Scena Mozaik

poznate SPLIĆANKE

Žene koje su mijenjale povijest Splita: Mare Žebon prva je gradska prostitutka, muškarci bi joj po noći dolazili, a po danu je se bojali

poznate SPLIĆANKE

Idemo s blic-pitanjem: nabrojite tri poznate žene iz splitske povijesti, uz napomenu da ni jedna od njih ne bude legendarna noćna dama iz Đardina, glasovita Mare Žebon.

Da, imate problem, većina ljudi zaustavit će se na najpoznatijoj splitskoj prostitutki i odmah zašutjeti. Da su muškarci u pitanju, stigli bi i do brojke 33. No, sa ženama je teško, iako lijeka za neznanje ipak ima.

I stiglo je u obliku edukativne ture splitskim ulicama, tijekom koje su sociologinje, članice udruge "Domina", Tea Bubić i Petra Sinovčić, potonja ujedno i turistička vodičica, pokazale da je Split u povijesti imao jako zanimljivih žena.

– Pa ako je car Dioklecijan nekada bio Prvi Splićanin, onda je njegova kćerka Valerija mogla biti zvana i kao Prva kćerka. Zapravo se više priča o njezinoj majci Priski, dok se oko Valerije vrte brojne legende. A jedna od njih kaže kako su je dali zatvoriti u podrum, iz kojega je samo jednom godišnje u zlatnoj kočiji izlazila van – s njezinim je životom od makete grada pred južnim Dioklecijanovim vratima Petra započela priču.

Aida iz Etnografskog muzeja

Kroz more gostiju koji su jučer zaposjeli grad, tura se nastavila na Kenjari, kod Etnografskog muzeja, kroz lik njegove prve ravnateljice Aide Koludrović, rođene u Rusiji, osobe željne znanja i volje za pojačavanjem fundusa muzeja.

Iako nije imala formalno obrazovanje, još kao djevojka sakupljala je vezove i nošnje Splita i zagore, naučila je voditi muzej, utemeljila prvi tečaj za turističke vodiče, stekla znanje pet jezika, usput završila fakultet i 13 godina bila na čelu te ustanove.

– Ona je primjer cjeloživotnog učenja, onoga što propagiramo i kroz turu nazvanu Edukacijsko istraživanje o ženskoj povijesti Splita – "Ženski Split", kojom u aktualnom Tjednu globalnog učenja želimo ukazati na važnost ženskog pitanja. Split ima puno poznatih žena, a jedna od njih je i Mare Žebon, seksualna radnica, noćna dama iz Đardina koja se nikada nije sramila svoga posla. I zato ju je Split poštovao – navela je Petra.

Uvijek je bila poprilično našminkana, s torbicom navučenom preko ramena, u šetnji po gradskim ulicama, na jutarnjoj kavi u "Gage".

Obožavala je, sjetit će se starije generacije, škicavati mladi par, pa se zaletjeti u pravcu muških genitalija i onda ih svojom rukom povući. I to samo zato što ju je jako nasmijavala ljutnja žena u muškarčevoj pratnji. Impicavala je, provocirala, i vrlo često znala podviknuti za nekim muškarcem: – A šta je, mali, sad me ka više ne poznaješ, je li…

Vinka feministica, planinarka, novinarka

– Je, je, živa istina, to je rekla jednom mojem kolegi. Baš tako – odmah je Petri replicirala jedna od žena iz jučerašnje ture.

Đardin krije brojne priče, o ženama, okolnim kućama. U jednoj od njih preko puta, u kući Šperac, poteklo je nekoliko znamenitih Splićanki. Jedna od njih bila je Vinka Bulić, prva splitska feministica, aktivistica, planinarka, novinarka, žena koja je vodila dnevnik što je postao dokument kulturnog, društvenog, transformirajućeg Splita.

– U toj je kući živjela i Vinka Šperac, koja je bijegu iz braka otišla živjeti u Italiju, i pod pseudonimom Bruno Sperani počela pisati o svojem Splitu. Bila je, kao i susida joj Vinka, borac za prava žena. A ona zbog koje hrvatska književnost ima "Juditu", i koja je Marka Marulića navela na pisanje svoje prve knjige na hrvatskom jeziku, bila je njegova sestra Bira.

Da se ne bi udala i tako od obitelji zahtijevala miraz, njezini su je dali u samostan koji se nalazio na mjestu crkvice preko puta današnje Galerije umjetnina. Brat Marko joj je za života pisao pisma, a kako nije znala latinski, on je počeo stvarati na hrvatskom. I tako je nastala "Judita". Bira je za to zaslužna – saznali smo jučer.

U hlačama uhićena na Rivi

Kada je u Splitu počela raditi prva splitska pedijatrica Vjera Škaričić-Bekavac, drastično je promijenjen karakter dječjeg odjela, kako su ga tada zvali, splitskog umirališta. Zbog njezina znanja i utjecaja, bolesna su djeca dobila drugačiji tretman, što je brojnima spasilo život.

Ona je bila pionirka, isto kao i žene iz današnje udruge "Domine" koje pomažu drugim ženama. Isto kao i žene iz Ženske zadruge iz palače Cindro koje su 1918. pomagale svojim sugrađankama, djeci, trudnicama, bolesnima...

– Zanimljivo je da je prva žena u hlačama uhićena na Rivi, i nakon toga je dobila zabranu oblačenja u ono što se držalo rezerviranim samo za muškarce. Žene u 30-ima nisu mogle kasno izlaziti van bez muške pratnje, tada je to bilo neprihvatljivo – navela je Petra, na što se iz grupe moglo čuti kakvo se na takvo ponašanje u ovom nadasve muškom svijetu ni dandanas ne gleda sa simpatijama.

No, idemo dalje, preko Pjace do Šubićeve ulice i kantuna na kojem je prva splitska poduzetnica Marija Monterisi imala prvu podmarjansku parfumeriju. Kasnije je otvorila još jednu, no nakon što ih je država konfiscirala, pobjegla je u Italiju i nakon nekog vremena otvorila draguljarnicu.

Sa dna Matejuške kao nove štacije dolazi nam i priča o varoškim ženama, koje su u prirodnim izvorima vode kraj Dujkina dvora prale robu za fine splitske gospoje. A kad su izvori zatrpani, iznajmljivale su leđa za nošenje drva. Tu blizu živjeli su i Roko i Cicibela, u gajeti maloj za isplovljavanje, dovoljnoj za život jedne velike ljubavi.

– Pričaju ljudi kako je od ono malo hrane šta su imali prvo jela Cicibela, onda njihov pas Belina, pa tek onda Roko. Postali su velika splitska ljubavna priča, kao i ona Lepe i Smoje, velike One i velikog pisca i novinara.

Tripice bez tripica

Lepa je živjela i u "Velom mistu" kroz prvi napisani lik, Violete. A njih su dvoje svoju ljubav pokazali i kroz likove Luigija i Bepine. O toj se ljubavi priča i dandanas. Imamo još jednu znamenitu Splićanku iz Varoša, Diku Marjanović Radicu, vrsnu kuharicu koja je sakupila brojne recepte, sve ih iskušala, napisala knjige.

To je bila žena koja je znala napraviti najukusnije tripice bez tripica, meso bez mesa, ribu bez ribe, svoje znanje prenoseći brojnim generacijama – saznali smo na Matejuški, 90 minuta od početka šetnje koja je povezala splitsku prošlost i sadašnjost kroz ženski kut gledanja.

Naslovnica Mozaik