Autobusi stigli, ali nisu besplatni niti su električni: zašto vlast pati od pretencioznih obećanja koja ne može ispuniti?

Šibenik je posljednjih godina značajno porastao u očima svojih prvih susjeda, više negoli u očima vlastitih građana, pa i Zadrani i Splićani pozivaju svoje gradske vlasti da se ugledaju na agilni Šibenik, koji vrlo uspješno koristi raspoloživa sredstva iz europskih fondova za svoje projekte i ubrzano se modernizira. No taj val na koji se šibenska gradska nomenklatura popela još tijekom prošlog mandata gradonačelnika Željka Burića ima i svojih negativnih posljedica. Zahvaljujući uspješno povučenim sredstvima EU-a, završetku nekih velikih, skupih gradskih projekata (poput Aglomeracije i Poljane, odnosno podzemne garaže s oko 250 parkirnih mjesta), pa i vrlo spretnom PR-u koji je Šibenik učinio bezmalo "uzorom Dalmacije", vlast kao da je počela svisoka komunicirati i s opozicijom i s građanima.

Pretenciozna i nerealna obećanja, poput najave besplatnog gradskog prijevoza, štoviše električnim autobusima, čime bi Šibenik postao pionir u Hrvatskoj, i na kojima je vlast trebala poentirati, urušavaju vjerodostojnost Burićeve ambiciozne administracije. Niti je prijevoz besplatan, niti su autobusi električni, štoviše, voze na dizelsko gorivo, koje je trenutno najskuplje i novom vremenu najnekompatibilnije.

Priča o Crvenkapici

Za oporbu je to samo još jedna laž iz gradonačelnikova serijala pretencioznih PR-ovskih obećanja, za gradonačelnika tek jal oponenata koji "pričaju Crvenkapicu…" A moglo je biti i drugačije, manje pompozno, manje samodopadno, s najavom tranzicijskog rješenja kakvo danas i jest, i predstavljanjem plana za doglednu budućnost, kad će možda i iskrena ambicija gradonačelnika da Šibenčanima ponudi besplatan gradski prijevoz biti moguća. Ne treba baš uvijek i baš sve što se u gradu radi biti najrevolucionarnije, medijski najzvučnije. Korisnije je i građanima potrebnije ciljati na kvalitetniju komunalnu uslugu. A hoće li ona biti pionirska ili tek usklađena sa zahtjevima vremena i interesima građana, nije prava dvojba.

U ožujku ove godine gradonačelnik Željko Burić najavio je na sjednici šibenskoga Gradskog vijeća da će od početka rujna narančasto-crni autobusi pokrivati gotovo sve dotad koncesionirane linije i da će prometovati svakih 20 minuta, kružno, na svim linijama! Intencija je, rekao je, da za domicilno stanovništvo prijevoz što prije bude besplatan, a autobusi na električni pogon.

Sve je to dio europskog projekta "Integrirana mobilnost", čija je vrijednost 99 milijuna kuna, od čega je na podzemnu garažu (Poljana) otišlo 49 milijuna, a 32 milijuna uloženo je u nove niskopodne autobuse (11), aplikaciju za kupnju karata mobitelom, digitalizirana autobusna stajališta i toteme s redom vožnje. U cijelom projektu obveze Grada su 15 posto od ukupne investicije, a EU fondovi pokrili su 85 posto. Za potrebe provedbe ovog komunalnog projekta gradonačelnik je obećao osnovati posebnu gradsku prijevozničku tvrtku, a u tranzicijskom razdoblju tu će ulogu preuzeti Gradski parking. Naravno, i kredit koji je Grad podigao za potrebe ove investicije…

Gradonačelnika nije osobito zabrinulo ni drastično povećanje cijena goriva, ni energetska kriza, autobusi su stigli, sjajni, novi, ali ne i električni, ne i za građane – besplatni!

