Hrvati općenito malo i ništa čitaju. Čak ni novine, a o knjigama da i ne govorimo. Da čitaju makar novine, recimo ovu našu “Slobodnu”, onda bi prije neki dan zapazili jedan sjajan tekst o sto godina ustanove javnoga zdravstva u Dalmaciji. Koji je utemeljio – pazi sad ovo – Rockefeller, da se iskorijeni malarija. U cijelom svijetu, pa onda i u ovoj našoj prekrasnoj Dalmaciji. Koja je prije tih sto godina bila jadna i bijedna, a malarija je – pored svih ostalih boleština – bila javnozdravstveni problem broj jedan. Kao, recimo, danas korona. I gore, jer je narod bio gladan i žedan, gol i bos, pa je takav nikakav od malarije umirao u desecima i stotinama, a osobito su teško stradavala kržljava i rahitična djeca.

Sanatorij na Čiovu

Na Čiovu je tako 1926. godine, u samostanu Svetog križa, osnovan Sanatorij za malaričnu djecu, u kojem su se požrtvovane sestre dominikanke skrbile o bolesnoj djeci. Od 1926. do 1933. kroz sanatorij je prošlo čak 1613 djece, uglavnom dalmatinske sirotinje iz močvarnih krajeva, uz neuređene vode i ševare, kojih je bilo koliko hoćeš, više nego uređenih. Uostalom, u neredu smo i danas, a da ne govorimo otprije sto godina. Jedna od tih antimalaričnih stanica otvorena je i u našoj županiji, u Ružiću, a izgradio ju je sam veliki kipar Ivan Meštrović. A zajedno s njom i osnovnu školu. Da se i sirotinja iz njegova kraja ima gdje liječiti i školovati, da ne moraju, kao što je on morao, obijati staze i bogaze i tražiti dobrotvore koji bi nepismeno čobanče školovali dok ne do dođe do svoga kruha, do onoga za što je imao talenta. Koji bi, da nije bilo dobrih ljudi, istrunuo kod ovaca, a ljudi bi pričali kako ludi Ićan vazda nešto diljka.

A osim što je bio gol i bos, gladan i žedan, narod je bio i neobrazovan, nepismen i neinformiran, pa ga je – viruj Bogu – valjalo lasom hvatati kad bi ga išlo prigledavati i kakve mu “kinine” – kao cjepivo danas – davati. “To oni na nama isprobavaju nove ljekove!” vjerojatno je zborio kod komina kakav mudri seoski glavar, da ne kažemo poglavica. “Budite pametni, ljudi. Taj Rockefeller, bankar, kažu da je najbogatiji na svitu! Da ima novaca i vragu, ni sam ne zna koliko. A kako ih je steka? Sigurno ne tako šta ih je dilija, ka šta, sad, kažu, dili nama ote kinine, šta ih zovu ljekovima. A ko to pravi? Apateke i dokturi šta su pod njim, sve to njegova banka financira, i svi oni njemu kamatu plaćaju. I ta dica šta ih kupu, pa vodu na Čiovo, kažu da će ih spasit. A lipo ih je spasilo, ko da ih je malo pomrlo. Na njima oni ljekove nove isprobavaju, isto ka i na nama”, sigurno se tada pričalo po selima, među ljudima. I sve je bilo jako logično. Šta smo mi Rockefelleru i šta je Rockefeller nama pa da on sad troši svoje novce na nas? Milijune daje i ne traži ništa?! On i onaj doktur Peter Muehlens iz Instituta za sprečavanje tropskih bolesti u Hamburgu? Mo’š mislit! Briga njega za nas i našu sirotinju. On je ode, ko i svi drugi, doša da nam odnese i ovo teke što imamo. Ko zna kakvi su njegovi planovi?

Istini za volju, u sve je to bilo lakše povjerovati nego u to da najbogatijem čovjeku na svijetu novac, koji je zgrtao lopatama, više ne znači ništa. Nego da, kao vjernik, i grešnik, razmišlja o spasenju duše. I o tome kakvim će ga pamtiti, što će o njemu reći kad jednog dana umre. Da je bio sebičan, grabežljiv gad koji je mislio samo na sebe, ili filantrop i dobrotvor koji je nastojao okajati svoje grijehe čineći dobro.

Ništa neće odnijeti u grob

I danas je sve isto. Samo se danas Rockefeller zove Bill Gates. I on je bogat, nepojmljivo, toliko da se siroti Rockefeller prema njemu čini siromašak, i on se, kada je sad u poznim godinama shvatio da ništa neće odnijeti sa sobom, okrenuo dobrotvornom radu, bitkama protiv Alzheimerove bolesti, dječje paralize, pandemija i virusa, koje želi iskorijeniti kao što je Rockefeller iskorijenio žutu groznicu i rudarsku glistu. Ali, avaj, ni njemu brojni danas ne vjeruju da je išta od tog istina. Kakav dobrotvor? Bill Gates je zapravo izumio virus. On na njemu zarađuje! I na cjepivu. Ne cijepi vas on protiv COVID-a, nego vas cijepi za COVID. Čipira nas, sterilizira, kontrolira. Samo što se više o tome ne govori kod ovaca i komina, kao prije sto godina, kad je narod bio neobrazovan, nepismen i neinformiran, nego se o tome danas raspreda preko interneta i društvenih mreža.