Sport Atletika

treći spol

Počinje novo doba u sportu: IAAF najavila uvođenje transrodne kategorije

treći spol

Međunarodna atletska federacija (IAAF) najavila je uvođenje transrodne kategorije atletičara i prva je sportska asocijacija koja u natjecateljski sustav namjerava uvesti treći spol. Time počinje novo doba u sportu.

Prema pravilima koje IAAF želi uvesti, pojedine atletičarke s prirodno visokom razinom testosterona ubuduće će morati promijeniti discipline u kojima se natječu osim ako ne uzimaju lijekove i ne snize razinu testosterona za šest mjeseci te je održavaju. Atletičarke koje ne žele uzimati lijekove mogu sudjelovati na međunarodnim natjecanjima, osim u disciplinama od 400 metara do milje (1609 metara), kao i na svim natjecanjima u muškoj konkurenciji, na bilo kojoj razini i u bilo kojoj disciplini. Nove odredbe stupaju na snagu 1. studenoga.

Pravila će najviše pogoditi dvostruku olimpijsku pobjednicu i trostruku svjetsku prvakinju na 800 metara Caster Semenyu(28). Konkretno, Semenya će morati svakodnevno uzimati lijekove ili će se morati početi natjecati u utrkama na 5000 metara, u kojima količina testosterona nije bitna.

IAAF je već 2011. donio ograničenje za testosterone, ali je Arbitražni sud za sport (CAS) suspendirao ta pravila pa su se atletičarke poput Semenye nesmetano nastavile natjecati.

Moratorij je upravo istekao i IAAF najkasnije do rujna ove godine mora CAS-u dostaviti studiju koja će valjano argumentirati postavke o natjecateljskoj neravnopravnosti. Iako opsežan znanstveni rad kojim je obuhvaćeno 2127 krvnih uzoraka testiranih na testosteron između 2011. i 2013., studija očito nije donijela očekivane rezultate pa su u IAAF-u, umjesto novih dokaza, donijeli nove propise. Novi skup odnosi se samo na određene srednjoprugaške trkačke discipline u kojima je, kaže IAAF, prednost za testosteron najizraženija.

Očita je meta Caster Semenya, najpoznatiji svjetski primjer interseksualnosti, koja suvereno vlada baš tim disciplinama. Može biti kažnjena zbog osobina s kakvima je rođena (ima tri puta više testosterona nego prosječna žena), a na koje se jedino može gledati kao na dar prirode.

- Ne želim razgovarati o tome i svoja će prava potražiti na Arbitražnom sudu za sport. Ja sam samo sportašica, ali neću dopustiti da netko gazi po meni - izjavila je atletičarka.

IAAF inzistira na tome da "želi očuvati jednakost izgleda u atletskim natjecanjima" i stvoriti "ravnopravno igralište". No, bit je sporta da nije ravnopravno igralište jer pobjeđuju oni s prirodnim prednostima. Nameće se pitanje ima li krovna sportska organizacija pravo posezati u urođeno tjelesno stanje sportaša da bi ujednačila njihove sposobnosti s većinom. Bi li onda trebalo skraćivati Boltove noge ili stopala Michaela Phelpsa? Ne dobiva li taj dvojac svojim "nenormalnim" fizičkim osobinama značajnu prednost pred ostalima?

- Mislim da su sva natjecanja na elitnoj razini u biti nepravedna, na ovaj ili onaj način - rekao je referirajući se na temu hiperandrogenizma dr. Myron Genel, profesor medicine na Yaleu i dugogodišnji savjetnik Medicinske komisije Međunarodnoga olimpijskog odbora (MOO).

Ova mučna priča u kojoj atletska federacija pokušava briljantnu atletičarku iz Južnoafričke Republike ukloniti s pobjedničkog postolja traje gotovo desetljeće. Svjetsko atletsko prvenstvu u Berlinu iz ljeta 2009. ne pamtimo samo po Usainu Boltu i Blanki Vlašić. Svijet je ostao zapanjen sportskim rezultatima 19-godišnje Semenye, a zatim i šokiran brutalnim opaskama da se radi o hermafroditu, androginoj ženi ili čak muškarcu.

Njezinu pobjedu potpuno je zasjenio podatak da je IAAF zatražio provjeru njezina spola zbog muškobanjastog izgleda i dubokog glasa. Djevojka je živjela u kaosu, ali je nakon testiranja odlučeno da može zadržati i naslov prvakinje i novčanu nagradu.

 Ne razumijem kada kažu da imam prednost. Ja sam žena. Piškim kao žena. Ne razumijem kada kažu da sam muško i da imam dubok glas. Ja sam žena i to nije upitno - objašnjavala je Semenya.

