Sport Domaći nogomet

NOGOMETNI RAZGOVORI

Srečko Katanec: Bio sam blizu Hajduka, a mediji su me odvratili od ‘vatrenih’

NOGOMETNI RAZGOVORI

Na ovom Mundijalu, najbolji pritisak na organizaciju igre svojih protivnika radile su reprezentacije Meksika, Čilea, Kolumbije i, sad ćete se iznenaditi, Australije

Trijumf Njemačke udario je klasičan, gotovo očekivan pečat na posve netipičan Mundijal u Brazilu. Iz dana u dan, iz noći u noć Svjetskog prvenstva spaljivane su razne, veće ili manje, nogometne iluzije s nacionalnim predznakom - brazilske, španjolske, talijanske, engleske, hrvatske...

Zanimalo nas je kako je sve to vidio slovenski izbornik Srečko Katanec. Nastupao je i kao igrač i kao trener na mondijalima, stručnjak bez dlake na jeziku, neopterećen obzirima koje domaća struka obično ima kada govori o ulozi nacionalne reprezentacije u suvremenom nogometu, kao i o vrijednostima nekih naših igrača koje smo domalo proglasili najboljima na svijetu.

Početkom svibnja ove godine prorekli ste hrvatskoj reprezentaciji da neće proći prvi krug na Svjetskom prvenstvu. Mnogi su na to odmahnuli rukom, osjećate li sada zadovoljštinu?


- Ma kakva zadovoljština. Nikome ne želim slab rezultat, ama baš nikome, a pogotovo ne Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini čije sam utakmice na Mundijalu pratio s posebnim zanimanjem. Pratio sam i što se pisalo i govorilo u hrvatskim medijima o reprezentaciji prije SP-a i vidio sam, jer istodobno sam pratio što i kako igraju i druge reprezentacije, da tu ima dosta zabluda. Normalno je da u hrvatskoj javnosti mnogi očekuju da reprezentacija uđe među 16 ili u među osam, ali realnost je nešto drugo.

Gdje su najveće zablude u pogledima na hrvatsku reprezentaciju?


- Hrvatska javnost ima vrlo visoko mišljenje o glavnim igračima u reprezentaciji, što je dobro i pozitivno, ali sve mora imati svoje granice. Od Luke Modrića, recimo, očekivanja su bila i da bude “paker”, i da osigura “zadnji pas” za napadače, i da puca po golu, i da zabija. A, objektivno, Modrić to ne može.

U Hrvatskoj se njega gleda kao igrača madridskog Reala, ali on u tom Realu ima točno određene zadatke, u određenoj zoni igrališta, u “međuprostoru” između linija, gdje je “jak na lopti”, okretan, agilan, s pravim rješenjima. U toj ulozi Modrić je najjači na svijetu. I nije Modrić jedini takav primjer gdje javnost od igrača hrvatske reprezentacije traži da budu više od onoga što igraju u klubovima.

Mislite i na Ivana Rakitića?


- Modrić i Rakitić su, u principu, jako slični igrači. Kovač ih je odlučio staviti da igraju zajedno, neki drugi trener stavio bi jednog defenzivnijeg veznog u paru s ofenzivnijim, a brazilski selektor Scolari je protiv Hrvatske stavio dva defenzivna zadnja vezna. Gledajući tu utakmicu pomislio sam kako bi za utakmicu odlično bilo da je Ramires, recimo, igrao u paru s Modrićem, a da je Rakitić igrao na drugoj strani s Luisom Gustavom. Ovako je to bila utakmica koju su uglavnom vodili brazilski stoperi, sa sporim protokom lopte na obje strane, bila je to utakmica ispod nivoa Svjetskog prvenstva.

Puno toga moglo se vidjeti iz načina kako ste primili prvi gol od Brazila. Po sredini obrane, nakon izgubljene lopte, bez pravog bloka. Takav gol ne može primiti reprezentacija čiji igrači igraju u Realu ili Barceloni, ali ni tim čiji igrači igraju u hrvatskim ili slovenskim prvoligašima.

Zašto je Meksiko bio onako moćan, tjelesno, pa i tehnički, u odnosu na hrvatsku reprezentaciju?


