stdClass Object
(
[id] => 1304342
[title] => Bili smo na koncertu velikog rock benda: tko bi rekao da je Axl već ušao u 62. godinu i da se Slash bliži 60-oj?
[alias] => bili-smo-na-koncertu-velikog-rock-benda-tko-bi-rekao-da-je-axl-vec-usao-u-62-godinu-i-da-se-slash-blizi-60-oj
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Multigeneracijska publika proteklog je vikenda masovno pohodila hiperenergični trosatni koncert legendarnog američkog hard rock benda Guns N’ Roses na londonskom Hyde Parku. Kamo god je pogled sezao, more rokera ili rokerica koji su se zaljubili u bend na prvi sluh kao tinejdžeri krajem osamdesetih/početkom devedesetih, ali i njihovi sinovi, kćeri, nećaci.
Na majicama klasični G’N’R toponimi, počevši od likova ikoničkog pjevačko-gitarskog dvojca Axla Rosea i Slasha, do naslovnice epohalnog albuma prvijenca “Appetite For Destruction” iz 1987. i dvotomnog remek-djela “Use Your Illusion I&II” iz 1991. godine.
Kao najbolje prodavani debi album svih vremena, “Appetite For Destruction” bio je nezaobilazna i polazna točka nastupa jednih od posljednjih rock-giganata na Hyde Parku. Prepoznatljivi taktovi bas-gitare izvrsnog Duffa McKagana prolomili su se iz zvučnika i Gunsi su, sad već tradicionalno, otvorili koncert frenetičnom “It’s So Easy”, a zatvorili ga s himničkom “Paradise City”.
---
Masa ljudi bila je na Hyde Parku, a u VIP zoni viđene su i neke zvijezde poput glumca Andrewa Garfielda
---
“It’s So Easy” je otpjevana/odsvirana s lakoćom i mladenačkom punkerskom energijom, napose prštećom kad dođe red na Axlove vriskove stihova “Why don’t you just... fuck off!” i “I ain’t got no money but it goes to show”, podebljane Slashovim maničnim gitarskim pasažima.
Frontmen Axl već je ušao u 62. godinu, Slash i Duff bliže se 60., ali to bi malo tko rekao. Entuzijastični momci dali su sve od sebe i prašili gotovo kao u najboljim danima, kad su bili poznati kao “najopasniji bend na svijetu”, a razina adrenalina koji je dopirao s pozornice bila je iznimno visoka. Rose je otukao poštenu kilometražu trčeći s jedne strane pozornice na drugu i digao se za tren kad se nenadano spotaknuo, dok Slash praktički nije stao svirati puna tri sata.
Ni upola mlađi bendovi ne sviraju maratonski kao Gunsi, koji se drže trosatnog seta nakon ponovnog okupljanja u približno izvornom sastavu 2016. (jedino im Bruce Springsteen može parirati po minutaži) i njihovi koncerti vrijede svakog uloženog novca za kartu i putovanje, zbog čega je ovo četvrti put da ih gore potpisani sluša uživo unatrag sedam godina (München 2017., Firenca 2018., London 2022.).
---
Slash je rasturio svirajući virtuozne solaže od megahitova ‘November Rain‘ i ‘Sweet Child O’ Mine‘ do epske ‘Come‘ i antiratne ‘Civil War‘
---
Odlično raspoloženje benda i publike nije pokvarila ni kiša koja je povremeno silazila s neba. “Don’t worry, I’ll be busting my ass off despite the rain”, obećao je Axl i održao obećanje. Bend je ubacio u (još) višu brzinu kad je Axl, nakon pjesama “Bad Obsession”, “Chinese Democracy” i “Mr. Brownstone”, vrisnuo “Do you know where the fuck you are?!” i najavio eksplozivnu “Welcome To The Jungle”.
Hyde Park je proključao na “London, I want to hear you scream” i eksplodirao na “You’re in the jungle, baby!”. Uslijedila je mahnita “Reckless Life” s albuma “Lies”, na koju su se fino nadovezale “Double Talkin’ Jive” i “Pretty Tied Up” s “Use Your Illusion I&II”.
Kišna ‘November Rain’
Dvije nove pjesme “Absurd” i “Hard Skool” možda neće postati klasici kao, na primjer, “You Could Be Mine” ili “Nightrain”, ali na svako novo (koncertno) slušanje sve više ulaze u uho, gdje se trajno nastanio emotivni “rollercoaster” zvan “Estranged”. Ponajbolja pjesma iz bogatoga kataloga Gunsa nakon svih ovih godina imponira nevjerojatno očaravajućim solažama gitarista (“killer guitar melodies”, rekao bi Axl) i refleksivnim stihovima pjevača koji je vokalno u više navrata zvučao kao na albumu.