Nekompetentnost liječničkog tima u Berlinu (testiranja su obavljena bez njezine i roditeljske suglasnosti) definitivno je otvorila Pandorinu kutiju. Kontroverzije oko Caster Semenye bile su povod MOO-u da zatraži stručne preporuke oko definicije tko je muško, a tko žensko. Ugledni hrvatski endokrinolog prof. dr. Miroslav Dumić, koji je jedini iz ovog dijela Europe sudjelovao u donošenju smjernica o testiranju sportaša na spol, ustvrdio je:

- Za nas je ona žensko jer je rođena, odgajana i osjeća se kao žensko. Rezultati testiranja nisu predočeni, ali ionako ne postoji pojedinačni test kojim se definira spol.

Slučaj Caster Semenye nije pitanje samo spola i sporta, nego i etike, politike, znanosti, kulture i rase. IAAF je optužen za diskriminaciju, pokušaj diktiranja onoga što je normalno i što nije, a njihova se politika uspoređivala s onom koju je koristio apartheid u Južnoj Africi. I stručno je mišljenje oštro podijeljeno. Brojni stručnjaci u statistici, sportskoj znanosti i bioetici ističu ozbiljno nezadovoljstvo u vezi sa studijom koja podupire nove IAAF-ove propise. Tri akademika su u britanskom Journal of Sports Medicine argumentirala kako su "novi propisi IAAF-a pogrešna primjena znanstvenih otkrića".

Iako se, intuitivno, čini realnim da je testosteron prednost, IAAF nije dokazao da je ona tako velika da može opravdati niz propisa koje mnogi smatraju diskriminirajućim. Endokrinolog Peter Sonksen radio je za MOO i dokazao da testosteronski jaz između muškaraca i žena nestaje među elitnim sportašima.

Uostalom, studija IAAF-a pokazuje da su najveći učinci testosterona u bacačkim i skakačkim disciplinama, pa ipak im tu hiperandrogene žene nisu sporne. U utrci na 1500 metara razina testosterona nema učinka, a uključena je u zabranu. I to ukazuje na to da se manje radi o stvaranju ravnopravnog polja, a više o ciljanju na jednog sportaša.
neusporedivo ružnije, bolnije i neugodnije. Budući da postoje zasebni natječaji za muškarce i žene, mora postojati način razlikovanja, ali IAAF-ov test testosterona iracionalan je i nepošten. Slučaj se mora vratiti Arbitražnom sudu za sport, da pokuša pronaći crnu i bijelu boju u svim nijansama sive.

Gdje je razlika

IAAF-ovi parametri razliku u fizičkim performansama između prosječnog natjecatelja i natjecateljice drže u rasponu od 10 do 12 posto. Sporna studija pokazala je da takve atletičarke u odnosu na suparnice s normalnom razinom testosterona najveću prednost imaju u bacačkim i skakačkim disciplinama. U kladivu je ta margina najizraženija i iznosi 4,53 posto. U skoku s motkom je 2,93 posto, a na jedinoj sprinterskoj disciplini zasad navedenoj, onoj na 400 metara, 2,73 posto. Kad je u pitanju Semenyinih 800 metara, margina iznosi 1,78.

Treća kategorija

Dr. Stéphane Bermon, vodeći znanstvenik IAFF-a, javno se zalaže za uvođenje treće kategorije tzv. interseksualnih atletičara.

- Imam osjećaj da će se to jednog dana dogoditi, iako javnost možda još uvijek nije spremna za to. Ne želimo stigmatizirati sportaše, moramo uzeti u obzir vjerske i kulturne razlike. Ovo je u osnovi prijedlog koji bi trebao promijeniti javno mnijenje - kaže Bermon.

Rekord

Bude li Semenya na koncu ipak prisiljena na bilo koji način raskrstiti sa svojom sportskom izvrsnošću, atletika će se, paradoksalno, odreći sportašice koja je jedina spremna ugroziti najstariji "živući" svjetski rekord u atletici, onaj androgine Čehinje Jarmile Kratochvilove iz 1983. godine.  

Poremećaji kao perednost

Košarkaški skauti traže osobe s Marfanovim sindromom, gigantizmom i akromegalijom koje izrastu preko 210 centimetara. Zna se da u gimnastici ima veći broj osoba s usporenim pubertetskim razvojem, a nije tajna ni da se za to daju hormoni. Brojne vrhunske sportašice uopće nemaju menstruaciju. Plivački rekorder Michael Phelps ima bitno duže ruke, a možda i dvostruke zglobove. Poznata je finska obitelj nordijaca (Mäntyranta) s prirodno znatno većom količinom hemoglobina u krvi. Granice nisu postavljene, znatan broj stvari nije određen, problem su kriteriji. Tko će, kako i na koji način napraviti klasifikaciju kad se više ni spol ne može jasno determinirati?, upozorio je prof. dr. Dumić.

Igranje s lijekovima

Splitski endokrinolog dr. Boris Poljak ističe da su povišene razine testosterona kod žena poremećaj koji nije dar prirode u estetskom smislu, ali, eto, može biti u sportu. Tako ga treba i tretirati. Spuštanje razina lijekovima opasna je glupost koja može izazvati neke druge probleme i poremećaje u organizmu. Pitanje je i kako bi takve sportašice mogle proći antidopinšku kontrolu.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Atletika