Sport Domaći nogomet

intervju s legendom

Dado Pršo: HNL sada na nešto sliči, a Hajduk može biti prvak

intervju s legendom

‘Hajduk može biti prvak, naraslo im je samopouzdanje, a i euforija vlada među navijačima’, kaže budući trener - Dado Pršo

‘Hajduk može biti prvak, naraslo im je samopouzdanje, a i euforija vlada među navijačima’, kaže budući trener - Dado Pršo

Prvi put nakon što je prije godinu i pol okončao karijeru zbog niza ozljeda, Dado Pršo je zaigrao nogomet, ovaj put ipak samo mali nogomet. Jedan od najboljih hrvatskih napadača protekloga desetljeća bio je najveća zvijezda splitskoga humanitarnoga turnira Četiri kafića, Memorijala Dina Petrinovića.
- Koliko nisam igrao i koliko me nije bilo u javnosti nisam znao hoće li me ljudi prepoznati - našalio se Pršo.

Iako je prošao omladinsku školu Hajduka, kako za njega nije bilo mjesta u seniorskoj momčadi “bijelih”, ovo mu je bio jedan od rijetkih nastupa u Splitu. Tijekom reprezentativne karijere tek je jednom, protiv Njemačke 2004., zaigrao na Poljudu.

- Moka (op.a. Ivica Mornar) mi je pričao kako je turnir po igračima i fenomenalnoj atmosferi jedinstven, ali tek kad zaigraš vidiš kakav je to gušt. Nadam se da sam pokazao kako nisam zaboravio igrati. Koljeno me još muči, ali imam drugo! Za ovako plemenitu stvar ništa nije problem - rekao je nekadašnji igrač Monaca i Glasgow Rangersa.

Nakon prestanka aktivnog igranja Pršo dane provodi sa suprugom Carole te kćerkom Nicoline (devet godina) i sinom Lorenzom (sedam), a prihvatio se i uređenja obiteljskoga doma u francuskom Villefranchu (u blizini Nice). Ni u svoje “penzionerske” dane Pršo nije mogao daleko od lopte. U Villefrancheu podučava djecu nogometu, a u Hrvatskoj je polaznik trenerske škole. Kako kaže ostalo mu je još oko godinu i pol da položi ispite nakon čega će se uhvatiti u koštac i s “pro” licencijom.

- Teško je, ali želim naučiti i vidjeti kako me ide. Ne mora značiti da će onaj tko je bio profesionalan nogometaš ujedno biti i dobar trener.

U školskim klupama ste s Mornarom.Tko od koga prepisuje Mornar od Prše, ili...?
- Ha,ha! Spašavamo jedan drugoga, ovisno o tome tko šta zna! Ne smijemo baš reći da prepisujemo, hm... pomognemo se međusobno. Nije lako u ovim godinama opet u školu, pogotovo što nemamo pravo na šalabahtere. Probali smo svašta, ali sve su nam uzeli. Opasno nas kontroliraju, kamere sve snimaju!

Tijelo više nije moglo

U škotskim medijima je nedavno osvanula izjava kako biste voljeli u budućnosti postati trener Rangersa, a u hrvatskim kako vam je san biti na klupi Hrvatske?
- Nikada nisam to rekao, ljudi pišu svašta. Nikada nisam letio tako visoko, a i imam obzira prema ljudima koji tamo rade. Tek sam počeo, tko zna hoću li moći i u selu nekoga trenirati! Ne može svatko postati trener. Istina je da želim biti dobar trener, jer čega god sam se uhvatio to sam napravio ozbiljno.

Još su nam svima u glavi slike Pršina oproštaja u dresu Rangersa koji ga je ovih dana smjestio i na naslovnicu klupskog DVD-a o igračima koji su obilježili posljednjih deset godina Old Firm derbija protiv Celtica. Ozljede mu nisu dale zaigrati na tom posljednjem susretu protiv Kilmarnocka na Ibroxu. Kada je zbog problema s koljenom odlučio reći zbogom nogometu prije oproštajnog susreta “otišli” su mu ligamenti gležnja na treningu pa je navijače u suzama pozdravio na štakama.

- Nažalost, tako je ispalo. Ne smatram da sam se prerano ostavio. Možda sam mogao igrati još godinu ili dvije, ali zdravlje je važnije. Glava je htjela, ali tijelo nije moglo. Nisam se htio brukati i varati navijače i suigrače.