---
---
McCartneyjevu “Live and Let Die”, koja je u verziji Gunsa dobila rokerskiji tretman, otpjevao je čak i bolje uživo, kao i Dylanovu baladu “Knockin On Heaven’s Door”, savršenu za kolektivno koncertno pjevanje, te punkoidnu “Down On The Farm” UK Subsa, s albuma “The Spaghetti Incident” iz 1993. godine.
Mijenjajući ekstraodrinarne vokalne registre od dubokog do visokog, Axl je potonjim dvjema pjesmama pokazao zašto su neki isprve mislili da Gunsi imaju ne jednog nego dva ili tri pjevača kad su čuli njegov jedinstveni glas izvan ovoga svijeta.
Glas možda nije sto posto kao nekad, što ne iznenađuje s obzirom da se “troši” na konstantnim turnejama od 2016. naovamo, uključujući i paralelnu s AC/DC (!), ali još uvijek umije biti moćan i izazvati divljenje u trenucima dosezanja najviših visokih nota dok mu žile prijete iskočiti iz vrata, tj. “ježenje” kad probudi sirove emocije pjevajući laganice kao “Don’t Cry” i “Patience”.
---
---
Pjevač je ostavio srce i glasnice na pozornici, pjevao kao da sutra ne postoji i kao da mu je to posljednji koncert u životu. Isto se može reći i za boga gitare, kulerski skrivenog iza “trademark” duge kovrčave kose, sunčanih naočala i šešira, koji se na žestokoj “Rocket Queen” fino dodavao s ritam-gitaristom Richardom Fortusom, prilično dostojnim nasljednikom Izzyja Stradlina.
Slash je napose rasturio svirajući virtuozne solaže od megahitova “November Rain” i “Sweet Child O’ Mine” do epske “Come” i antiratne “Civil War”, posvećene Ukrajini sa stihovima “Look at the blood we’re spilling, look at the world we’re killing”.
Izvedba “November Rain” s Axlom na klaviru postala je vrhunac koncerta, poetički i simbolički obogaćena pravom kišom. Gunsi su priredili večer za pamćenje i parafrazu “Blade Runnera” (“Tears in November Rain”). Svi ti trenuci neće biti izgubljeni u vremenu kao suze na "novembarskoj kiši".
---
Set lista
“It’s So Easy”
“Bad Obsession”
“Chinese Democracy”
“Mr. Brownstone”
“Welcome to the Jungle”
“Reckless Life”
“Double Talkin’ Jive”
“Pretty Tied Up”
“Hard Skool”
“Absurd”
“Estranged”
“Live and Let Die”
“Rocket Queen”
“Down on the Farm”
“You Could Be Mine”
“T.V. Eye” (The Stooges cover)
“Anything Goes”
“Civil War”
Slash Guitar Solo
“Sweet Child o’ Mine”
“November Rain”
“Patience”
“Coma”
“Knockin’ on Heaven’s Door”
“Nightrain”
“Don’t Cry”
“Paradise City”
---
---
Pretendersi za zagrijavanje
Bilo je lijepo prije Gunsa malo poslušati Pretenderse kao jednu od predgrupa: 71-godišnja Chrissie Hynde zvučala je izvanredno, naročito tijekom izvođenja klasika “I’ll Stand By You”.
---
---
Ni upola mlađi bendovi ne sviraju maratonski kao Gunsi koji se drže trosatnog seta i i jedino im Bruce Springsteen može parirati po minutaži
Axl Rose je ostavio srce i glasnice na pozornici, pjevao kao da sutra ne postoji i kao da mu je to posljednji koncert u \u017eivotu<\/p>","
Slash je rasturio sviraju\u0107i virtuozne sola\u017ee od megahitova \u2018November Rain\u2018 i \u2018Sweet Child O\u2019 Mine\u2018 do epske \u2018Come\u2018 i antiratne \u2018Civil War\u2018<\/p>","
Ni upola mla\u0111i bendovi ne sviraju maratonski kao Gunsi koji se dr\u017ee trosatnog seta i i jedino im Bruce Springsteen mo\u017ee parirati po minuta\u017ei<\/p>","","","
Masa ljudi bila je na Hyde Parku, a u VIP zoni viđene su i neke zvijezde poput glumca Andrewa Garfielda
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Multigeneracijska publika proteklog je vikenda masovno pohodila hiperenergični trosatni koncert legendarnog američkog hard rock benda Guns N’ Roses na londonskom Hyde Parku. Kamo god je pogled sezao, more rokera ili rokerica koji su se zaljubili u bend na prvi sluh kao tinejdžeri krajem osamdesetih/početkom devedesetih, ali i njihovi sinovi, kćeri, nećaci.
