Scena Showbizz

JIMMY ĆE 'JAHATI' DO STOTE

'U moje vrijeme niste mogli doći s curicama koje mrdaju bokovima!': legendarni pjevač, koji je udvarao i baki potpisanog novinara, otvorio nam je dušu

JIMMY ĆE 'JAHATI' DO STOTE

Nemate svaki dan intervju s gospodinom s kojim se u staroj Petrovoj ulici u Zagrebu, nekih davnih godina, igrala vaša baka. A upravo mi se to dogodilo ovih dana u Vukovaru.

Naime, Stjepan Jimmy Stanić u 90. je godini života pozvan da održi koncert u sklopu 12. Vukovar film festivala.

"Dajte recite, kako vam se prezivala baka?"

"Mihelin. Imali su postolarsku radnju u Petrovoj, dok ju oslobodioci nisu uzeli."

"Sjećam se, bila je lepa puca..."

Kad razgovor tako počne, onda znate da će bit dobar. Dakle, uz pratnju Orkestra Ante Gela, Vukovarcima i gostima sa suprugom Barbarom, Jimmy je na vukovarskoj šetnici pjevao neke od vječnih melodija koje nerijetko, u navali istočnjačkih ritmova, zaboravimo.

I odmah na početku razgovora s legendom o kojoj mislite da dosta znate, saznate da ima posebnu vezu s Vukovarom: „Moja karijera je počela u Vukovaru. Naime, 1951. sam se počeo bavit glazbom i u jednom kavanskom orkestru bili smo u Bosni 2 godine, a na popisu gradova u kojima smo redovito svirali bio je i Vukovar. Barbara mi je baš rekla da sam počeo u Vukovaru i da se nada da neću i završiti karijeru u Vukovaru. Ja se nadam da ne."

Zabavljač

Kad ga ovih dana vidite s kakvom lakoćom pjeva i uvijek originalnim vicevima i šalama na vlastiti računa zabavlja publiku, na sve biste pomislili, osim na kraj velike karijere. Naime, počelo je 1951. objavljivanjem prve pjesme „Kauboj Jimmy". Za razliku od podosta drugih slučajeva kad su odbijali neka kasnije velika imena, diskografi su Jimmyja odmah prepoznali i angažirali:

"Zanimljivo je da mnogi misle kako nadimak Jimmy imam zbog te pjesme, ali istina je drugačija. Upravo je kauboj u toj pjesmi dobio ime po mom nadimku. Pjesma je odmah bila veliki hit, često sam pjevao na radiju, a u to vrijeme niste mogli samo doći i pjevati, morali ste proći audiciju.

Meni je to uspjelo baš zato što sam na neki način ispekao zanat na spomenutim nastupima po Bosni i Vukovaru. Danas mladi dođu i odmah počnu snimati pjesme i spotove, gotovo bez ikakvog pravog kriterija".

Dok razgovaramo u auli jednog vukovarskog hotela, Jimmy držanjem i susretljivošću pokazuje kako je jedan od rijetkih preostalih izdanaka one stare škole glazbenika. Ne požuruje, ne prekida, ne glumata, gleda u oči i pokušava se odgovorima prisjetiti sad već davnih vremena u kojima je izgradio ime.

Posebno je emotivan kad se prisjeća prvih televizijskih emisija zabavne glazbe u koje su ga često pozivali:

"Bile su to za to vrijeme izvrsne emisije u kojima su mnogi pjevači i pjevačice mogli nastupati. Bila su to lijepa druženja, a motor pokretač bio je fantastični Anton Marti. Taj je gospodin imao viziju i znao objasniti glazbeniku što točno želi. Sjećam se onih ogromnih kartonskih kulisa koje bi danas nekome mogle izgledati smiješne.

Vjerujte, žao mi je što nema više takvih emisija. Naime, uglavnom smo morali pjevati uživo ili pak otvarati usta na snimke napravljene na radiju, nije tu bilo prostora za prodavanje magle. A danas, vidite i sami. Nas starije pjevače potpuno su zanemarili.

