Scena Mozaik

ekstremna za poželit'

Ovo je 'vjetrovita Kate' iz Kaštela: bavi se jednim od najekstremnijih sportova, 15 godina nije upalila televiziju, medije ne čita, ne puši i ne izlazi. I, što biste rekli, koliko ima godina?

ekstremna za poželit'

Ona je državna prvakinja u windsurfingu, ovogodišnja osvajačica svih nacionalnih natjecanja u kupu, trenerica ekstremnog oblika joge, bavi se slobodnim penjanjem, već petnaest godina ne pali televizor, ne prati medije.

Kako kaže - živi prirodu. Tridesettrogodišnja Kaštelanka Katarina Pelivan, ovisnica o moru, vjetru i valovima, nekadašnja rukometašica i atletičarka, naizgled djevojčica, iz koje izvire nevjerojatna snaga, pod punom opremom spremna nas dočekuje na kaštelanskim Gabinama gdje sa svojim šarenim jedrom pozira našem fotoreporteru Paunu Paunoviću, dok pred njom stoje brojna odličja osvojena kako na domaćim tako i na europskim natjecanjima.

Nikada se Kate, kako joj od milja tepaju, nije namjeravala baviti ovim, iznimno fizički zahtjevnim sportom, a na dasku i valove, pazite sad, natjerali su je poslodavci jednog hotela u Bolu na otoku Braču, gdje je radila preko ljeta. A, za svoj rad, ništa čudno za Hrvatsku, nije bila plaćena pa je svoje nezadovoljstvo, bijes, ljutnju i energiju iz sebe odlučila izbaciti na morskim valovima.

Spustila se u lokalnu bolsku školu jedrenja na dasci, navukla opremu, ušla u more iz kojega, kako nam priča prisjećajući se tog prvog surferskog iskustva, nije izašla gotovo osam sati. A, kad se dobro izmorila izvlačeći iz sebe zadnje atome snage, spremno je kazala: ovo je sport kojim ću se baviti cijelog života. Katinu odluku da se posveti moru, buri, jugu, maestralu i valu, razumiju samo oni koji su barem jednom u životu stali na dasku. Jer osjećaj je to koji se, tvrde upućeniji u ovaj ekstremni sport, ne da opisati. Nema tog stanja svijesti u kojem čovjek u ovozemaljskom životu može postići toliki užitak. Ni blizu. I zato je svim zaljubljenicima u jedriličarske sportove zajedničko što kažu da je ono poput droge.

- Tko se jednom navuče - odnosno nakon bezbroj padova uspije prvi put izglisirati - taj će na dasci jedrom krotiti valove dok god bude mogao stajati na nogama. A vjerujte mi na riječ, nije nimalo lagano. Sport je ovo koji crpi nevjerojatnu snagu, zahtijeva zdrav život i top kondicijsku spremu, ali i „bistru“ glavu. To je, kazala bih, najljepši mogući spoj čovjeka i prirode. Kad se otisnem na more, imam osjećaj kao da negdje lebdim, kao da nisam na ovom svijetu. Jedino što vidim, a ponekad malo i čujem su dva galeba koja mi lete nad glavom kad god sam na moru - otkriva nam čari ove morske discipline diplomirana kineziologinja iz Kaštela, kako kaže, najlipšeg grada na svitu.

Ovaj dinamični, ponekad i ekstremni sport pun je brzine i adrenalina. Zato ga se često uspoređuje s Formulom 1, samo što su oni u automobilima, a surferi na daskama. I njihovi su bolidi i surferske daske od karbona, da bi bili što lakši i brži, a u oba je sporta pobjednik onaj tko prvi dođe do cilja. Najbolje se, veli nam Kate, surfa po maestralu, kojeg ljeti ima u izobilju, no kroz godinu se na moru kao pogonsko gorivo mogu koristiti i ostali vjetrovi – bura, jugo, levant i tramontana.

- Posljednje četiri godine natječem se u hrvatskom kupu i prvenstvu, na europskim prvenstvima. Postižem odlične rezultate pa sam se tako ove sezone „okitila“ titulom državne prvakinje. Ova godina bila mi je plodonosna. Već pola života, od svoje sedamnaeste godine se bavim jogom, a nju sam otkrila usred ozljede diska dok sam trenirala rukomet. I to me preporodilo, iako danas prakticiram malo ekstremniju jogu na štangi. Morska bonaca me ne „baca“ u crnjak jer surfanje zamijenim jogom i posložim sve na svoje mjesto. Sportski sam tip, do šeste godine života sam živjela na selu i penjala se po stablima, a otkako sam došla živjeti u grad, bavim se sportom. Obožavam fizički zahtjevne sportove u kojima se troši nenormalna snaga, a da je tako evo i primjera. Ponekad po moru i valovima pičimo i do 30 milja, a na natjecanjima zna biti i ljutnje i agresije. Prošla sam puno surferskih destinacija, pa sam čak tri mjeseca bila i u Venezueli gdje sam pod sobom vidjela veliku peraju, vjerojatno od neke ogromne morske nemani. Ostala sam mirna i nastavila dalje surfati s mislima u glavi da samo ostanem na dasci - kaže nam Kate, spominjući i jednu tajnu destinaciju gdje uživa na valovima visine i do pet metara.

