Scena Showbizz

plodonosan vikend U KLUBU ‘O’HARA’

Nakon 4. Blues Challengea možemo zaključiti: s bluesom smo otprilike - izvrsno

plodonosan vikend U KLUBU ‘O’HARA’
Bio je to više nego dobar – pače, plodonosan – vikend bluesa. Naime, četvrto izdanje hrvatskog “Blues Challengea” – čiji su pobjednici izborili pozivnicu za glavno natjecanje Blues Challenge u Memphisu – donijelo je nekoliko iznimno zanimljivih pridošlica na nabujalu domaću blues scenu te jednu sjajnu klupsku koncertnu večer.

Prvi dan “Challengea” bio je predviđen za natjecatelje u kategoriji pojedinca ili dua, a pečat mu je – osim sasvim solidnog dvojca u kojem su virtuozni svirač usne harmonike Tomislav Goluban te klavijaturist Darko Aljinović File − dao splitski singer-songwriter Teo Aničić. Predstavio se sa šest brojeva koji su pokazali da je jednako dobar i kao pjevač, gitarist, stilist blues/americane iliti američke roots glazbe te kao autor. Odličnom izvedbom “Hey Hey“, standarda Big Billyja Bronzyja, odradio je dio obvezatnog programa, a onda je s coverom J.J. Calea (“Low Rider“) te autorskim brojevima pokazao potpunu uronjenost u rukopis roots-americane.

Autorska “When I’m Done“ reprezentativan je sporogoreći komad folk-roots melankolije, “Worried Mind“ bezgrješan i pomalo “caleovski” obojen laid-back, “Be Blue“ svojevrsni hommage trubadurskom iskazu na tragu Jamesa Taylora ili Jacksona Browna, a “Na cesti“ − jedina skladba koju je Aničić napisao na hrvatskome – blistavi autorski zgoditak s diskretnim ozračjem bluesa. Skocka li album na tragu predstavljenih brojeva, Aničić bi mogao ravno uz bok Luke Belanija i onih nekoliko autora-izvođača sličnog glazbenog usmjerenja te u odabranom žanrovskom okruženju brzo doskočiti ravno do vrha!

Drugog dana, odnosno večeri, nastupilo je šest bandova, a palac gore zaslužuju barem četiri od njih. Kad bi malo “stesali“ vokal i riješili se ženske “pjevačice“ koja samo statira na sceni, Progressive Blues Experiment – band veoma dobroga gitarista Ivana Veljače – imao bi lijepe izglede za čvrsto pozicioniranje na domaćoj blues-sceni. Naime, Veljača nije samo likom naslonjen na Johnnyja Wintera, nego je u njegovoj inačici teksaškog bluesa našao i glavno nadahnuće za svoj solidan i eksplozivan nastup.

Također vrijedni pažnje pokazali su se i zagrebački The Cool Baboo ‘n’ Dr Folk. Kompetentni glazbenici – a posebno pjevač i svirač usne harmonike Aleksej Pavlovsky i gitarist/pjevač Boris Luković − svojim su up-tempo bluesom i vrckavim, umješno odsviranim autorskim brojevima rasplesali publiku.

Poseban osvrt zaslužili su splitski veterani Otprilike ovako, kojima je pobjeda “utekla za mrvu“. Svirci u kojoj su se uz vremešne autorske standarde poput “Washing Machine“ i “Paradentoza“ pozabavili i ništa slabije odsviranim “coverima“ bluesa, čak ni najveći puristi bluesa i poslovični čangrizavci ne bi našli ni jednu zamjerku. Dapače. Stari brojevi predstavljeni su u odličnom novom aranžerskom retušu s uvjerljivom međuigrom gitarista Vlade Garića (kao pravog majstora “clean“ tona) i Gorana Certića Koče te odličnog saksofona Željka Milića.

Kao pjevač Koča je sjajan nasljednik Jadrana Zlodre Gobba, dok je ritam-sekcija s Patkom i Goranom Slavičekom ubojita i moćna pa bi, uz neupitnu energiju koju Otprilike ovako isijavaju na sceni, i oni konačno mogli doseći barem mrvu uspjeha koji su kvalitetom odavno zaslužili.

Ipak, prvo su im mjesto oteli sjajni Puljani iz Delta Blues Banda. Njihov furiozan nastup odradila je odlična ritam-sekcija, ali u prvom redu “igra s dva špica“. Aduti Delta Blues Banda su, naime, odličan pjevač i rasni frontmen Ernest Lončar (koji ima uvjerljivost mladog Jaggera ili Howlin’ Pellea Almqvista, frontmena Hivesa) te sjajan slide gitarist Aleksandar Kajfež, koji je i najzaslužniji za blues “zvučni udar“ koji na trenutke podsjeća i na suvremeni garažni blues Jona Spencera. Jedina je opaska na račun mladog banda samo jedan izveden autorski broj, iako su, za reći pravo, i u coveru klasika Roberta Johnsona pokazali apsolutnu originalnost.

Saldo četvrtog Blues Challengea u svakom je slučaju pozitivan. Osim dva odlična predstavnika koji (nađu li potreban novac) odlaze u Memphis, utemeljenja nagrade za najbolji tekst u čast lani preminulog Carla Reutera (a dospjela je u ruke zagrebačkog blues-šansonijera Nevena Duževića), palac gore zaslužili su i organizatori. Posebice Siniša Bizović iz Croatian Blues Forces, kao dobri duh hrvatskog bluesa koji je preuzeo štafetnu palicu od pokojnog Dražena Buhina Buhe, te Stevo Vučković koji je, sa splitskim HGU-om, Blues Challenge doveo u Split.

zlatko gall
SNIMIO: JADRAN BABIĆ / CROPIX

Naslovnica Showbizz