Unešićka crpka usred ničega: posjetili smo prvu privatnu benzinsku postaju u Dalmaciji, nedavno je opet počela s radom

Amerikanac Christopher Knight ima je samo dvadeset godina kada je otišao na vožnju koja će mu, na kraju je ispalo, obilježiti ostatak života. Ovaj povučeni mladić vozio je sjeveroistokom SAD-a sve dok nije ostao bez benzina. Kad je automobil stao, zaputio se u šumu iz koje je izišao tek dvadeset i sedam godina kasnije…

Kažu da ljudi bježe u divljinu iz tri razloga – zbog mržnje prema današnjem svijetu, zbog ljubavi prema prirodi ili bježe iz vjerskih razloga. Manje je vjerojatno da to čine zbog benzina zbog čije je “nestašice”, pretpostavljalo se, i sam Christopher Knight zalutao u bespućima američkog sjeveroistoka.

To se ne može dogoditi u drniškom kraju koji je sa znanstvenoga gledišta, osim manjih urbanih cjelina, razmjerno dugo bio zanemarivan ili barem tako misle učene glave. Malo je poznato da je taj kraj krenuo putem naftnog biznisa davno prije negoli se to moglo očekivati.

Koncem Domovinskog rata upravo u Unešiću otvorena je prva privatna benzinska postaja u Dalmaciji, ako ne i u cijeloj Hrvatskoj. Tada povratnik iz Kanade Ante Bulat, u želji da na neki način pomogne svom rodnom kraju, udario je temelje naftnog poslovanja u svom zavičaju.

Međutim, nedugo zatim situacija se korjenito izmijenila. Maleni objekt uz cestu Unešić –​ ​Drniš prodan je obitelji Grcić, koja je nastavila s poslovanjem sve do prije desetak godina kada je crpka na izlazu iz Unešića prema Drnišu, trajno zatvorena. Objekt je počeo sustavno propadati sve do prije nekih mjesec dana kada je benzinska postaja usred ničega, zahvaljujući obitelji Triva iz Sedramića, ponovo počela s radom.

– Čujte u ovo smo se upustili usred svjetske naftne krize. Uložili smo nekih milijun kuna u njezinu sanaciju, međutim, nismo se pokajali – dočekala nas je Ana Triva, direktorica unešićkog Standard Oila.

Cijena naftnih derivata kod nas je ostala ista kao i svuda u Hrvatskoj. Istina, s poslom smo krenuli tek prije mjesec dana kada je situacija s cijenama energenata bila donekle bolja, ali u svakom slučaju nismo se pokolebali. Domaći ljudi, a i stranci, došli su na svoje jer najbliža iduća benzinska postaja nalazi se u dvadesetak kilometara udaljenom Drnišu. Cijelo područje od Trogira do Drniša nema niti jednu pumpnu stanicu. Mislim da je to odgovor na vaše pitanje zašto smo se našli upravo na ovom potezu. Možda vam se čini kao u američkim bespućima, ali definitivno sa svrhom i razlogom – otkriva nam direktorica Standard Oila.

Unešićani više ne moraju kao do sada po gorivo u Drniš

Joško Šupić/Cropix

Manje je poznato da unešićka crpka nosi ime naftne kompanije, koju je 1870. godine osnovao znameniti kapitalist John D. Rockefeller, a koja je tih godina s konca 19. stoljeća, a i kasnije, imala presudan utjecaj na globalnu naftnu industriju.

Interes za plin

Da njihova “sljednica” u Unešiću ima jednaku važnost za cijeli taj kraj, potvrdila nam je njezina voditeljica Martina Čulap.

– Uskoro ćemo površinu od nekih tri tisuće četvornih metara, od čega tristotinjak kvadrata otpada na prodajni dio, dodatno obogatiti prodajom autoplina i plina za domaćinstva. Mislim da interesa za tako što ne nedostaje. Domaćem stanovništvu nije baš lako za pet litara goriva ili bocu plina sjesti u auto te moraju u Drniš. Osim toga, spremni smo za svaki rizik. Međutim, već sada mjesec dana od kada smo počeli s radom, vidjeli smo da je svaki strah od pozitivnog poslovanja bio neopravdan. Domaći najviše kupuju energente za poljoprivredne strojeve. Cijena im je pristupačna, jer kako god okrenuli oni uvijek ulijevaju sto kuna – smije se Martina, predstavljajući nam mlade snage unešićkog naftnog biznisa.

Voditeljica Martina Čulap sa četvero mladih djelatnika na pumpi

Joško Šupić/Cropix

Za sad ih je četvero. Uglavnom mladih ljudi, a njihova brojka svakako može biti i veća ukoliko se ostvare najavljena daljnja ulaganja.

Puno stranih kupaca

– Nevjerojatan je broj stranih kupaca –​ nastavlja Martina u poduzetničkom duhu. – Mogli bismo bez zadrške konstatirati da ih ima iznenađujuće puno. Ne znam što oni misle kada zađu u ovaj kraj. Vjerojatno da je ovo neko arheološko zaštićeno kulturno dobro, pa je samim tim benzinska postaja, u tim po njima pasivnim krajevima, izuzetna rijetkost, kao što i jest, pa tankaju do vrha i ne pitaju za cijenu. Jer misle tko zna gdje je iduća – konstatira mlada voditeljica Martina Čulap.

Stvar oko naftnog biznisa u tom “pasivnom” kraju sada je, dakako, poprilično jasna. Automobil je simbol ljudske mobilnosti, a čovjek je u njima pokretan tek onoliko koliko u rezervoaru ima goriva i broj raspoređenih punktova. Ovaj unešićki svakako je od krucijalnog značenja i jedna pozitivna priča o Rockefellerima iz Sedramića i njihovu naftnom prvijencu iz Unešića.

Joško Šupić/Cropix