Na majicama klasični G’N’R toponimi, počevši od likova ikoničkog pjevačko-gitarskog dvojca Axla Rosea i Slasha, do naslovnice epohalnog albuma prvijenca “Appetite For Destruction” iz 1987. i dvotomnog remek-djela “Use Your Illusion I&II” iz 1991. godine.
Kao najbolje prodavani debi album svih vremena, “Appetite For Destruction” bio je nezaobilazna i polazna točka nastupa jednih od posljednjih rock-giganata na Hyde Parku. Prepoznatljivi taktovi bas-gitare izvrsnog Duffa McKagana prolomili su se iz zvučnika i Gunsi su, sad već tradicionalno, otvorili koncert frenetičnom “It’s So Easy”, a zatvorili ga s himničkom “Paradise City”.
---
Masa ljudi bila je na Hyde Parku, a u VIP zoni viđene su i neke zvijezde poput glumca Andrewa Garfielda
---
“It’s So Easy” je otpjevana/odsvirana s lakoćom i mladenačkom punkerskom energijom, napose prštećom kad dođe red na Axlove vriskove stihova “Why don’t you just... fuck off!” i “I ain’t got no money but it goes to show”, podebljane Slashovim maničnim gitarskim pasažima.
Frontmen Axl već je ušao u 62. godinu, Slash i Duff bliže se 60., ali to bi malo tko rekao. Entuzijastični momci dali su sve od sebe i prašili gotovo kao u najboljim danima, kad su bili poznati kao “najopasniji bend na svijetu”, a razina adrenalina koji je dopirao s pozornice bila je iznimno visoka. Rose je otukao poštenu kilometražu trčeći s jedne strane pozornice na drugu i digao se za tren kad se nenadano spotaknuo, dok Slash praktički nije stao svirati puna tri sata.
Ni upola mlađi bendovi ne sviraju maratonski kao Gunsi, koji se drže trosatnog seta nakon ponovnog okupljanja u približno izvornom sastavu 2016. (jedino im Bruce Springsteen može parirati po minutaži) i njihovi koncerti vrijede svakog uloženog novca za kartu i putovanje, zbog čega je ovo četvrti put da ih gore potpisani sluša uživo unatrag sedam godina (München 2017., Firenca 2018., London 2022.).
---
Slash je rasturio svirajući virtuozne solaže od megahitova ‘November Rain‘ i ‘Sweet Child O’ Mine‘ do epske ‘Come‘ i antiratne ‘Civil War‘
---
Odlično raspoloženje benda i publike nije pokvarila ni kiša koja je povremeno silazila s neba. “Don’t worry, I’ll be busting my ass off despite the rain”, obećao je Axl i održao obećanje. Bend je ubacio u (još) višu brzinu kad je Axl, nakon pjesama “Bad Obsession”, “Chinese Democracy” i “Mr. Brownstone”, vrisnuo “Do you know where the fuck you are?!” i najavio eksplozivnu “Welcome To The Jungle”.
Hyde Park je proključao na “London, I want to hear you scream” i eksplodirao na “You’re in the jungle, baby!”. Uslijedila je mahnita “Reckless Life” s albuma “Lies”, na koju su se fino nadovezale “Double Talkin’ Jive” i “Pretty Tied Up” s “Use Your Illusion I&II”.
Kišna ‘November Rain’
Dvije nove pjesme “Absurd” i “Hard Skool” možda neće postati klasici kao, na primjer, “You Could Be Mine” ili “Nightrain”, ali na svako novo (koncertno) slušanje sve više ulaze u uho, gdje se trajno nastanio emotivni “rollercoaster” zvan “Estranged”. Ponajbolja pjesma iz bogatoga kataloga Gunsa nakon svih ovih godina imponira nevjerojatno očaravajućim solažama gitarista (“killer guitar melodies”, rekao bi Axl) i refleksivnim stihovima pjevača koji je vokalno u više navrata zvučao kao na albumu.
---
---
McCartneyjevu “Live and Let Die”, koja je u verziji Gunsa dobila rokerskiji tretman, otpjevao je čak i bolje uživo, kao i Dylanovu baladu “Knockin On Heaven’s Door”, savršenu za kolektivno koncertno pjevanje, te punkoidnu “Down On The Farm” UK Subsa, s albuma “The Spaghetti Incident” iz 1993. godine.
Mijenjajući ekstraodrinarne vokalne registre od dubokog do visokog, Axl je potonjim dvjema pjesmama pokazao zašto su neki isprve mislili da Gunsi imaju ne jednog nego dva ili tri pjevača kad su čuli njegov jedinstveni glas izvan ovoga svijeta.
Glas možda nije sto posto kao nekad, što ne iznenađuje s obzirom da se “troši” na konstantnim turnejama od 2016. naovamo, uključujući i paralelnu s AC/DC (!), ali još uvijek umije biti moćan i izazvati divljenje u trenucima dosezanja najviših visokih nota dok mu žile prijete iskočiti iz vrata, tj. “ježenje” kad probudi sirove emocije pjevajući laganice kao “Don’t Cry” i “Patience”.
