Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, proslavljeni reprezentativac, igrač i trener, nakon, barem što se tiče reprezentacije, četrnaest godina uspješnog i besplatnog vođenja Saveza, nije podnio ostavku, on je jednostavno otjeran.
Nakon sjednice Izvršnog odbora, na kojoj je obznanio svoj odlazak tek jednom škrtom polurečenicom, izišao je na ulicu posve sam, s grčem na licu, razočaran, ostavljen i izdan, podsjećajući na Dražena Budišu u noći predsjedničkih izbora 2000. godine. I jedan i drugi imali su svojeg Mefista ili možda Judu. Dok je Draženu to bio Ivica Račan, Vlatku Markoviću je to Zdravko Mamić.
Markovića je u zadnje vrijeme u predsjedničkoj stolici držao upravo Mamić, braneći ga, a zapravo nastojeći očuvati svoju poziciju, od vehementnih nasrtaja ambicioz...
Nakon sjednice Izvršnog odbora, na kojoj je obznanio svoj odlazak tek jednom škrtom polurečenicom, izišao je na ulicu posve sam, s grčem na licu, razočaran, ostavljen i izdan, podsjećajući na Dražena Budišu u noći predsjedničkih izbora 2000. godine. I jedan i drugi imali su svojeg Mefista ili možda Judu. Dok je Draženu to bio Ivica Račan, Vlatku Markoviću je to Zdravko Mamić.
Markovića je u zadnje vrijeme u predsjedničkoj stolici držao upravo Mamić, braneći ga, a zapravo nastojeći očuvati svoju poziciju, od vehementnih nasrtaja ambicioz...
