Scena Showbizz

TRI DESETLJEĆA NA MALIM EKRANIMA

Dugogodišnja HRT-ova voditeljica i novinarka Karmela Vukov-Colić poručuje: Danas se stječe dojam da svatko može pred kamere

TRI DESETLJEĆA NA MALIM EKRANIMA
Karmelina čokoladna pita

Hrvatska radiotelevizija raspisala je natječaj za Najljepši školski vrt 2018. godine, a zaštitno lice ovog hvalevrijednog projekta ponovno će biti njihova dugogodišnja voditeljica i novinarka Karmela Vukov-Colić.
Iako je povod za razgovor bio upravo njezin najnoviji angažman, teško je bilo ne osvrnuti se na tri desetljeća dugu karijeru ove svestrane voditeljice. Na HRT je stigla još početkom 90-ih godina i od tada je jedno od omiljenih lica malih ekrana, ali i prepoznatljiv glas Hrvatskog radija.

Već drugu godinu zaredom sudjelujete u HRT-ovim "Najljepšim školskim vrtovima". Koliko su projekti poput ovog važni za današnje društvo?

– Držim da je izuzetno važno, u ovo doba kad su nam djeca prečesto zarobljena pred ekranima i računalima, usmjeriti ih prema prirodi. Pokazati im što sve mogu napraviti vlastitim trudom i radom. Kako mogu ni iz čega, obične tratine, napraviti predivan vrt ili povrtnjak. Kako mogu, samo uz malo mašte i dobre volje, mijenjati svijet koji ih okružuje. Mnoge škole i vrtići iz bogatstva svojih vrtova stvaraju i dodatnu vrijednost – suše cvijeće i lišće za čajeve, izrađuju vrećice lavande, kuhaju pekmeze, čak se i bave pčelarstvom.

Koliko ste zadovoljni prošlogodišnjim iskustvom i kakva očekivanja imate od ovog izdanja?

– Veseli me iznimno velik interes škola, vrtića i obrazovnih ustanova za ovu akciju. Broj sudionika iz godine u godinu raste, a vrtovi koje djeca uređuju su zaista impresivni. Kad vidite kakve divne stvari i s kakvim žarom naprave male ruke, zaista budete ponosni na tu našu mladost i njihove učitelje.

Made in Boston

Uz brojne angažmane, kako na televiziji tako i na radiju, nađete vremena i za svoj blog koji pišete na hrvatskom i engleskom jeziku, a na kojem donosite razne recepte, kao i "uradi sam" savjete. Recite nam, kako je nastala vaša "Ciao Karmela"?

– "Ciao Karmela" je smišljena jedne zime u bostonskoj kuhinji moje prijateljice Irene. U početku je bila mjesto na kojem će prijatelji moći naći recepte nekih mojih jela – da ne moram svakom pojedinačno prepisivati rukom. No, iz godine u godinu blog je rastao i imao sve više poklonika. Svakako je drukčiji, jer nije "još jedan blog o gastronomiji", već i mjesto na kojem možete dobiti i ideje kako nešto izraditi i vlastitim rukama.

Postoji i rubrika namijenjena djeci, jer mislim da je važno da i njih zainteresiramo za kreativno stvaranje. Lijep nastavak tog "uradi sam" dijela možete pratiti i na HTV1, u emisiji "Kod nas doma", gdje svake srijede s nekim od prijatelja nešto izrađujem.

Iza vas stoji više od trideset godina karijere, a tijekom tog razdoblja postali ste i zaštitno lice kultne emisije "Dobro jutro, Hrvatska". Što po vama izdvaja ovaj format od ostalih?

– Prošle smo godine proslavili četvrt stoljeća! Mislim da nema na ekranima niti jedne slične emisije – svakog radnog dana s vama smo više od tri sata. Uvijek smo se trudili biti rado viđen gost u vašim domovima. Drago mi je da nam to uspijeva već 26 godina i da su tu našu želju da vam ispunimo jutra veseljem i zanimljivim temama i naši gledatelji prepoznali i prihvatili kao svoju. Mnogi ljudi, neki čak i izvan hrvatskih granica, ispijaju svoje prve jutarnje kave baš s nama i hvala im na tome!