---
---
Pjevač je ostavio srce i glasnice na pozornici, pjevao kao da sutra ne postoji i kao da mu je to posljednji koncert u životu. Isto se može reći i za boga gitare, kulerski skrivenog iza “trademark” duge kovrčave kose, sunčanih naočala i šešira, koji se na žestokoj “Rocket Queen” fino dodavao s ritam-gitaristom Richardom Fortusom, prilično dostojnim nasljednikom Izzyja Stradlina.
Slash je napose rasturio svirajući virtuozne solaže od megahitova “November Rain” i “Sweet Child O’ Mine” do epske “Come” i antiratne “Civil War”, posvećene Ukrajini sa stihovima “Look at the blood we’re spilling, look at the world we’re killing”.
Izvedba “November Rain” s Axlom na klaviru postala je vrhunac koncerta, poetički i simbolički obogaćena pravom kišom. Gunsi su priredili večer za pamćenje i parafrazu “Blade Runnera” (“Tears in November Rain”). Svi ti trenuci neće biti izgubljeni u vremenu kao suze na "novembarskoj kiši".
---
Set lista
“It’s So Easy”
“Bad Obsession”
“Chinese Democracy”
“Mr. Brownstone”
“Welcome to the Jungle”
“Reckless Life”
“Double Talkin’ Jive”
“Pretty Tied Up”
“Hard Skool”
“Absurd”
“Estranged”
“Live and Let Die”
“Rocket Queen”
“Down on the Farm”
“You Could Be Mine”
“T.V. Eye” (The Stooges cover)
“Anything Goes”
“Civil War”
Slash Guitar Solo
“Sweet Child o’ Mine”
“November Rain”
“Patience”
“Coma”
“Knockin’ on Heaven’s Door”
“Nightrain”
“Don’t Cry”
“Paradise City”
---
---
Pretendersi za zagrijavanje
Bilo je lijepo prije Gunsa malo poslušati Pretenderse kao jednu od predgrupa: 71-godišnja Chrissie Hynde zvučala je izvanredno, naročito tijekom izvođenja klasika “I’ll Stand By You”.
---
---
Ni upola mlađi bendovi ne sviraju maratonski kao Gunsi koji se drže trosatnog seta i i jedino im Bruce Springsteen može parirati po minutaži
[{"id":"1","value":""},{"id":"2","value":"GUNSI U LONDONU"},{"id":"10","value":""},{"id":"97","value":""},{"id":"65","value":""},{"id":"63","value":"2"},{"id":"80","value":""},{"id":"81","value":""},{"id":"82","value":""},{"id":"83","value":""},{"id":"84","value":""},{"id":"85","value":""},{"id":"86","value":""},{"id":"88","value":""},{"id":"95","value":"0"},{"id":"105","value":""},{"id":"106","value":""},{"id":"107","value":""},{"id":"112","value":"5397"},{"id":"68","value":"2"},{"id":"78","value":"2"},{"id":"61","value":"1"},{"id":"62","value":"1"},{"id":"64","value":"1"},{"id":"67","value":"1"},{"id":"69","value":"1"},{"id":"70","value":"1"},{"id":"71","value":"1"},{"id":"73","value":"1"},{"id":"74","value":"1"},{"id":"77","value":"1"},{"id":"79","value":"1"},{"id":"87","value":"1"},{"id":"91","value":"1"},{"id":"92","value":"1"},{"id":"93","value":"1"},{"id":"94","value":"1"},{"id":"96","value":"1"},{"id":"98","value":"1"},{"id":"99","value":"1"}]
Axl Rose je ostavio srce i glasnice na pozornici, pjevao kao da sutra ne postoji i kao da mu je to posljednji koncert u životu
Multigeneracijska publika proteklog je vikenda masovno pohodila hiperenergični trosatni koncert legendarnog američkog hard rock benda Guns N’ Roses na londonskom Hyde Parku. Kamo god je pogled sezao, more rokera ili rokerica koji su se zaljubili u bend na prvi sluh kao tinejdžeri krajem osamdesetih/početkom devedesetih, ali i njihovi sinovi, kćeri, nećaci.
Na majicama klasični G’N’R toponimi, počevši od likova ikoničkog pjevačko-gitarskog dvojca Axla Rosea i Slasha, do naslovnice epohalnog albuma prvijenca “Appetite For Destruction” iz 1987. i dvotomnog remek-djela “Use Your Illusion I&II” iz 1991. godine.
Kao najbolje prodavani debi album svih vremena, “Appetite For Destruction” bio je nezaobilazna i polazna točka nastupa jednih od posljednjih rock-giganata na Hy...
