Dovoljno je malo sunca da Poljanu, uz kantun kazališta, ispuni glazba. Gitara, mikrofon, dobar razglas i sjajna izvedba Darija Vukorepe, dovoljni su da se i u Šibeniku na trenutak osjeti velegradsko ozračje gdje se takvi prizori nazaobilazni.
Vukorepa je, ljubiteljima i pratiteljima glazbenih zbivanja u Šibeniku, i te kako poznat. Ovaj kipar i slikar koji je diplomirao na Accademiji delle Belle Arti u Firenci u posljednje vrijeme intenzivno surađuje s Jurom Celićem, profesorom violine u šibenskoj Glazbenoj školi Ivana Lukačića i voditeljem Gradskog komornog orkestra.
Istodobno, ne skriva da mu je drago svirati i pjevati na ulici. Radi to već duže vrijeme. Ljeti svira u blizini Trga Medulić ili kod katedrale sv. Jakova, a zimi, kaže, na Poljani kad je lijepo vrijeme.
Što se tiče pjesama koje izvodi, repertoar je širok. Izvodi gotovo sve žanrove i stilove. Sa sobom nosi i popis skladbi da se, ako zatreba, lakše prisjeti, ali na tom popisu nema domaćih skladbi. Strane su mu draže, a prolaznicima to očito nije previše ni važno. Rijetki zastanu da bar neko vrijeme uživaju u odličnoj Vukorepinoj svirki, no zato poneki euro rado ubace u škrabicu.