 

Kako je zapravo izgledao vaš novinarski put?

– Počela sam na Radiju 101 kao srednjoškolka, a tijekom fakulteta sam se okušala u novinarskom poslu u "Zagrebačkoj panorami". Sve što znam naučila sam na ta dva mjesta. Radio te nauči važnosti dikcije i smislenosti rečenice, istrenira te da procijeniš vrijeme u eteru, da razgovor ima "glavu i rep". U "Panorami" sam pak, pod sjajnim vodstvom Laze Rakijaša, brusila televizijski put od samih početaka – prvo servisne informacije, cijene na tržnicama i slično, pa odlazak sa starijim kolegama na snimanja, prvi skromni vlastiti uraci, pisanje novinarskih tekstova, montaža, javljanja uživo...

Koliko se novinarstvo promijenilo od tada?

– Tih godina kada sam ja počinjala, moram reći, s mladima se radilo puno bolje i puno više. Imali smo sjajne mentore, ali i odlične stručnjake koji su nas pratili. Služba za govor i jezik koju je podigla Jasmina Nikić bila nam je iznimno važna, a savjeti dragih kolegica poput Helge, Žeže, Vesne ili Ksenije pravo bogatstvo. Danas se stječe dojam da svatko može pred kamere... Nije to, naravno, baš tako, ali čini mi se da s mladim ljudima ne radimo koliko bismo mogli i trebali. No, tu i tamo pojavi se netko s prirodnim šarmom i talentom za ovaj posao pa u eteru zasja jedan Frano Ridjan, Ivan Dorian Molnar ili Jelena Pajić.

Najteže razdoblje

Koji vam je period karijere ostao u sjećanju kao najteži, odnosno najizazovniji?

– Svakako ono ratno vrijeme kad sam s Draženom Dajićem za emisiju "Gardijada" obilazila ratišta. Svašta smo vidjeli u tim godinama, mnogo ružnoga i teškoga, ali i toliko lijepoga. Emisija je bila koncipirana tako da, uz glazbu, obitelji šalju pozdrave svojima na ratištima, a mi smo, snimajući naše vojnike na položajima, slali natrag poruku da su dobro. Često smo bili i pod granatama, jurili bez svjetla neosvijetljenim prometnicama, trčali u skloništa, ali kad dođete u rov i vidite da su dečki kilometrima vukli kabele da bi i na isturenim položajima mogli gledati "Gardijadu", onda vidite da sve ima smisla. I danas čuvam desetke albuma s fotografijama svih koje smo obišli. Ponekad ih otvorim i pitam se koliko je tih sjajnih momaka još živo...

Pred malim ste ekranima uvijek veseli i nasmijani, ali pretpostavljam da, kao i svi drugi, ponekad imate i lošije dane. Kako se borite protiv takvih trenutaka i kako uspijevate zadržati pozitivnost pred kamerom?

– Uglavnom sam vesela! A kad me baš nešto smeta i tišti, to i kažem – jasno i glasno. Istresem to i više ne nosim kao teret. A što se ekrana tiče – pa, ja volim svoj posao! On mi pričinjava veliko zadovoljstvo i donosi veliku radost. Ne bih ni mogla drukčije nego s osmijehom...

Osim zavidnim novinarskim iskustvom, možete se pohvaliti i talentom za jezike, a pobornica ste i cjeloživotnog obrazovanja. Postoje li neka područja u kojima biste se voljeli okušati, a da za to još niste imali prilike ili vremena?

– Cjeloživotno je obrazovanje važno. To ulaganje u sebe, stjecanje novih znanja i vještina... Da, prošle sam godine bila u Padovi, pretprošle u Milanu. Godinama ranije učila sam portugalski u Lisabonu, ruski u Moskvi, usavršavala engleski u New Yorku, talijanski u Rimu, na Kalabriji i u Sieni... Uz to, pasionirani sam putnik – svake godine volim otići na neko mjesto na kojem još nisam bila. Ne volim ići u grupi – vuk sam samotnjak. Obilazim tržnice, pijem kave s lokalcima, zanimam se za njihov način života... Bilo bi lijepo napraviti i neku putopisnu priču od tih mojih skitnji...