Zadranin se nogometa ostavio s 32 i pol godine, ali zbog nogometnog puta koji zaslužuje da se po njemu snimi i film te kasnog ulaska u reprezentaciju, prekratko smo uživali u njegovim majstorijama. Vrata reprezentacije je zaobilaznim putem našao u 29. godini, nakon što je igrao za Pazinku, Rouen, Saint Raphael, Ajaccio te Monaco. Navijači Hajduka se pitaju kako za njega nije bilo mjesta na Poljudu...

Wembley nas je već upoznao

- U Hajduku mi je bilo fenomenalno, a dani s Mornarom, Rapaićem i Butićem nezaboravni. Do dva ujutro smo znali igrati u dvorani. Iskreno, u to vrijeme Mornar i Rapaić su bili bolji. Ne kažem da nisam bio dobar, ali nisam odskakao. Tek sam u Monacu počeo više razmišljati. Tamo sam najviše naučio, ali se i uozbiljio.

Tijekom boravka u Francuskoj na godinu dana se Pršo bio ostavio nogometa, te radio kao automehaničar.
- Bio sam pomoćnik u velikoj radionici i bilo mi je odlično. To je normalan život, a ovo što mi nogometaši živimo je drukčije. Tko je u tim trenucima mogao i sanjati da ću doći u Monaco. Bilo je i boljih od mene, pa nisu uspjeli.

A da sada treba popraviti automobil...
- Sada je sve elektronika, uključiš i auto ti samo kaže što mu je ha, ha. Mogu promijeniti gume ili ulje!

Postojala je i opcija da se pred kraj karijere jednu sezonu Pršo vrati na Poljud.
- Ne mogu doći i reći evo mene, ja bih igrao, a znam da fizički ne mogu više.

Tko će biti prvak, Hajduk ili Dinamo?
- Hajduk može biti prvak, naraslo im je samopouzdanje nakon pobjedom nad Dinamom, a euforija je i među navijačima. Dobro je da su dva kluba jaka i da nije sve odmah riješeno, da borba za prvaka sliči na nešto.

U kvalifikacijama za SP 2010. godine Hrvatskoj predstoji teška bitka, prije svega s Englezima i Ukrajincima.
- Momci su me oduševili kvalitetnim nogometom, ugodnim oku, od noge do noge. Englezi su u prednosti zbog pobjede u Zagrebu, ali već smo dokazali kako ih možemo pobijediti i na njihovome Wembleyju.

Bez oproštaja

- Ne želim oproštajni susret, nisam taj tip. Jednostavno sam došao, jednostavno sam i otišao. U karijeri pak ništa ne bih promijenio! Sve negativno što mi se dogodilo, koliko god mi je ponekad bilo teško, ujedno mi je i pomoglo.

Monaco plače

Pršo je jedan od rijetkih hrvatskih igrača koji su igrali finale Lige prvaka. Bolji od Monaca s 3:0 te 2004. godine bio je Porto Josea Mourinha. - Emotivno smo pali, nismo se pripremili za finale da bismo mogli dignuti trofej. Pukli smo! Svi smo razmišljali kako ćemo dalje. Rothen je već bio u PSG-u, ja sam se dogovorio s Rangersima. Sjećam se trenera Deschampsa koji mi je, kada sam mu rekao da idem u Škotsku, rekao “ajme, nemoj reći suigračima, zaplakat će”.

Majka bdije

U vrijeme dok je bio u Hajduku Prši je dijagnosticiran šum na srcu, ali je ipak napravio veliku karijeru.

- Hajduk je, što se toga tiče, bio fenomenalan prema meni. Poslali su me i u Zürich na pregled nakon čega su mi dopustili igranje. Što sam tijekom vremena više išao na preglede sve su liječnici bili sigurniji da će sve biti dobro. Ipak, kad god sam igrao majka mi je zbog toga teško spavala.

Šut za kraj

- Reprezentativni period ostao mi je u najljepšem sjećanju. Protiv Australaca na mundijalu u Njemačkoj sam u jednom šutu osjetio kako ne mogu više. Prije bih iz takve pozicije sigurno prisilio vratara barem na obranu, a tada nisam ni pogodio vrata.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last