Scena Showbizz

spektakl u Areni

Dobar poput starog whiskeyja: Rod Stewart oduševio zagrebačku publiku

spektakl u Areni

„Glas mu je snažan i opojan poput odležanog škotskog single malt whiskeya", zapisao je jedan oduševljeni engleski kritičar osvrčući se na lanjske koncerte Roda Stewarta. Vraški točna dijagnoza. Sir Roderickt iliti negdašnji Rod The Mod te prvoborac folky/soul/ blues stilizacija s konca šezdesetih i početka sedamdesetih, i u zagrebačkoj Areni pred desetka tisuća fanova pokazao je da u njegovoj „svići još ima ulja". Ili preciznije da je i danas jedan od najzanimljivijih pop-rock vokala, sjajan showman i neumorni „binski radnik". Dakako i velemajstor covera.

Bilo je to jasno čim se crno bijela kvadratasta zastava podigla praćena svirkom škotskih gajdi (što je raspametilo Škote i članove fan cluba u publici koji su stigli s „Celtricovim" šalovima i odjeveni u znane zeleno-bijele dresove) te krenuo uvodni broj - na turneji nezaobilazan - „Soul Fingers" instrumental Bar Keyesa. Onaj isti broj kojim je - pamte splitske „stare kajle" - DJ Domagoj Veršić otvarao program u kultnoj „Arkadi".

U trenu je bilo jasno da je Rodov prateći bend izvanserijski: dvojica gitarista, klavijaturist, bubnjar, basist, sjajan saksofonist (koji Rodu služi kao pokojni Clarence Clemons Springsteenu) te „jato" čudesnih djevojaka u ulozi pozadinskih vokala, plesačica i multiinstrumentalistica koje barataju s barem dva-tri instrumenta. Naravno band u kojem svaki pojedinačni član virtuozno barata svojim instrumentima uz „cure" koje - uz pjevanje i plesanje - vješto mijenjaju harfu za violinu, violine za mandolinu i bendžo ili akustične gitare, neophodan je za „best of" koncertu set listu.

U kojoj su, dramaturški precizno pomiješani brojevi/hitovi iz svih faza žanrovski rastresite pedesetogodišnje karijere a svaki instrumentalist ima prigodu i solima koiji n ikad ne strše izvan konteksta pjesme dokazati svoju kvalitetu. A onda se na sceni ukazao Rod u srebrenom sakou - prvoj od brojnih promjena - i odmah na noge digao publiku žestokom izvedbom „Infatuation", skladbom s albuma „Camouflage". Kao i drugamo na turneji na red je odmah došao i cover Rodu tako omiljenog Sama Cookea „Having A Party", pozajmica Persuadersa „Some Guys Have All The Luck" te „Young Turks".

I zadnjoj je budali već bilo jasno da je zagrebačkli koncert, kao i lanjska turneja, sve samo ne rutinirana tezga olinjale zvijezde. Pače, nastup u Zagrebu bio je sjajno dramaturški domišljen, odsviran i otpjevan koncertni show. Stewartovo snalaženje s coverima i doslovno posvajanje tuđih pjesama odavno je opće mjesto. Baš kao što je to i neugasla strast za nogometom i „Celticsima", čiji grb - uzgred rečeno - krasi bas bubanj. No u oba slučaja koncert u Areni ih je predstavio na sjajan način. Bez obzira pjevao tuđe velike hitove poput „It's A Heartache" Bonnie Taylor, vremešne standarde soula kao „People Get Ready" Impressionsa, amblematske brojeve najvećih faca rocka poput Waitsove „Downtown Train" koju je Springsteen upisao u vječnost ili „Have I Told You Lately" Vana Morrisona (za koju je - kao danak godinama - u najavi zaboravio ime autora), Rod ih je otpjevao zapanjujućom elegancijom, rafinmanom i emocionalnom uvjerljivošću.

Ništa nova za pjevača koji je od karijere s kraja šezdesetih dokazao da mu coveri i njihovo posvajanje leže? Da naravno ali kad to čudesnom energijom i uvjerljivošću otpjeva 73-godišnjak koji glas na stalnim koncertima dere više pod pola stoljeća, pred njim valja skinuti šešir i nakloniti se. Potom, čak i fanovski odnos prema „Celticsima" kod Roda nema notu pukog dodvoravanja navijačima u publici (uostalom to bi bilo i besmisleno raditi izvan Škotske) već je naprosto na koncertu kao dio Stewartove emocionalne prtljage.

U kojoj nogomet i „Celtics" imaju posebnu ulogu o čemu je znakovito govorila i izvedba „You're In My Heart" praćena vizualima na ekranima s grbom omiljenog kluba uz Rodovo napucavanje nogometnih lopti u publiku. Koncert je zapravo bio bez uobičajenih vrtoglavih vrhunaca i „intermezza" među njima jer su sve 22 pjesme bile svojevrsni vrhunci. I „hitčuge" poput zaključnih „Do Ya Think I'm Sexy" i „Sailing" ili bisa „Enjoy Yourself (It's Later Than You Think)", i podsjetnik na Facese „Stay With Me", ključni brojevi u karijeri kao „Maggie May", coveri kao „First Cut Is The Depest" Cata Stevensa ili sjajan „set" veličanstvenih laganica odsviranih na „sjedeljci" na samom rubu pozornice. Ako je Rodov koncert bio najava koncertne sezone stranih gostovanja u Zagrebu (i Hrvatskoj), očekuje nas sjajna godina. Jer, voljeli ga ili ne, Sir Roderick je u Areni odradio odličan posao.

Naslovnica Showbizz