Sport Atletika

PROBLEMI KRALJICE SPORTOVA

Prvi čovjek 'zlatnog saveza': Je li čudno da nemamo niti jednog sponzora od državnih firmi

PROBLEMI KRALJICE SPORTOVA

Sa zadovoljstvom ispod brka vratio se kući Ivan Veštić. Kad si predsjednik Hrvatskog atletskog saveza, a sa Svjetskog prvenstva doneseš kući dvije medalje, nije loše.

- Dvije medalje i jedno četvrto mjesto. Činjenica je i da smo već dugo konstanta na velikim natjecanjima na način da nemamo samo jednog s medaljom. Od 2014. donosimo najmanje dvije medalje, lani tri iz Rija, dvije iz Amsterdama s Europskog prvenstva, sada dvije sa Svjetskog prvenstva u Londonu. Atletika ima sustav koji daje konkretan i u svjetskim razmjerima mjerljiv rezultat. Moramo izdržati da to ostane tako.

Još da su svi bili zdravi?

- Andrea (Ivančević, sprinterica, nap. a.) ima realno mogućnost da bude na granici finala. Blanka, kad zacijeli sve povrede će se vratiti. Dobili smo još jednog vrhunskog bacača, Filip Mihaljević je s 20,30 bio 14. u nikad jačoj kugli. I Ivan Horvat s motkom odradio dobru zimu, ljeto malo lošije. Prije dvije godine ušao je u finale u Pekingu, znači treba vidjeti što još u sustavu poboljšati.

Kako to sve barem zadržati, ako ne još pomaknuti sve prema naprijed?

- Sve je to lijepo divno i bajno, a sve skupa košta. Taj kolač, fete, dijelimo na sve više feta. Kolač se mora povećavati, inače rušimo standard. A u debeloj smo improvizaciji i samo skromnošću trenera i atletičara izdržimo. Sustav, sredstva i uvjete moramo širiti da bismo ovako potentni sutra bili još bolji. Što se tiče najboljih smo sve realizirali ove godine. Negdje smo se morali stisnuti, ali kad se podvuče crta ispod sezone moći ćemo zaključiti da smo dobro investrali.

Kako "ispeći" veći kolač?

- Neke stvari u sustavu od vrha treba pokušati revidirati. Saveze koji prave ovakve rezultate i imaju ovu razinu kvalitete treba rasteretiti troška vrhunskih rezultata. Time bi uspješni savezi, a HAS to jest, dobili mogućnost spustiti se skalu ili dvije niže da ulažemo u ono što sutra treba doći. Mogli bi stvarati nove generacije, da uđemo u mlade, u selekcije. Da uložimo u one koji će doći do Tokija ili nakon Tokija.

A atletika je 25 sportova, najveći je problem stručni rad. Na lokalnoj razini je sve teže, događa se da Savez mora preuzeti sve što ide uz reprezentaciju. A nemamo tu sredstava i te pozicije treba redefinirati. Treneri su na jako lošim plaćama po klubovima, neki i nemaju plaću...

Hrvatski olimpijski odbor ipak nešto novca daje?

- Olimpijski dijelom participira. Ali obzirom na uspjeh i širinu atletike je nedovoljno. Za Saru i Sandru olimpijska sredstva potrošili smo u prva tri mjeseca. Treneri im jesu na plaći cijelu godinu, što jest jest. Ali tu je niz drugih troškova i da se to rastereti, dobili bismo širinu. I rak rana je da u deset županija nemamo atletsku stazu. Bilo je 11, ali Zadar je prije tri mjeseca realizirao stazu na Višnjiku. U Rijeci je atletika "iseljena", s Maksimira maknuta, Svetice razrušene, u Karlovcu je bio Kup Europe što se više i ne zna, u Osijeku se priča da će maknuti atletiku s gradskog stadiona, na Poljudu je staza uništena.... Pa gdje će se djeca baviti atletikom. Poljud koji je bio institucija svjetske atletike... Znate koliko je Europsko prvenstvo devedesete značilo za Hrvatsku? Na Olympicu su Roma i Lazio, a staza normalno funkcionira. Ljudi, što se događa, netko mora reagirati. Kome je to problem u Hrvatskoj?

Nešto ste po pitanju staza uspjeli pomaknuti s mrtve točke?

- U Vukovaru ćemo napraviti stazu, Međunarodni olimpijski odbor i Svjetska atletska federacija su nam dodijelili sredstva, Vlada je donijela zaključak za stazu u Kninu. Ima još gradova koji žele graditi staze, Kutina, Nova gradiška, Dubrovnik, Sisak, Karlovac, Križevci, Bjelovar... To je potentno. Imate Marina Bloudeka iz Virovitice, europski juniorski prvak na 800 metara, a u Virovitici nema staze. On je strašan biser. I u Londonu sam pričao s nekim ljudima...

Zadatak Saveza nije samo da skrbi o vrhunskim rezultatima, nego o kompletnoj atletici, infrastrukturi, kadru, pedagoškom programu... Svemu što se nevidi, a rezultira uspjesima. Problem i potreba Saveza je da u što više sredina omogući bavljenje atletikom, da kasnije može imati reprezentativca. A iza toga je vojska ljudi koja radi na tome.

Govorite o trenerskom kadru, mnogi naši treneri rade u inozemstvu. Dobro za njih, no je li to dobro i za našu atletiku?

- Šteta je što treneri tipa Martin Marić i Ivica Jakeljić ne rade ovdje. Jedan u Americi, drugi u Kataru. Idu za boljim životom vani, u Hrvatskoj ne mogu postići taj standard. Ali opet, odu i po znanje. I Edis Elkasević je trenirao i školovao se u Americi. A danas ništa u svijetu nije daleko. Žunić je bio šest mjeseci ove zime u SAD-u, počeo je suradnju s Markom Mastelićem, a može komunicirati i s Marićem u SAD-u. Znanje se integrira, možeš sve imati i na daljinu.

Lijepe li se sponzori na dobre rezultate?

- Sve uspješne države daju potporu atletici ovako ili onako. Je li čudno da nemamo niti jednog sponzora od državnih firmi? Nemojte mi reći da je to čisti marketing. Postoje li firme s određenim monopolom u državi? Pomažu li neke sportove? Vrati li im se to marketinški? Ma ne vrati. Onda je bitno je li državi bitno da se uloži u atletiku i rastereti proračune lokalnih i državnih saveza.

Zagovarate onda na neki način netržišnu ekonomiju u slučaju doniranja sportskim savezima?

- Prigovore mi to. Ali jesu li poljska naftna kompancija ili češki telekom samo tržišno vezani za njihove atletske saveze? A naš ni savez ni naši medaljaši nemaju nacionalne sponzore.

Jaka smo atletska nacija, ali najviše u bacačkim disciplinama?

- Činjenica je da dominiramo u bacanjima, mi smo i genetski takvi, podneblje je takvo. S Kariba su sprinteri, iz Kenije i Etiopije dugoprugaši. Treba nam ta nit, recimo 400 i 800 metraša. Imamo mladu generaciju. Nekad smo imali Alebića, Knapića, Sušnja, Međimurca, Savića... Sada bi tu jednu nit trebalo povezati. I sa skokovima, Šimić, Horvat, Blanka, ima nešto mlađih... Osnova je ulagati u struku, da odu u jake centre, skupe znanje. Danas tko želi može doći do znanja, ali bitno je razumjeti materiju.

Kako je biti predsjednik Saveza koji u zadnje vrijeme sa svih velikih natjecanja donosi zlata?

- Kad imate rezultate u atletici cijeli svijet to prepoznaje. I ugodno je biti u Riju, Londonu. Ljudi s poštovanjem govore o našoj atletici ne znajući koje probleme imamo. Oni vide rezultate. A ne da nemamo dvorane, da fali staza.

Fali li i djece?

- Ishodište atletike je u školama, to smo izgubili. Društvo bi trebalo razmišljati što i kako. U školama je najjednostavnijejer imate djecu i struku. Događaju se velike devijacije u društvu i najjeftinije je da se odgovori kroz školski sustav. U ASK-a djeca dođu, nije primarno da ostanu, ali neka se socijaliziraju i nauče trčati pa ako žele idu dalje. Kroz odgojno-obrazovni sustav je najlakše i mnoge zemlje to rade. U Bjelorusiji su napravili testiranje u cijeloj državi da bi selektirali 300 djece. To je prvi level, nakon toga ostat će oni koji se profiliraju, osigurat će im dom, školovanje... To je na neki način američki model. Ali bitno je da ljudi investiraju, a nisu to velike investicije.

U Splitu nas očekuje i zanimljivo školsko natjecanje?

- Hrvatski školski sportski savez je kandidirao i dobio domaćinstvo Svjetskog prvenstva srednjih škola u atletici 2019. godine i kandidirao je Split koji ima atletsku referencu u svijetu. Očekujemo oko 700 natjecatelja iz sedamdesetak zemalja svijeta na Parku mladeži. Prilika je za djecu iz Hrvatske, da se na vrijeme počne projekt, da se naša selekcija pripremi što bolje i da zajedno Hrvatski školski sportski savez i HAS pripreme.  

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Atletika