Ponekad vodite i turističke ture...

– Da, postoje neke divne grupe ljudi s kojima se družim svake godine. Primjerice, Zajednica Talijana s kojom svake jeseni putujem u Italiju. Posjetili smo tako Rim, Cinque Terre, Sardiniju... U svibnju vodim jednu grupu na talijanski jug, na prekrasnu obalu južno od Napulja. Veseli me to druženje s ljudima i nadam se da je i njima ugodno i zanimljivo sa mnom. Ipak, ne putujem koliko bih htjela, jer sam, logično, vezana danima godišnjeg odmora.

Za kraj, možete li s našim čitateljima podijeliti neki od omiljenih recepata sa svog bloga? Kako se zapravo rodila vaša ljubav prema gastronomiji?

– Kuham odmalena, a volim i jesti. To dvoje vam je dobitna kombinacija, ha ha. Evo, ako moram izdvojiti neki recept, nešto slatko, može?

(Recept je u izdvojenom okviru - op. a.)


Emisije na radiju
Vukov-Colić na Drugome programu Hrvatskog radija vodi jutarnji program ponedjeljkom, a nedjeljom popodne glazbenu emisiju "Glazbeni megahertz".


'Sin mi je pun kreativnih ideja'
Kako volite provoditi vrijeme sa svojom 24-godišnjom Reom i 12-godišnjim Noom?

– Slobodno vrijeme nastojimo što više provesti zajedno. Rea nam, doduše, već pomalo klizi iz planova, ona je divna mlada žena koja pomalo kroči svojim putem. Ali zato u Noi još uvijek imam pravog partnera – pun je kreativnih ideja, voli upotrijebiti ruke i pamet da ih i ostvari i – obožava putovanja – kaže nam Karmela.


Recept za čokoladnu pitu s Karmelina bloga
KORA: 150 g vrlo hladnog maslaca narezanog na listiće, 300 g mekog brašna, 85 g šećera u prahu, prstohvat soli, 2 žumanjka, žlica hladne vode – po potrebi
NADJEV: 4 žumanjka, ¾ šalice šećera, ¼ šalice škrobnog brašna, 2 1/3 šalice mlijeka, prstohvat soli, ½ šalice gorkog kakaa u prahu, 100 g tamne čokolade, nasjeckane, 1 vanilin šećer, 3 žlice maslaca, kakao za posipanje, papir za pečenje, riža (ili suhi grah, slanutak…)
PRIPREMA:

Brašno pomiješajte sa solju i šećerom pa nožem umiješajte listiće hladnog maslaca. Miješajte dok ne dobijete zrnatu smjesu. Dodajte žumanjke i vodu pa rukama brzo umijesite glatko tijesto. Oblikujte ga u kvadar, omotajte prozirnom folijom i stavite u hladnjak na 30 minuta. Pećnicu zagrijte na 180 stupnjeva C. Ohlađeno tijesto razvaljajte malo veće od kalupa za pite pa njime obložite dno i stranice kalupa. Nabockajte vilicom. Papir za pečenje izrežite na veličinu kalupa pa njime prekrijte tijesto u kalupu. Po papiru rasporedite rižu, suhi grah ili slanutak. To će spriječiti napuhavanje tijesta. Stavite u pećnicu na 10-12 minuta. Izvadite, maknite papir s rižom i vratite u pećnicu na još nekoliko minuta da kora dobije nježno zlatnu boju. Izvadite iz pećnice i ohladite. Skuhajte nadjev. U vatrostalnoj posudi pomiješajte kakao, škrobno brašno, sol, šećer i vanilin šećer. Dodajte i žumanjke i dobro promiješajte da ne bude grudica. Sad polako ulijevajte mlijeko. Miješajte. Stavite nad srednju vatru i – neprestano miješajući – pustite da zavri. Maknite s vatre i umiješajte maslac i čokoladu. Mlaku kuhanu kremu ulijte u pripremljenu koru. Poravnajte površinu i ostavite da se ohladi. Prije posluživanja pospite gorkim kakaom.

 

Naslovnica Showbizz