrebu, ali još 26. svibnja 1945. u prvenstvu Narodne Republike Hrvatske. “Modri” su pobijedili s 4:2 (igralo se u Koturaškoj ulici), na kraju je to prvenstvo osvojio Hajduk, na gol-razliku. Radi kronike: obje momčadi su osvojile po 22 boda, Hajduk je imao gol-diferenciju 51:11, Dinamo 40:12.

To su neoborivi fakti. A to što posljednjih godina pojedinci tumače kako se prvi dvoboj tradicionalnih rivala dogodio prije 85 godina, još u vrijeme prastare Jugoslavije, to jest Kraljevine Jugoslavije, to su samo fantazije. Ljudi moji, zapisano je da je tada Hajduk igrao protiv Građanskog. Je, to je bila startna utakmica za prvenstvo 1924., duga dva dana! Na Starom placu, kod plinare, najprije 7. rujna za 90 minuta bilo je 3:3, onda sutradan, u produžecima 1:1, pa odmah u ponovljenoj utakmici 5:0 za Hajduka!

Prekrštavanje

I nitko nikad, sve do prvog prvenstva neovisne Hrvatske 1992., nije govorio, a kamoli tvrdio da je Dinamo, osnovan 9. lipnja 1945., u stvari klub rođen znatno prije... Je, bilo je nakaradnih i smiješnih nastojanja da se Dinamo prikaže kao klub koji je naslijedio dva sjajna, nezaboravna ZG kluba, HAŠK-a i Građanskog. “Modri” su čak odigrali jedno prvenstvo s tom šifrom HAŠK-Građanski, onda su prekršteni u Croatiju, što kibici Dinama nisu nikad prihvatili, s pravom su se borili i izborili za rodno ime: Dinamo.

Ta megalomanska i nelogična želja da Dinamo bude nasljednik HAŠK-a i Građanskog zapravo je rezultat prozirnog nastojanja da “modri” pribroje naslove prvaka ta dva kluba, osvojenih prije Drugog svjetskog rata, pa da tako klub iz Maksimira bude i stariji i trofejniji od splitskoga.

dinamo_turska8-080209

Mario Todorić / CROPIX

Kolega Nikola Lipovac iz Jutarnjeg lista, on ovaj put, ranije drugi predvođeni radioreporterom Fredijem Kramerom (specijalnost tenis), objavio je, sad ipak revidiranu priču: Dinamo je nasljednik Građanskog, osnovanog 26. travnja 1911. Znači, HAŠK više nije u pitanju, premda je taj klub osnovan 1903., pa je Zlatko Canjuga 1998. u HNK u Zagrebu priredio proslavu 95. godišnjice Dinama.

– HAŠK, Građanski i Dinamo pretopoljeni u jedno, u Croatiju, u kontinuiranih 95 godina organiziranog igranja nogometa – zapisao je Predrag Jurišić, tada u Vjesniku u povodu “95. obljetnice Croatije”.

Naravno, u Maksimiru ili negdje drugdje odakle se diktiralo prekrajanje nogometne povijesti, malo su se prebacili. Jer, kao što svi znaju, poklonici HAŠK-a i Građanskog nisu se podnosili...
– Naviknuti smo, na žalost, na podmetanja – rekao je 1998. Zlatko Vitez, predsjednik Skupštine “modrih”. Mi se ne želimo odreći zagrebačke nogometne tradicije i to je jedan od razloga što smo pod svetim imenom Dinamo sjedinili sva tri najslavnija zagrebačka nogometna kluba: HAŠK-a, Građanskog i Dinama.

U novije vrijeme je krenula druga priča: po njoj su “simpatizeri Građanskog nakon osnutka Dinama 9. lipnja 1945. mahom prešli pod plavu boju i sačuvali identitet purgera”. Taj zaključak, kao i onaj da je znak Dinama od 1969. “vrlo sličan onom Građanskog”, te fakat da je većina igrača Građanskog nakon završetka Drugog rata igrala za Dinamo, treba poslužiti konstrukciji po kojoj je današnji Dinamo sljednik Građanskog.