Razumijem da se vremena mijenjaju, da dolaze mladi, to tako i treba biti, ali trebalo bi vratiti na ekrane neke od starih majstora i starih kriterija kvalitete".

Pristojan i uglađen gospodin, kakav već je, Jimmy tijekom razgovora pazi da nikoga ne uvrijedi, ali nakon devet desetljeća na ovom svijetu, zna da smije reći svoje mišljenje. Posebno ga, kao uostalom i mnoge od nas, čudi što se danas doslovno može na glazbenoj sceni bljesnuti u trenutku.

"Vi u moje vrijeme niste mogli doći na pozornicu ili pred kameru s nekoliko curica u kratkim haljinicama koje tresu bokovima i pokazuju sve što se inače baš i ne pokazuje svima. Morali ste prije svega znati pjevati, pjesma je bila najvažnija, a ne njezina ekranizacija i vizualizacija.

Pa pogledajte današnje spotove, uglavnom nitko ne sluša pjesmu, većina ih, posebno muškaraca, gleda spot upravo zbog tih oblina koje sijevaju sa svih strana. Nema kriterija, nema audicija, važno je da ste nečiji. To je u moje vrijeme bilo nezamislivo.

Suradnja s mladima

Iako je znao da bi mu stariji obožavatelji mogli ozbiljno zamjeriti, Jimmy se upustio u suradnje s mladim glazbenicima u glazbenim vrstama uz koje ga nitko ne bi vezao. Takav je bio slučaj reperskog hita "Zagreb, Amerika u malom" koji se pokazao prilično vizionarskim.

"Svaka generacija ima svoju glazbu i svoje heroje. Meni su znali doći mladi i molili da nešto snimimo, kao za tu pjesmu „Zagreb, Amerika u malom", zatim pjesmu "Prolazi sve". Volim raditi s mladima i drage su mi bile te suradnje".

Legendarni je glazbenik jedan od onih koji su uvjereni da pretjerano praćenje televizijskih programa, posebno nekih tzv. komercijalnih sadržaja, šteti mentalnom zdravlju.

"Priznajem vam da gledam televizijiu, ali ne sve. Glazbu na televiziji ne slušam, jer nije za moj ukus. Ja to ne kritiziram, poštujem sve, ali mi ne odgovara, uši mi prilično pate.

Gledam jazz emisije, iako dio skladbi koje se u tom kontekstu izvode nemaju veze s jazzom. Pogledam koncerte klasične glazbe koju jako volim, a i zbog toga što sam tako i počeo. Čak su me kao mladića nagovarali da studiram operno pjevanje, ali kad sam shvatio da se na tom studiju ne smije pušiti ni piti, brzo sam odustao".

Odmak od uobičajenog Jimmy u zadnje vrijeme radi i nastupima s Barbarom i svojim triom po klupskim prostorima. Na takvim ga zamračenim i rokerskim mjestima njegova starija publika sigurno nije nikada zamišljala:

"Znate, publika je na takvim mjestima fantastična. Inače sam naučio da će reakcija publike ovisiti o tome kako se na pozornici ponašate kao izvođač. Ja nikada ne glumim nikakvu zvijezdu, shvaćam ovo kao posao. Još je moja mama uvijek govorila da "svaki osel ima svoj posel".

Netko je konobar, netko drugi zidar, a ja pjevam. Klubovi su nas na neki način otkrili jer Barbara i ja na tim koncertima napravimo pravi domaći štimung, što ovi mladi jednostavno ne znaju. Važno je tijekom koncerta komunicirati s publikom, nasmijati ih, ljudi su se i došli dobro zabaviti, pa im to treba i dati."

Svjestan je stari majstor, dobitnik Porina za životno djelo, da prečesto ispraćamo nekog od starijih pjevača među oblake. Ali, iako je u devedesetoj, dobro gura te godine i uvjeren je da je pred njim još mnogo izazova.

"Ne razmišljam o bolesti niti smrti, mislim da ću doživjeti stotu. Ako ću moći pjevati do stote, onda ćemo se sigurno još vidjeti na koncertima", poručuje jedan od najpopularnijih pjevača koje je Hrvatska ikada imala.

 

Naslovnica Showbizz