Scena Mozaik

Preslatki čopor

Fascinantna priča o 40 mačaka u stanu usred Splita: ova obitelj najprije je spasila tri promrzle mace, ali ih zbog besparice nisu sterilizirali - sad im treba pomoć 

Preslatki čopor

Sažaljenje nad životinjama u nevolji izuzetno je povezano sa dobrotom ljudskog karaktera. Stoga sa sigurnošću možemo kazati kako oni, koji su okrutni prema životinjama, ne mogu biti dobri ljudi – kazao je još u 19. stoljeću Arthur Schopenhauer (1788. – 1860.), poznati njemački filozof i autor djela "Svijet kao volja i predodžba".

Svima nama ostaje sloboda složiti se s njegovim tvrdnjama ili ih odbaciti, ali činjenica jest kako se u našem modernom dobu događaju situacije da dobri ljudi uistinu žele pomoći napuštenim životinjama u nevolji, ali im situacija zbog nekoliko razloga izmakne kontroli i pretvori se u problem. A upravo takvu stvar doživjela je obitelj Bašić iz splitske Krležine ulice. Naime, sin Goran (50) se pred godinu i pol dana smilovao dvjema promrzlim uličnim macama i donio ih kući. Otac Ante (93) nije imao ništa protiv jer su im pravile društvo i svakodnevicu činile veselijom.

Priroda učinila svoje...

No, Goran je nekoliko mjeseci poslije donio i jednog izgladnjelog mužjaka kojeg zbog besparice nisu na vrijeme sterilizirali, pa je priroda uradila svoje i ženke su uskoro okotile po 7 malih mačića. Svjesna da njezin brat Goran i stari otac Ante već neko vrijeme žive s ograničenim primanjima, u pomoć im je pritekla Tatjana Baković (45), iako ne živi na toj adresi.

Bašići su tada bili pred odlukom – staviti sitne slijepe mačiće u kesu i bez milosti ih baciti u kontejner, ili ih poštedjeti i zadržati unatoč manjku novca. Pogađate već, dobri ljudi iz Krležine su malene ostavili kod kuće, a nekadašnji bubnjar nekoliko splitskih rock grupa Goran neke od njih je hranio mlijekom u plastičnoj dudici kako bi preživjele. Ali, ta plemenita odluka ih je odvela na trnoviti put i prouzrokovala problem jer se početkom 2018. u stanu od 80 kvadrata našlo, čak, 40 maca.

Kako nam je rekla tijekom razgovora za Slobodnu Dalmaciju, Tatjana je tražila pomoć na vrijeme, dok je u stanu bilo samo 10 maca. Shvatila je neodrživost stanja i pokušala spriječiti neminovno povećanje njihova broja. A to bez novca za sterilizaciju nije lagan zadatak... Sasvim logično, pobunio se i dio stanara u portunu žaleći se na smrad s dva balkona.

Uzalud tražila pomoć

– S obzirom na to da je otac srčani bolesnik, a brat ima problema s plućima, odlučila sam za njih odraditi posao – govori nam Tatjana. Najprije sam bila u Centru za socijalni rad gdje su mi rekli da se mačaka moram riješiti kako znam i umijem. Posjetila sam i Komunalni odjel grada Splita odakle su me uputili na Veterinarsku inspekciju, a tamo su mi savjetovali da se za pomoć obratim udrugama za zaštitu životinja. Probala sam i to, ali nisam baš naišla na razumijevanje. Jedni su rekli da nemaju mjesta, drugi su kazali da slikam mace i stavim na Facebook radi udomljavanja, dok su treći zaključili kako problem moramo riješiti – sami.

Zvala sam i Zakladu za zaštitu životinja Split. Javila mi se muška osoba čije ime nisam upamtila, te nervozno rekla da nismo normalni i da mačke izbacimo na ulicu. Probala sam kontaktirati i službenog koncesionara, As-Eko iz Šibenika, koji su pokazali spremnost da odnesu mace, ali ih je zanimalo tko će to sve platiti. A to je, vjerujte mi, malo veća suma za svaku macu posebno... Suma sumarum, konkretne pomoći niotkuda. Štoviše, dio sugovornika, koji se rado u javnosti prikazuju kao dobrotvori, sa mnom je razgovarao neugodnim i omalovažavajućim tonom tako da sam se puno puta isplakala – priznaje Tatjana.

Ne bježe Bašići od svog dijela odgovornosti u nagomilavanju maca pod vlastitim krovom, ali naprosto nigdje nisu naišli na spremnost da se pomogne i njima i životinjama. Otac i brat su prolazili teške dane i doslovce dijelili s macama svoje obroke...

Bili su na rubu živaca, kada se napokon dogodilo čudo u obliku Helene Bjelaković (41), voditeljice indijske ACT fondacije za Hrvatsku koja nema religijske konotacije, ali se brine za siromašne ljude, djecu i životinje na cijelom svijetu. Usput rečeno, njihova je krilatica – One positive act a day ili Jedno dobro djelo svakog dana.

Spašavanje situacije

Energična Helena nije filozofirala poput drugih niti dijelila klasične savjete u stilu – morali bi, trebali bi..., nego se odmah prihvatila posla. – Kada sam došla u stan Bašićevih prvi put, iznenadila sam se brojem maca i zamolila ih da počekaju do sutra da sredim dojmove. Nakon prespavane noći odlučila sam pomoći tim ljudima jer su im namjere u startu bile humane. Htjeli su spasiti mace, ali radi manjka novaca nisu uspjeli kontrolirati razvoj događaja. Osim toga, vidjela sam kako stari otac Ante i sin Goran uistinu vole te mace i pokrenula operaciju za spašavanje situacije. Izbaciti ih na ulicu ili ih eutanazirati nije bila opcija – kaže nam Helena.

