Pedesetak putnika i turista u Splitskoj zračnoj luci u čudu je gledalo svu silu fotoreportera i novinara okupljenu oko Međunarodnog izlaza, tek su dolaskom Blanke Vlašić, s rukama punim cvijeća, shvatili što se zbiva i pljeskom dočekali splitsku heroinu.
S medaljom oko vrata i osmjehom na usnama, umorna od puta, spremno je sjela pred pripadnike sedme sile i uhvatila se u koštac s pitanjima.
- Nije mi se dogodilo zlato, već druga najbolja mogućnost, nisam otišla pognute glave, nemam loših uspomena i ovo mi je pouka, još jedna stepenica na putu prema, nadam se, velikim stvarima, rekla je Blanka, potvrđujući kako joj se emocije još uvijek nisu slegle, a nije se još uvijek dobro ni naspavala.
- Triba mi vrimena da zaboravin koliko san blizu bila, ali ne zamaram se pitanjima ...
