Hrvatske tenisače već tjednima obožavatelji na njihovim Instagram profilima i forumima napadaju (ali i brane) zašto ne plaćaju poreze u Hrvatskoj. Naime, busaju se u hrvatska pleća, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović im dijeli ordene, a kad treba platiti porez onda bježe u Monte Carlo, Dubaiji, Bahame, zemlje koje nemaju porez na dohodak. No, neki ih zbog toga pravdaju i tvrde da im Hrvatska ništa nije dala, pa joj ništa nisu ni dužni. Drugi pak navode da su dobivali velike sportske stipendije dok su bili djeca, a onda kad su postigli prve sportske uspjehe i kad je trebalo platiti porez zaboravili su stipendije koje su, važno je napomenuti, dolazile iz proračuna koji pune svi zaposleni građani, tvrtke...
Evo nekih komentara:
"To nije moguće, svi su oni rodoljubi i domoljubi, većina ih je iz Herceg-Bosne, proslavili su Hrvatsku diljem svijeta, oni vole Hrvatsku i ja vjerujem da plaćaju dvostruko više poreza nego što bi trebali. A ako su možda zaboravili platiti porez, prema Rodjačkom zakonu oni i nisu dužni platiti porez iz razloga jer su rodoljubi i domoljubi, a i spadaju u viši stališ koji je oslobođen plaćanja poreza koje inače plaćaju oni sitnog zuba."
"Mala usporedba između tenisača rođenih u BiH (hrvatskoga podrijetla) i tenisačice rođene u Njemačkoj (poljskoga podrijetla).
Njemica Angelique Kerber, druga na svijetu, dijete je poljskih roditelja. U mlađim kategorijama igrala je za Poljsku, iako je rođena u njemačkom Bremenu, a sada nastupa za Njemačku jer je Poljska nije mogla financijski podržati. U dosadašnjoj karijeri samo je od turnirskih nagrada zaradila 25 milijuna dolara, ali porez od prvoga dana plaća u Poljskoj! U državi svojih predaka. To je domoljublje, a ne ovo lažljivo prenemaganje naših tenisača."
"Bravo dečki. Domoljubi. A mi strepimo za njihove rezultate. Kolinda putuje da ih podrži. Zagreb ih slavi. E, a kada treba uplatiti porez u proračun ove bijedne njihove države, e onda figa. Nismo vaši. Treba im oduzeti državljanstvo pa neka uzmu od države kojoj pune proračun i fondove. Još im Kolinda treba dati i posebne mirovine kao zaslužnima, a na teret nas umirovljenika."
No, ima i onih koji u tom neplaćanju podržavaju naše tenisače:
"Kakvih glupih komentara ima, pa oni taj novac uopće ne zarađuju u Hrvatskoj. Zašto bi dotični plaćao porez u Hrvatskoj? Što je to njemu ova država dala? Od malih nogu treniraju izvan nje. Da mi svi možemo zaobić plaćanje poreza, to bi i zaobišli i prestali bi hraniti usta ovih nezasitnih uhljeba. Puna podrška igračima!"
Nedavno je za naš list revizor dr. sc. Ante Vuković objašnjavao gdje i kako se plaća porez.
- Pazite, porez se plaća u pravilu u onoj valuti u kojoj stiže i zarada. To bi, recimo, značilo da u slučaju novčane nagrade koju je Čilić dobio kao finalist Wimbledona porez plaća Velikoj Britaniji, preciznije, on dobiva neto iznos umanjen za porez. Ako premije stižu u kunama, onda se plaća u Hrvatskoj, ili u eurima - u zemljama euro zone – kaže Vuković, pa objašnjava da su sukladno Zakonu o porezu na dohodak naši državljani dužni plaćati porez Hrvatskoj ako ovdje imaju prebivalište više od 183 dana godišnje, no ako to nije slučaj, kao što je često kod naših vrhunskih sportaša koji su prebivalište prijavili u Monacu, ili, recimo, pomoraca koji dobar dio godine obilaze svijet – nisu ga dužni platiti u zemlji čiji su državljani.
To, u stvari, znači da im se daje mogućnost birati gdje će platiti porez na dobit, a to onda logično rade tamo gdje je taj porez manji ili ga uopće nema.
- Porez na dobit je u nas 20 posto. Nerijetko laici brkaju prihod i dobit, a dobit bi, zapravo, bila - profit. Radi se, dakle, o porezu na profit, o čistoj zaradi koja vam ostane na kraju porezne godine. Pitanje svih pitanja je hoće li država niskom poreznom stopom na dobit stvarati stimulativno ozračje za poslovanje ili čak u potpunosti osloboditi porezne obveznike od te vrste poreza ili će on za dobar dio poreznih obveznika, biti 20 posto, kao što je sada. Porez na dobit nije državi značajan kao PDV, od kojeg država praktički živi i čija se stopa ne može mijenjati bez zelenog svjetla iz Bruxellesa, kako je jednom kazao ministar financija Zdravko Marić. Porez na dobit, dakle, nema tu težinu, pa tu, procijene li Vladini eksperti da je takvo što ekonomski opravdano - prostora za smanjivanje stope ima, a kako bi djelovali stimulativno na one koji misle ovdje stvarati značajan profit – veli Vuković, koji nije sklon kritizirati državu što se porezne politike prema sportašima tiče.