- Meksiko, Čile, Kolumbija i Australija su reprezentacije koje su imale najbolji pritisak na suparnika, na organizaciju igre protivnika. Na Svjetskom prvenstvu presudno je bilo imaš li tih pet, šest igrača u napadu i u veznoj liniji koji će “ganjati” suparnika visoko, koji su fizički moćni i znaju igrati. Na kraju krajeva, i Njemačka je bila uspješna, s Müllerom, Kloseom, Kroosom i Gotzeom, u takvom pritisku na protivnika.

Sad ćete se iznenaditi zašto Australija, ali ako malo bolje pogledate, bili su jako blizu pobjede nad Nizozemskom. Bili su Australci dominantni i imali neviđenu priliku za 3:2 i tko zna kakav bi bio rasplet u toj grupi. Oduševili su me.

Meksiko je jedna od tih reprezentacija koja ima brze, pokretljive i nasrtljive igrače prema naprijed, koji protivniku ne daju da se organizira, da uspostavi igru. Svaka ekipa koja igra protiv takvog protivnika, ima problem. Imala ga je i Hrvatska.

Sve u svemu, nije me iznenadilo ni ispadanje Hrvatske u prvom krugu, ali ni ispadanje Španjolske i Italije u prvom krugu.

Zašto je bilo očekivano ispadanje Španjolske kao tada aktualnog svjetskog prvaka?

- Gledajući Španjolce uoči Mundijala, smatrao sam da bi, barem za mene, bilo veliko iznenađenje da svi ti njihovi iscrpljeni igrači, od Piquea, Xavija, Inieste, Sergija Ramosa do Coste, dođu u pravu formu u roku deset dana. Pa samim tim i da prođu grupu.

Isti je slučaj, kao i sa Španjolcima, i sa Messijem koji čitavu sezonu nije igrao na svom pravom nivou. Isti takav kakav je bio kroz prošlu sezonu u Barceloni, Messi je bio i na Svjetskom prvenstvu. Imao je u Brazilu bljeskove, ali to nije pravi Messi!

I takav Messi proglašen je najboljim igračem Svjetskog prvenstva. Što nam to onda govori o Mundijalu, kakav se nogomet na njemu igrao?


- Ako je ovakav Messi najbolji igrač, onda taj Mundijal nije bio dobar! Sjetimo se da je kroz prošlu sezonu bilo govora da se Messi čuva za Mundijal, da će eksplodirati na Svjetskom prvenstvu, ali vidjeli smo da od toga nema ništa. Nije to na prekidač, pa da se stisne tipka.

Gledajući taktički, Mundijal je donio, za mene iznenađujuću, potrebu i najvećih svjetskih trenera poput Van Gaala ili reprezentacija poput Argentine, da igraju sa pet igrača otpozadi, s “liberom”, koji se na neki način vratio u igru. Ali Van Gaalov primjer pokazuje da uvijek moraš biti načisto kakve igrače imaš, što realno možeš, a ne što bi ti htio.

Jako mi se svidjelo da je svjetski prvak ekipa koja nema planetarne zvijezde. Ne možeš pogledati među njemačke reprezentativce i reći, evo, ovaj je bio najzaslužniji, bez njega ne bi bilo ništa. To mi je puno draže, nego odluka Brazila, Argentine i Nizozemske da sve baziraju na jednom igraču, Neymaru, Messiju ili Robbenu.

Znam da je utopija, ali volio bih da se iduća svjetska prvenstva igraju nakon mjesec i više dana stanke od nacionalnih prvenstava kako bi se ekipe odmorile i spremile. Pa da onda vidimo stvarne vrijednosti ekipa i igrača. Onda bi i selektori mogli učiniti više nego što je sada slučaj.

Kako je moguće da se brazilska reprezentacija kao glavni favorit prvenstva onako raspadne, primi 10 golova u dvije odlučujuće utakmice, da se svijet sažalijeva nad njima?