Zamislite, kako sam splitski sportski novinar s trenutno najdužim stažom, nazivali su me iz Zagreba i pitali je li istina da se u Splitu uoči utakmice govorilo “dolazi nam Građanski”, a ne Dinamo... Ma kakvi, Dinamo je oduvijek bio samo Dinamo.

Najprije, to je veliki klub, gotovo podjednak Hajduku. Kažem podjednak samo zato jer “bijeli” ipak imaju tu prednost da su rođeni 34 godine ranije, to jest 1911. Zato “modrima”, ljudima koji ga vole i podržavaju, koji za njega navijaju, apsolutno ne trebaju makinacije s korijenima.

Politička butiga

Karakteristično je, na primjer, da nitko ne spominje treći značajni zagrebački klub Concordiju. I što znači ta tvrdnja da su se navijači Građanskog poistovjetili s Dinamom? Je li to bila njihova ekskluziva? A za koga su onda u bivšoj Jugoslaviji navijali pristaše HAŠK-a i Concordije? Zar za Lokomotivu ili Milicionera/Borca?

Nadalje, Dinamo je zaista prvih godina igrao u Koturaškoj ulici na igralištu Građanskog, ali se brzo preselio u Maksimir, na posjed HAŠK-a (vidi fotografije u trofejnoj dvorani Dinama). Istina je i to da je većina igrača Građanskog zaigrala za Dinamo, ali prvotimci “modrih” bili su i igrači HAŠK-a i Concordije. No brojni igrači Građanskog su poslije rata nastavili karijeru u Beogradu, u dresu Partizana (Franjo Glaser, Meho Brozović, Zlatko Čajkovski, Stjepan Bobek, Bruno Belin, Branko Strnad, Domagoj Kapetanović...).

Na kraju, zanimljivo je, također, da škola nogometa Dinama nosi ime “Kacijan-Hitrec”, a zna se da oni, Ico Hitrec i Ratko Kacijan, nisu igrali za Građanski.
Ne vjerujem da će Kramer&Krameri biti zaustavljeni u svojim krojenjima, odnosno da će odustati od svoje fiksacije. Povijesna je činjenica, tri velika zagrebačka kluba, ali i drugi po bivšoj Jugoslaviji (na primjer, u Beogradu Jugoslavija i BSK) dekretom su ukinuti od komunističkih vlasti. Hajduk nije, jer se odlaskom u partizane pridružio antifašističkoj borbi.

Ali i prije nego su krenuli u partizane, splitski klub nije igrao u prvenstvu NDH (Dalmacija je prodana Italiji), “bijeli” se nisu kompromitirali i odazvali ponudi talijanaša da nastupe u Seriji A. Većina prvotimaca već je bila u partizanima, preostali su pod vodstvom Janka Rodina i dr. Šime Poduje najprije prebjegli na Vis, pa onda kao “Hajduk NOVJ i POJ” igrali po Italiji, Egiptu, Palestini, Siriji i Malti. Isto tako, istina je, pojedinci u toj ratnoj epopeji sudjelovali su kako bi sačuvali glavu na ramenu.

Premda to i nije moja stvar, držim da Dinamu nije potrebno lijepiti se uz klubove koji su igrali u vrijeme kvinsliške tvorevine NDH. Pa i današnja Hrvatska se odriče svake veze s tom paradržavom...
– NDH nije bila ni neovisna, ni država, pa ni Hrvatska – više puta je rekao predsjednik Hrvatske Stipe Mesić.

A predsjednik Vlade Hrvatske Ivo Sanader u jednom istupu naglasio je: “Da je NDH bila država, onda ja ne bih mogao biti premijer u Hrvatskoj, nego možda jedino u Italiji.”

Moram ponoviti onu misao Meštra iz Velog mista: “Neću politiku u svoju butigu.” Zato se treba okrenuti nogometu, dvoboju Hajduka i Dinama, koji tri mjeseca, još od kraja jesenskog dijela prvenstva, izaziva pozornost javnosti (ne samo nogometne). A na pitanje koji je klub bolji, uspješniji, draži odgovor u pravilu daju navijači, pristaše “bijelih” i “modrih”. Priznat će danas i u Maksimiru: Hajduk je trenutačno u prednosti.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet
Page 1 of 6FirstPrevious[1]23456Last