Scena Mozaik

'Najbolji dan u životu'

'Imala sam 12 godina i bila sam presretna nakon dijagnoze': od ovih poremećaja boluje jedno na desetoro djece u svijetu, a o svojoj borbi progovorila je i poznata glumica

'Najbolji dan u životu'

Maru Wilson možda nećete prepoznati imenom, ali vam zato sigurno nisu promakle njene uloge u komedijama i filmovima '90-ih. Bila je prava dječja zvijezda, glumila s nekim od najvećih glumaca današnjice, no cijelo to vrijeme se borila i s teškom bolešću...

Ne bolešću koja ju je fizički prikovala za krevet, niti bolešću koja bi ju spriječila u "normalnom", svakodnevnom funkcioniranju. No u isto vrijeme, radi se o svemu tome, pa i o mnogo dubljem i potresnijem problemu. 

O njemu se, što je najgore, rijetko kad razgovara s djecom i tinejdžerima, koji često (a to potvrđuju i istraživanja) znaju i po nekoliko godina živjeti u neznanju. Riječ je o anksioznosti i depresiji, bolestima od kojih obolijevaju moderni ljudi gotovo kao i od bolesti štitnjače - jedna na deset mladih osoba ima neku vrstu mentalnih problema, a svaka od njih o njima se srami govoriti ili pak ne znaju da ih imaju.

Povodom Svjetske konferencije o mentalnom zdravlju koja se održala u Londonu 10. - 13. listopada, ova poznata glumica otvorila je dušu za britanski Independent.

Progovorila je o dijagnozi opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP, eng. OCD), depresije i paničnog poremećaja (čestih napadaja panike). Nakon gubitka majke, koju je u samo godinu dana rak dojke stajao života, Mara je shvatila da joj problemi postaju sve neizdrživiji, no kao dvanaestogodišnjakinja nije znala prepoznati simptome poremećaja.

Simptomi su nepodnošljivi

Nakon snimanja "Matilde", filma koji ju je proslavio, Wilson je prvi put doživjela napad panike. Tek nekoliko godina kasnije dijagnosticiran joj je OKP, depresija i panični poremećaj.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

matilda

A post shared by 🌟follow for movie quotes🌟 (@magicxfilm) on

"Počela sam opsesivno prati ruke sve dok ne bi postale skroz suhe i ispucale. Potom sam zaključila da je određen broj pranja dobar, a neki drugi loš, da bi se nakon toga prebacilo to i na ostale aspekte mog života...".

Nitko njoj blizak nije bio dovoljno poduzetan da ju odvede kod doktora; mislili su da će se "mušice" prorijediti, a napadaji panike ionako su "tipični" za mladu, još uvijek nesigurno osobu koja upoznaje svijet. No glumici su simptomi postajali nepodnošljivi...

Osim što je pomno pazila kada izlazi, koliko puta pere ruke, pali i gasi svjetlo i na ostale "sitnice" koje drugima uistinu izgledaju tako, ovaj je poremećaj obuzeo priličan dio njenoga života. Upravo zato ju ljuti kada se ova bolest "svojata" i predstavlja kao "simpatična" manjkavost nečije osobnosti.

"Dan kada su mi dijagnosticirali bolest najbolji mi je dan u životu, zato što sam konačno shvatila da nisam sama. Objasnili su mi da postoji još djece mojih godina s istim problemima, a znala sam i da postoji terapija za to. Imala sam 12 godina i bila sam presretna nakon dijagnoze!", priča Mara.

Ogromno olakšanje

Konačno primiti podršku, psihološku i medicinsku pomoć i terapiju nakon godina napadaja panike i svakodnevnih anksioznosti donijeli su Wilson golemo olakšanje. Nakon godina patnje konačno ima potvrdu svog problema, mogućnost liječenja... Osjećaj je bio neopisiv.

"Opsesivno-kompulzivni pacijenti ne vole čistoću, ne vole prati ruke. Oni to ne vole - to im je potrebno, moraju to napraviti kako bi sve bilo u redu. Nije stvar osobnog izbora, to je duboko u nama...", objašnjava Mara svoj "problem".

Kako je prilično vokalna u vezi svoje bolesti, Mara je često u doticaju s ostalim pacijentima s istim problemom, pa je podvukla i jednu vrlo bitnu predrasudu s kojom se bore neki pacijenti.

Dok je većini neugodno uopće spomenuti da imaju nekakav problem, a kamo li potražiti pomoć, Wilson kaže da to posebno vrijedi za muškarce - oni rijetko imaju potrebu otvoreno pričati o svojim emocijama, budući da na to gledaju kao na znak slabosti.

Upravo zato Wison voli naglasiti trenutak dijagnoze: količina olakšanja je neopisiva, a glumica tvrdi kako se danas, uz terapiju i otvoreno komuniciranje o problemu, osjeća odlično. Za jednu osobu koja je borbu započela kao dvanaestogodišnjakinja, zaista je inspiracija u svakome pogledu.

Najčešći mentalni poremećaji kod djece

- depresija 

- samoozljeđivanje

- anksioznost

- PTSP

- ADHD

- poremećaji u prehrani

Organizacije za pomoć

Uz profesionalnu pomoć i pomoć roditelja i školskog osoblja, postoje i deseci organizacija koje pomažu mladima da lakše prepoznaju problem, a potom ga i liječe. Ukoliko je jezična barijera problem (većina operatera pomoć pruža na engleskome jeziku), možete ih kontaktirati i vi u ime svoga djeteta.

- ChildLine

- YoungMinds

- Contact a Family

- Family Lives

Children and Young People's Mental Health Coalition (CYPMHC)

I u Hrvatskoj postoje brojne udruge za pomoć oboljelima od psihičkih poremećaja, poput Udruge "Svitanje", "Ludruga", splitska udruga "Menta" i brojne druge.

 

Naslovnica Mozaik