- Ne bih znao, ne vjerujem da itko zna odgovor na to. Zato je nogomet tako popularan. Pa i ja se moram zamisliti da li sam prekritičan prema svojim igračima kada vidim kako se ponašaju stoperi ili vezni reprezentacije Brazila. Jesam li prekritičan prema svojim napadačima kada vidim kakvu je šansu Argentinac Higuain promašio u finalu Mundijala?

Nešto slično utakmici Brazil-Njemačka 1:7 doživio sam kao reprezentativac Jugoslavije 1987. kada smo u Beogradu nakon pola sata igre gubili od Engleske 0:4. Prema tome, znam, vidio sam, osjetio, doživio, da se takvo nešto može dogoditi.

Moram reći, kad je o Brazilu riječ, da su mi u startu bilo čudna očekivanja od Neymara koji nije odigrao sezonu za pamćenje u Barceloni. Pa su onda, kad se Neymar ozlijedio uoči Njemačke, potrošili silnu energiju žaleći za njim, umjesto da su pripremali druge igrače za tu utakmicu.

Što su hrvatski i slovenski nogomet, njihove struke i ostala javnost, mogli naučiti, pa primijeniti iz proteklog Mundijala?


- Mi smo male nogometne nacije i teško možemo nešto uspješno primijeniti od onoga što se vidjelo. Meni je nezamislivo da napadač ne radi ništa u obrambenim zadacima, a tako su neke, pod znacima navodima ili bez njih, velike reprezentacije igrale na ovom prvenstvu.

Mislim da je presudno da imaš brzinu i kroz karakteristike igrača i kroz način igre. Bez toga je sve puno teže. I prije je brzina bila važna, ali mislim da postaje sve važnija. Ovaj je Mundijal pokazao i da ne treba robovati stilovima igre koje je neka reprezentacija igrala kroz prethodna razdoblja. Primjeri su opet Nizozemska i Argentina. Sjetimo se kako su Nizozemci igrali prije, razvučeno, s tri napadača, s puno dodira...

Pogledajte što je sada bilo. To je potpuna promjena. Pa slično se može kazati za Argentinu. Nema tu više nadigravanja, igrali su Argentinci gusto, na polukontre i kontre.

Možete li nam sada, s odmakom od desetak godina, kazati zašto je propala ideja da postanete izbornik Hrvatske?


- To je 2004. godine bilo sve dogovoreno. Hrvatski nogometni savez me htio, ja sam se vidio u tom projektu. Onda je krenula jedna priča koja mi od početka nije mirisala na dobro. U hrvatskim medijima potegnuta je priča kako se ja nacionalno osjećam, a za mene je sportski, profesionalni dio nespojiv s nacionalnim i drugim pitanjima koja nemaju veze sa sportom.

Ipak, rekao sam tada ono što jest, da su mi roditelji Hrvati iz Međimurja, ali da sam ja Slovenac, rođen i odrastao u Sloveniji. To u Hrvatskoj nije bilo dobro primljeno i ja sam se zahvalio na ponudi HNS-a.

Igrački ste stasali u ljubljanskoj Olimpiji, odakle ste zamalo osamdesetih prešli u Hajduk?


- Sletio sam u Split na neke dogovore, ali sam brzo i odletio. Umjesto u Hajduku, završio sam u Dinamu, pa prešao u Partizan...

                                                                                                                                             Vedran Marjanović
snimio dragan matić / cropix

Predodređen za klupu

Odvevši kao izbornik reprezentaciju Slovenije na Europsko prvenstvo u Belgiji i Nizozemskoj 2000. i Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji 2002., Srećko Katanec (51) upisao je Deželu na kartu vrhunskog svjetskog nogometa. Za takav pothvat Katanec je na neki način bio predodređen.

U igračkim danima bio je reprezentativac Jugoslavije, zabilježivši 31 službeni nastup, osvojio je s Sampdorijom naslov prvaka Italije, sa Stuttgartom je igrao finale Kupa UEFA-e...

U trenerskim vodama, nakon senzacije sa Slovenijom, dobio je angažman u pirejskom Olympiacosu te kao izbornik Ujedinjenih Arapskih Emirata i Makedonije. Od lani je ponovo na klupi najbolje slovenske selekcije.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet