Sport Domaći nogomet

trener MAKARANA je stigao tri dana prije početka prvenstva i ODMAH osvojio jesensku titulu

Zdenko Adamović - Zmaj: Ludo sam hrabar

trener MAKARANA je stigao tri dana prije početka prvenstva i ODMAH osvojio jesensku titulu

Možemo biti ponosni na uspjeh. Čestitam momcima na radu i ponašanju, ali moramo biti svjesni da još uvijek nismo ništa napravili - stao je na loptu nakon slavlja Adamović

Možemo biti ponosni na uspjeh. Čestitam momcima na radu i ponašanju, ali moramo biti svjesni da još uvijek nismo ništa napravili - stao je na loptu nakon slavlja Adamović

Tri dana prije početka prvenstva

otišao je iz drniškog DOŠK-a i preuzeo momčad Zmaja, a tri dana nakon završetka jesenskog dijela Treće lige Jug slegli su mu se dojmovi nakon osvojenog naslova jesenskog prvaka s Makaranima.

Nakon domaće 1:0 pobjede u posljednjem jesenskom kolu nad Jadranom (KS) pred čak 700 navijača, uslijedila je velika fešta, prvo na travnjaku (igrači su se na prsa bacali u blato), a potom i na zajedničkoj večeri igrača, stručnog stožera, uprave i sponzora.

- Ljudi govore da se ne pamti kada je zadnji put na nogometnoj utakmici bilo gotovo tisuću ljudi. Možemo biti ponosni na naš uspjeh. Čestitam momcima na radu i ponašanju, ali moramo biti svjesni da još uvijek nismo ništa napravili.

U jednoj utakmici sve može krenuti naopako - stao je na loptu odmah nakon slavlja Adamović. Već spomenuti dolazak na klupu Makarana u pet do dvanaest prije početka prvenstva čini ovaj uspjeh još većim.

- Ljudi, između ostalih i iz uprave, su mi priznali kako je to bila hrabrost, ali i ludost. Došao sam u srijedu, a već u subotu je bila utakmica! Ali uvijek sam bio tvrdoglav i mislio sam, zašto ne. Trebala mi je minuta da se dogovorim s predsjednikom Markom Ožićem Bebekom - rekao je Adamović kojem u prvih 6-7 kola nije sve išlo po planu.

- Već su izvan klupskih krugova poćele i ćakule o smjeni, ali nisam se obazirao. Polako smo se momčad i ja prilagođavali jedno drugom, a već na prvom sastanku sam poručio igračima kako me ne zanima tko je domaći, a tko stranac, već da kod mene igraju samo spremni igrači.

- Svaka im čast, pokazali su se kao dobri i radišni momci, a kapa dolje i mom pomoćniku, ‘profesoru’ Ninu Buriću.

U Zmajevu slučaju ne kaže se uzalud da je obrana ključni dio momčadi. Adamovićeva momčad u 18 je susreta (17 službenih, plus ogled s drugom momčadi Hajduka u kojem su slavili 1:0) primila samo devet pogodaka.

Tek svaku drugu utakmicu rivali su uspjeli pronaći put do mreže Makarana, koju uglavnom čuva Vedran Čović.

Pojačanja dobrodošla

- Mislim da sve govori podatak da je naš vratar u sedam od osam domaćih susreta u medijima ostao neocijenjen. Čović, Jakir, Stojkić, Musa, Bagarić, Čota bili su okosnica momčadi, pravi Kineski zid.

- Da smo se išli braniti možete biti uvjereni da se ne bismo s gostovanja vratili s ovoliko bodova.

Naslov jesenskog prvaka Makaranima je donijela nevjerojatna serija od 29 osvojenih bodova od 33 moguća u posljednjih jedanaest susreta. Međutim, na proljeće će morati braniti prvo mjesto pred konkurentima.

- Treća liga prije je bila ‘indijanska’, ali se sada popravilo suđenje. Gostima se sudi pošteno, pa kvalitet može isplivati. Međutim, lakše se boriti za opstanak nego za vrh, jer kada pokušavaš ostati u ligi sve što napraviš je dobro, a ovdje te svaki kiks košta.

Uvijek radim s onim što imam, ali u zadnjim kolima smo zbog ozljeda imali po dvojicu juniora na klupi te izdržali s 13-14 igrača.

Već sam razgovarao s upravom i za nastavak bi nam, naravno u skladu s mogućnostima, dobro došla prije svega još dva vezna igrača, te po jedan napadač i obrambeni - božićna je želja Adamovića.

Hajduk ga krio

U igračkim danima Adamović je kao 16-godišnjak, pionirski reprezentativac, iz Osijeka stigao u Hajduk za koji je igrao pet i pol sezona. Splićani su ga oteli pred Crvenom zvezdom, Partizanom i Dinamom.

- Po mene su došli Miljenko Šegvić i Vojo Kačić. Želio sam ići u Hajduk i samo su me sjeli u auto i pravac Split! U iduća tri-četiri mjeseca nisam imao pravo nastupa pa sam igrao pod tuđim imenom, a na turniru u Stuttgartu sam morao iz igre jer sam mogao postati prvi strijelac pa bi se sve otkrilo.

Ni kada smo igrali u Vinkovcima nisu mi dali da odem kući jer su se bojali da će me Zvezda ili tadašnji Dinamo iz Vinkovaca preoteti! Na koncu su me jedva pustili kući, a meni ni na kraj pameti nije bilo da se ne vratim u Hajduk.

Upijao znanje

Kao igrač je od svih svojih trenera Adamović ‘pokupio’po nešto, ali je, kako kaže, svoj.

- Temperament u vođenju sam učio od Ivića, autoritet od Nadoveze, a staloženost od Marina Kovačića. S Kovačićem sam bio u juniorima Hajduka i prvoj momčadi, te od njega potražim savjet kad mi zatreba. Uvijek mi pomogne - priznao je.

 

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet