Sport Atletika

atletska nada

Zadranka Paola Borović hrvatska je rekorderka u troskoku, uspješno kombinira sport i fakultet, a u Zagrebu joj najviše fali rodni grad

atletska nada

Paola Borović, mlada, darovita i voli atletiku, a onda nije nikakvo čudo što je nedavno na Europskom prvenstvu U-23 u Celju oborila vlastiti rekord u troskoku koji je donedavno iznosio 13,25 metra, te doskočila na udaljenost 13,32!

Bravo mala, rekli bi njezini Zadrani, što bi se uskoro moglo i dogoditi pred domaćom publikom na obnovljenim atletskim terenima u sklopu SC Višnjik.

– Uh, da smo ovo imali prije nekih desetak godina možda se nikad ne bi ni preselila u Zagreb, iako je, prije tri godine studiranje na Ekonomskom fakultetu u tom trenutku prevagnulo. Ali dobro, barem će oni koji su danas u AŠK “Zadar” i drugim zadarskim klubovima konačno moći trenirati u pravim uvjetima. Veselim se zbog njih, moram priznati da je i meni lijepo kad dođem, mogu trenirati po cijeli dan ako hoću – veselo će Paola, koja je promijenila adresu i nastupa za Dinamo – Zrinjevac.

Sama atletska staza i doskočište na Višnjiku, doista, u svakome budi želju za presvlačenje u sportsku opremu i skok u daljinu...

– To vam u Zadru nije problem, ovdje daroviti atletičari rastu kao “gljive poslije kiše”, jer čim dođu trenirati odmah odrade rekord. Istina, nekad su malo “ludi” pa se brzo štufaju, ali uvijek dolaze novi i tako godinama. Problem je što se prije nije imalo ovakve ili barem slične uvjete, međutim, u zimskom razdoblju ni u Zagrebu nije ništa bolje. Jer mi kojima je tehnika nakon brzine i snage primarna, ne možemo raditi treninge iz razloga što ne postoje valjani uvjeti. Praktički od devetog mjeseca pa sve do travnja primorani smo ponekad raditi na jako niskim temperaturama. Ono, obučeš trenirku i nabaciš i jaknu trčiš i trčiš, ali se nikako ugrijati. Nešto je gradonačelnik Zagreba gospodin Milan Bandić obećao. Samo se bojim da to nisu kao obično predizborne “mamilice”. Voljela bih da ne bude tako, jer hrvatska atletika u svim našim većim i manjim centrima zaslužuje više pažnje. Ima “materijala” kod nas ne brinite – poručila je Borović koja se kroz razgovor uvijek vraća korijenima i svojem Zadru.

Zadarsko vrelo talenata

– Možda se neki neće složiti s mojim razmišljanjem, ali činjenice govore kako se zadarski atletičari u mlađim dobnim uzrastima nalaze među tri najbolja kluba. Pogledajte samo koliko Zagreb ima stanovnika, deset puta više  nego Zadar, ali je ovdje na Višnjiku atletski izvor. Meni je drago što u razgovorima s mojim sadašnjim trenerom, proslavljenim Sinišom Ergotićem, dobivam potvrdu mojih razmišljanja. Kad se samo sjetim koliko su zadarski treneri uložili truda, ne samo u radu sa mnom, nego i drugima, onda im u sadašnjim uvjetima, koji su različiti kao i nebo i zemlja u odnosu na prije nekoliko mjeseci, mogu im poželjeti da i u seniorskom uzrastu krenu kovati odličja – iskreno će Borović, koja veliku zahvalnost za postignute rezultate upućuje na adresu svog prvog trenera Predraga Saratlije, potom i Petre Perinčić. 

Svaki dolazak u Zadar, ovu iznimno simpatičnu djevojku neobično veseli. Ne samo što sada ima valjane uvjete za trening.

– Što više putujem svijetom, vidim kako mi nismo ni svjesni koliko je ljepote u Zadru. Tko može platiti ovaj čisti zrak, more, cijelu prirodu oko nas i zato u Zadru i uopće u Dalmaciji sportaši postižu vrhunske rezultate. Opet ću se malo ponoviti i kazati kako se uvjeti za atletiku i druge sportove stalno moraju dizati na višu razinu. Primjerice, kad dođem u skandinavske zemlje u kojima je toliko toga uređeno mogu se samo diviti. Ali oni nemaju ovu našu dalmatinsku dušu, ovo srce, uz sve što imaju, njima je neobično vidjeti nekoga poput mene koja se stalno smijem. Njima je smijeh nepoznanica – kaže Paola, koja je, dok smo sjedili na tribinama Višnjika, na trenutak skočila pozdraviti neke kolege iz Dinama.

Svi na obnovljeni Višnjik

– Eto kako se dobar glas brzo širi, svi znaju da je zadarski Višnjik ljepotica koju treba vidjeti i doživjeti. Ne mogu ni opisati koliko sam sretna što ću gotovo do pred kraj kolovoza moći trenirati ovdje, onda nanovo u Zagreb pa  se okušati na “Hanžeku” – najavila je Paola novi skok do izvrsnog rezultata. 

Studentica je Ekonomije, međutim, veli kako joj nije osobiti problem uskladiti obveze na fakultetu i atletici. 

– Unaprijed posložim sve na mjesto, zna se kad je vrijeme za učenje, kad su treninzi, a kako sam u zadarskom MIOC-u bila “štreberica”, željela da u imeniku budu samo petice, daljnje školovanje i atletika nisu mi nikakav problem, naprotiv, “očistila” sam treću godinu i sad se do listopada mogu posvetiti isključivo sportu – uz smiješak će Borović, koja nam je dijelom otkrila tajnu svojih uspjeha na dva kolosijeka.

– Živim u zajedničkom stanu sa sedam godina starijom sestrom Ivom koja je također sportašica, odnosno, izvrsna košarkašica, pa nije čudno što je s Medveščakom ove sezone uzela sve titule. Prava je, ona može sve, zato mi olakša priču o kojoj pričamo, jer bolje kuha od mene i preuzme kućanske poslove. Dobro, uskočim i ja kad treba ili podijelimo posao. Ali je meni jako važno što se međusobno podupiremo, hrabrimo uoči velikog natjecanja, jedna drugoj smo savjetnice. Onda se u takvom odnosu lakše podnose sportski padovi kojih, Bože moj, ima, ali i proslavljaju uspjesi – ozbiljno će Borović mlađa.

Ljetne radosti je ne preskaču.

– Sportaši znaju da je kupanje i dugotrajno izlaganje suncu iscrpljujuće i nije dobro u režimu treninga, međutim, kako živim na Puntamici, more mi je praktički ispred kuće, Zaletim se preko praga i eto me pod morskom površinom. Neki bi dali sve da im je kao meni, ha ha – sa smijehom je Paola završila razgovor na Višnjiku, nakon kojeg je stala pred objektiv našeg fotoreportera Jure Miškovića. Uz opasku..

– Nisam ti ja baš neki fotomodel!

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Atletika