- Ovu lokaciju koja se nalazi u Hrvatskoj ne mogu vam otkriti jer tu dolazi samo nas nekoliko. To je nešto fascinantno, imate osjećaj kao da ste jači od prirode. Imam osjećaj kao da sam jača od tog vala visokog pet metara, i kad ga prijeđete to je neopisiv događaj. U Venezueli sam imala i ozljedu jer sam stala nogom na neku ribu, a ono što me fascinira je da zimi kad jedrim, uvijek nad mojom glavom leti galeb. Jedan ili dva. To je nešto neopisivo. Imate osjećaj kad da vas bodri, prati... Galeb i ja, to je to - kaže nam Kate, otkrivajući nam kako se bolje osjeća i snalazi na moru, nego, primjerice, u autu.

- Kad sam na moru imam osjećaj kao da pijem kavu. Ovo čime se bavim, iako je teško i opasno, mene ispunjava. Zlatno pravilo ovog sporta uz fizičku spremu, jest biti smiren u glavi. Vjetrovi se znaju mijenjati u sekundama, valovi rasti do nekoliko metara, a važno je u takvim situacijama ostati smiren i ne ispuštati dasku iz ruke. Ako vas more ili vjetar i bace, dasku uvijek treba držati u ruci jer štedite energiju, lakše će vas uočiti iz helikoptera prilikom potrage - podučava početnike Kaštelanka Kate, inače članica JK "Podstrana".

- Malo je sluha za ovaj sport. Naš klub se razvija, iz njega izlaze prvaci. Trenutno smo najjači klub u Hrvatskoj, ali uvijek fali novca. Meni je žao što ja kao Kaštelanka moram trenirati u Podstrani, posebno što u našem gradu imamo jedriličare i veslače. I ja bih voljela trenirati u svom gradu - dodaje državna prvakinja u jedrenju na dasci. Evo prilike da dugogodišnji sponzor kaštelanskih sportaša Joško Berket, inače vlasnik Marine Kaštela, i Katu stavi pod svoju kapu i plejadu uspješnih sportaša.
Nije ovo jeftin sport jer osnovna oprema – daska, jedro, jarbol, držač odnosno boom, peraja, odijelo – košta između 1500 i 2000 eura, a treba i putovati na treninge i natjecanja na mjesta gdje ima vjetra.

- Novca uvijek fali, a teško je naći pravog sponzora - zaključuje nam Kate surfersku priču prelazeći na jogu koja joj je sastavni dio života.

- Joga mi održava jaka leđa, to je spoj tijela, psihe i duše. U sportu ti treba jaka i mirna glava, a joga ti to daje. Da mi joga ne pomaže kralježnici, ja se sigurno ne bi mogla baviti surfanjem, a jogu koju ja prakticiram preporučujem samo ljudima u kondiciji. Za ovo što ja radim a odnosi se na zahtjevne i izazovne položaje tijela i disanja. To je ekstremno - kaže Kate kojoj je zadnje vrijeme stil života postalo i penjanje.

- Val je vrh u surfanju, a vrh i dužina u penjanju. Jako je zahtjevno, pa čak i opasno. Znalo me zablokirati od straha kad bi pogledala ispod sebe. Imaš viška konopa, partner s kojim se penješ te ne čuje, i eto panike. Meni se to desilo jednom, a situaciju sam riješila smirenošću u glavi i nastavila dalje - prepričava nam Kate otkrivajući kako se penjala po većini hrvatskih vrhova i planina.

San je Kati u ruke uzeti upravljač kombi vozila, otići do Portugala i Španjolske i nekoliko mjeseci surfati po valovima, penjati se na uspone i raditi jogu na plaži u zalazak sunca.

Kate je ujedno i vegetarijanka, te čita duhovne knjige. Negativne vijesti s kojima smo svakodnevno bombardirani miče daleko od sebe i kako kaže, kreće u nove pobjede. Pa čak i u one na ljubavnom području. Ne pije, ne puši, ne izlazi vanka, a čak i sadi povrće. Tko je ne bi poželio?

 

Naslovnica Mozaik