Gradonačelnik je proljetos optimistično govorio i da će za normalno funkcioniranje buduće gradske tvrtke trebati na godišnjoj razini oko šest milijuna kuna, što je za Grad apsolutno prihvatljivo.

Jer, "napokon dobivamo autobuse koji na svim linijama voze svakih 20 minuta, nasuprot dosadašnjim ružnim iskustvima građana s koncesioniranim autobusima na koje su znali i uzaludno čekati, dobivamo kvalitetniji, pouzdaniji, točniji i redoviti gradski prijevoz na koji se građani mogu osloniti u polasku i dolasku… Naravno, treba zadobiti povjerenje građana i onda ćemo imati veći broj putnika u gradskom prijevozu i ostvariti ključni cilj: uvezat ćemo logiku parkiranja, odnosno komoditet odlaska i funkcioniranja oslanjanjem na komunalni prijevoz, s intencijom da smanjimo broj automobila u centru grada. Ako ne vozila drugih ljudi, onda barem domicilnog stanovništva", gotovo je euforično elaborirao Burić.

U zoni Podi osiguran je prostor za garažu u kojoj će se servisirati gradski autobusi, ali i instalirati punjači struje za buduće električne buseve, a Grad će se i za njezino uređenje kandidirati na EU fondove, obećao je gradonačelnik.

Daleko je Litva...

I autobusi su stigli, doduše dizelski, već prometuju gradom, i sasvim očekivano novi prijevoz dobiva i pohvale i pokude. Ali to je očekivano. Nitko ne može svima ugoditi niti sva očekivanja zadovoljiti. Pogotovo jer još nije realizirano ključno obećanje – besplatni prijevoz za domicilno stanovništvo, kako bi se značajno smanjio priljev osobnih automobila u centar grada. A zamislite, to u Europi ima samo još Litva!

U lipnju je gradonačelnik na dvojbe medija i građana o oportunosti besplatnog prijevoza i eventualno ishitrenim obećanjima mirno odgovarao: "Ako će karta biti jednu kunu, eto, onda priznajem – izigrao sam javnost!

No već tada nije se više radilo o šest milijuna kuna u proračunu Grada za taj trošak, nego je na Gradskom vijeću donesena odluka kojom se osigurava po 10 milijuna kuna za sljedeće dvije godine na račun novog gradskog prijevoza koje će ići na račun Gradskog parkinga jer će se o njemu (do daljnjega) i brinuti. A ni to nije sve, trošak je znatno veći, kako je tada na GV-u rekao gradski pročelnik za financije Slobodan Tolić, ali očekuju se, dodao je, i prihodi.

U rujnu su autobusi krenuli šibenskim ulicama, i prvih mjesec dana doista će biti besplatan. A nakon toga, grad je podijeljen u tri tarifne zone, pa će karta za jednu vožnju u prvoj zoni stajati 1 euro (a ne 1 kunu !), kupljena kod vozača 1,5 eura. Dnevna karta koštat će 3 eura, trodnevna 7. U drugoj zoni jednodnevne karte stajat će 1,5 eura (kod vozača 2 eura), dnevna 4,5 eura, a trodnevna 10,5 eura. Za treću zonu cijena jednodnevne karte je 2 eura (2,5 kod vozača), dnevna je 6, a trodnevna 14 eura. Pokazi će vrijediti za sve tri zone, a njihova je mjesečna cijena 20 eura (za učenike, studente i umirovljenike 10 eura).

Nema u tome ništa neobično, jer šibenski standard sasvim sigurno još nije takav da bi gradski budžet mogao podnijeti besplatni komunalni prijevoz. Čemu, dakle, pretenciozna obećanja, i jesu li ona samo preuranjena ili su, kako to veli prvi gradski SDP-ovac Tonči Restović – laž? Tko priča Crvenkapicu…?

