Sport Domaći nogomet

SUPROTIVA

Josip Jović: Mamić i Štimac - dvojac na istoj strani

 SUPROTIVA

Ronald Goršić / CROPIX

Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, proslavljeni reprezentativac, igrač i trener, nakon, barem što se tiče reprezentacije, četrnaest godina uspješnog i besplatnog vođenja Saveza, nije podnio ostavku, on je jednostavno otjeran.

Nakon sjednice Izvršnog odbora, na kojoj je obznanio svoj odlazak tek jednom škrtom polurečenicom, izišao je na ulicu posve sam, s grčem na licu, razočaran, ostavljen i izdan, podsjećajući na Dražena Budišu u noći predsjedničkih izbora 2000. godine. I jedan i drugi imali su svojeg Mefista ili možda Judu. Dok je Draženu to bio Ivica Račan, Vlatku Markoviću je to Zdravko Mamić.

Markovića je u zadnje vrijeme u predsjedničkoj stolici držao upravo Mamić, braneći ga, a zapravo nastojeći očuvati svoju poziciju, od vehementnih nasrtaja ambicioznog Igora Štimca. A onda mu je u novoj konstelaciji kao dobar učenik Machiavellija, iako ga nikada nije čitao, okrenuo leđa.

Uloga bivšega golgetera

Vrlo zanimljivo i vrlo demokratski, Mamić je kao formalno tek jedan od članova izvršnog tijela odredio budućeg Predsjednika i budućeg izbornika. Bit će to, sada je to već općepoznato, Davor Šuker i Igor Štimac.

Zna se i da će plaća još neizabranog izbornika biti za tri tisuće eura viša nego plaća njemačke kancelarke. Kad je ono vođen pravi mali rat za čelno mjesto Nogometnog saveza, ostala je zapisana prijetnja Zdravka Mamića upućena Markovićevu protukandidatu: “Nećeš, razbojniče.”

Sada, međutim, taj se isti čovjek kojemu bi, da je za njega znao, sigurno Coppola dodijelio glavnu ulogu u svom čuvenom filmu, umjesto Marlonu Brandu, kladi na tog istog Štimca i govori s ushićenjem: “On je karizmatični lider, hrvatski i europski nogometni brend.”

Kad su u pitanju ortački interesi, čast je pod nogama. Bolje u zajedničkom, osobnom interesu zakopati ratne sjekire nego vječno ratovati. I Štimac je držao Mamića glavnim generatorom ligaške nogometne krize, a sada pristaje na tijesnu suradnju.

Do jučer su sjedili na tribinama stadiona na pristojnoj udaljenosti. Sada sjede skupa nasmiješeni i zagrljeni. I Bilić je podigao sidro vidjevši što se sprema. To je dvojac koji će određivati sudbinu hrvatskog nogometa u sljedećem razdoblju. Davoru Šukeru Mamić je namijenio posebnu ulogu.

On je veliko ime, ali nije menadžer, to tek treba naučiti, objašnjava Mamić. Drugim riječima, menadžer i mentor će biti on, ili oni, a golgeter će ih svojim imenom pokrivati. Takvu ulogu zacijelo ne bi prihvatio Zvonimir Boban, pa je već odavno ispao iz svih kombinacija. Šuker je trebao doći na predsjedničko mjesto, jer “tvrdoglavi Bosanac” ne bi pristao, bez obzira na podložnost spram Mamića, imenovati Štimca za izbornika i zbog osobnih odnosa, a i zbog toga što Štimac kao trener nema rezultata.

Mamić je odlučio žrtvovati Markovića i zbog toga da bi se dodvorio još jednom “bombarderu s Kvarnera”, ministru Željku Jovanoviću, s kojim je najprije razmijenio nekoliko grubosti, da bi mu se onda umilio, shvativši kako se s rogatim ne vrijedi bosti. I ovaj je put “bog i batina” hrvatskog nogometa pokazao svoju jaku karakteristiku.

Bezobziran je i surov prema slabijima, ali je spreman podviti rep kad susretne one o kojima ovisi. Jovanović, možda i zbog nekih svojih političkih razloga, nije krio zadovoljstvo Markovićevom smjenom, ali doduše, ako je suditi prema predloženom novom zakonu o sportu, ni Mamiću neće ostaviti široko polje djelovanja.

Reprezentacija kao Dinamo

Cijela operacija izvedena je bez imalo takta, i to uoči Europskog prvenstva, što se može loše odraziti na rezultate reprezentacije.

Ali i to ima svoje dobre razloge. Ako momčad u Poljskoj i Ukrajini postigne uspjeh, provedba plana bila bi bitno otežana. Model Dinama dobiva svoju širu dimenziju. Kao što je jedan klub prisvojio i pretvorio u svoju trgovačku kompaniju, Mamić, uz Štimčevu asistenciju, sada to isto nastoji učiniti i s nacionalom vrstom. Nema boljeg puta za transfer igrača s kojima ima ugovore o prodajama i provizijama. I što je najgore, na isti način na koji je rastjerao Dinamove navijače od “voljenog kluba”, Zdravko Mamić bi mogao rastjerati i navijače od nogometne reprezentacije, posljednjeg utočišta nacionalnog ponosa.

Vlatku Markoviću je, to nije sporno, isteklo vrijeme. Ali zaslužio je dostojanstven oproštaj. Neprihvatljivo je, s druge strane, da jedan čovjek u ime cijele organizacije, svih delegata i klubova unaprijed postavlja ljude na najvažnije funkcije.

(Šukeru i Štimcu treba dodati još i Vrbanovića kao izvršnog direktora, vjerojatno i sve članove Predsjedništva i Izvršnog odbora.) Štimac trijumfalno nakon Markovićeva odlaska najavljuje “velike promjene” i “otvaranje prostora za nove smjerove u nogometu”.

Kakve promjene i kakvi smjerovi? Puni stadioni, kvalitetna liga, pošteno suđenje?! Eh, kao da je Marković jedini krivac za loše postojeće stanje.

Najveća mu je greška to što je dopustio Mamićevu dominaciju. No, zar je on, primjerice, kriv što je vodstvo Hajduka u dvije godine napravilo negativan saldo od stotinjak milijuna kuna, podnoseći sada račun Gradu, što Hajduk nema omladinsku školu i što nije u stanju godinama stvoriti gotovo ni jednog iznadprosječnog igrača, što u ovom klubu kronično nema nikakve spremnosti da se istraže misteriozni putovi novca od prodaje igrača, itd..

                                                                                                                                                                    JOSIP JOVIĆ

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last