Kratkoročni iskorak

– Gradonačelniče, obećali ste u svojih osam godina mandata, pa i nešto više, nekoliko stvari koje su se pokazale lažima. Koje su najzvučnije, teško je reći, svatko bi izvukao neku drugu, različitu, pa ću ih ja onako redom nabrojiti – rekao je i niz završio pitanjem:

– Koja je sljedeća laž? Jesmo li dobili kvalitetnije autobuse, hoće li nam prijevoz biti jeftiniji, a gradske četvrti i naselja bolje povezani – zanimalo je SDP-ovca.

Gradonačelnik se nije time dao zbuniti.

– Da, autobusi su kvalitetniji od dosadašnjih. Da, prijevoz će biti jeftiniji nekoliko desetaka posto nego dosad, i da, povezanost će biti bolja – odgovorio je, ufajući se kako će na ta pitanja ipak najbolje odgovore dati građani.
– Europski gradovi sve više zabranjuju prometovanje vozila na dizel, a vi ste u 2022. uspjeli nabaviti autobuse koji veličinom podsjećaju na međugradske i koji nisu na električnu energiju. Svijet prelazi na zelenu energiju zadnjih dvadeset godina. Trebalo je – ocijenio je Restović – napraviti malo veći napor i nabaviti sedam ili osam autobusa na struju koji će kružiti po gradu. Ovo je kratkoročni iskorak, a dugoročno ogroman korak unazad – istaknuo je Restović.

Što se gradonačelnika Burića tiče, "Restović nam priča Crvenkapicu", uzvratio je, superiorno domećući kako će HDZ još dugo biti odgovoran za ovaj grad, pa će upravo oni nabaviti i autobuse na električnu struju kada za to budu zadovoljeni uvjeti. Zar onda nije bilo mudrije pričekati da se ti uvjeti zadovolje, pa onda građane obradovati uistinu besplatnim prijevozom?

– Mi planiramo obnašati dužnost gradonačelnika još dugi niz godina, dakle, imamo još dovoljno vremena. Laž je kad od nečega odustanete, a rekli ste da ćete napraviti. Od nijednog projekta mi nismo odustali – kazao je Burić i nastavio s novim, jednako pretencioznim obećanjima. Možda će u svojim ambicijama i uspjeti, ali problem je što ih redovito preuranjeno reklamira.

Pretenciozna obećanja

Pretenciozna obećanja nisu nikome na korist. Naprotiv, obično se onima koji ih olako daju vrate kao bumerang. Građani ne očekuju čuda od svoje vlasti, žele da joj mogu vjerovati, da mogu računati da će ona doista raditi na njihovu korist i boljitak. Da će biti predana podizanju standarda svojih građana, a ne podizanju osobnih spomenika.

Najmanji je problem to što Šibenik (još) neće imati besplatan javni prijevoz, ali ga nije bilo realno ni obećavati. Obećati je trebalo kvalitetniji, ažurniji i za građane korisniji gradski prijevoz i već to bi bilo dosta.

Slično je i s upornim obećanjima Grada o skoroj valorizaciji prostora TEF-a (Batižele), o stranim investitorima koji se, navodno, jagme za taj prostor i njegovo urbaniziranje (samo da ne bude apartmaniziranje!), a nigdje nijednog na vidiku. Konačno, taj prostor nikad nije do kraja ni saniran, ali svi u Gradu hine da to ne vide.

Ma da je Grad samo uložio nešto proračunskog novca u proširenje i adekvatno uređenje jedine plaže u samom gradu, minimalističkog Banja, učinio bi puno. Ali Grad se ne bavi takvim "tričarijama", iako je to njegova prvorazredna funkcija, radije se baja o hotelima, vilama, sportskim terenima i kojekakvim čudima na prostoru bivšeg TEF-a ili nekakvom aerodromu na Pokrovniku, iako su Šibeniku na udaljenosti od 60-ak kilometara čak dva. Zvuči otrcano, ali je prava istina: Manje je, gospodo političari, najčešće više!