Ona je tako uz pomoć prijateljica Ljiljane Bašić, Marine Brodarić i Nere Balić počela skupljati novac za nabavu hrane i financiranje masovne sterilizacije radi sprječavanja daljnjeg razmnožavanja. Ususret im je izišla Ivana Ćapeta, vlasnica veterinarske stanice Pet-Vet, te sterilizirala sve mace. – To je trajalo 2 mjeseca zbog financija i činjenice da se u osobnom automobilu može voziti samo nekoliko životinja u transporterima, pa opet dolaziti po njih i čekati da se oporave od anestezije, ali nismo žalile truda – ponosno nam je rekla Helena.

Uz to su humane žene nabavile polovni namještaj i zamijenile stari, a našle su vremena i da na zidove nanesu novu pituru. Hranu i pijesak su donosile koliko su mogle pa su stvari krenule nabolje. S novčanim donacijama su preko Act fondacije pomogli i dobri ljudi u Hrvatskoj i inozemstvu, htijući pomoći Bašićevima. U cijelu priču se uključila i splitska Veterinarska inspekcija čiji su članovi došli u stan i uvjerili se u stanje stvari.

Dida voli svoje mace

– Mace su imale dovoljno hrane i vode, stan je bio očišćen, a pijeska u njihovim WC-ima nije nedostajalo.

Ljudi su bili vrlo fer i uviđavni, te zaključili da životinje žive skromno ali O.K., tako da nema osnove za njihovo oduzimanje. Štoviše, iz Veterinarske inspekcije su nam rekli kako je Grad spreman platiti dio troškova iseljavanja ako mi to želimo. Što se samog zakona tiče, u njemu izričito ne stoji koliki broj životinja smije biti u nekom stanu, ali one moraju imati odgovarajuću skrb. Međutim, svi smo zajedno zaključili da veći dio mačaka mora što prije na udomljavanje jer posao i briga oko njih ne može obavljati brat Goran, zato što je otac previše star, ali naprosto ne želi da njegovi ljubimci tko zna gdje skončaju – tvrdi Tatjana, ugodno iznenađena razumijevanjem ljudi iz Veterinarske inspekcije.

U smislu rješavanja problema na obostrano zadovoljstvo Bašićevih i dijela njihovih, zbog neugodnih mirisa, ogorčenih susjeda, uključila se i konkretno pomogla splitska udruga Deseti život koju vodi Tanja Vukićević. Ta udruga je osnovana 2014. godine, ima 10 članova, a njezini pripadnici često djeluju kada treba mace sterilizirati, osigurati im hranu ili pružiti veterinarsku pomoć nakon što budu otrovane ili ranjene ako ih udari automobil.

– Odlučili smo pomoći obitelji Bašić jer od pokuda i osuđivanja nema ama baš nikakve koristi. Stvar je takva kakva jest i mi smo počeli s udomljavanjem. Neke su mace već otišle za Njemačku, druge su našle nove vlasnike u Splitu i okolici, a akcija traženja doma za ostale se nastavlja. Srećom, sve su zdrave, sterilizirane i uglavnom mlade, pa neće biti problema prilikom prilagođavanja kod novih vlasnika. Smatram međutim kako bi Grad Split trebao napokon napraviti azil za životinje kao što ga ima Zagreb. Uz to bi mogli imati više razumijevanja za udruge koje pomažu uličnim životinjama ili financirati veći broj sterilizacija kako bi se njihov broj držao pod kontrolom – kazala nam je Tanja.

Ona ujedno apelira na druge ljubitelje životinja da izvuku pouku iz ove priče i mace steriliziraju preko udruga i veterinara na vrijeme, prije nego što situacija radi prirodnih nagona eskalira.

Pomoć ACT fondacije, udruge Deseti život i drugih donatora traje i dalje. Rezultirala je popravljanjem stanja u pogledu hrane i pijeska, a do sada je novi dom pronašlo 10 maca. No, u ova vremena kada mnogi muku muče s financijama, nije lako ni pronaći ljude spremne na udomljavanje. Zato će trebati još vremena da i druge mačke pronađu udomitelja, stoga ovim putem pozivamo sve čitatelje dobra srca da se uključe u akciju.

Duša mi je mirna

– Naša je želja macama naći dom gdje će biti zbrinute i imati bolje uvjete za život. Doveli smo se na sami rub živaca i strpljenja, ali ih nismo mogli izbaciti i osuditi na smrt. A kako i bih kada sam ostala zapanjena skladnim životom unutar grupe gdje su se i mužjaci brinuli za svoj podmladak, a mame mace dojile svoju i tuđu mladunčad... Duša mi je stoga mirna ma tko što govorio jer sam poduzela sve što sam mogla da pomognem, a uvjerena sam također kako svi zajedno moramo činiti dobra djela te zaštititi bespomoćne ljude i životinje – zaključila je na kraju Tatjana Baković.

RIJEČ ZNANSTVENIKA

Mačke vole svoje vlasnike

Skoro svi vjeruju kako psi puno više pokazuju osjećaje od mačaka, ali brojni znanstvenici koji godinama proučavaju interakciju mačaka i ljudi tvrde kako su i one vrlo privržene vlasnicima. Međutim, specifične su i emocionalno teže čitljive, pa je za uzajamno razumijevanje potrebno više vremena. – Mačke jednako pokazuju osjećaje kao i psi – ističe i Sharon Crowell-Davis, profesorica veterine i ponašanja životinja na Sveučilištu Georgija. – Njihovo se ponašanje ponekad krivo shvaća. Primjerice, mačke predu kada su sretne, ali isto tako ako su bolesne ili ozlijeđene. Predenje stoga više znači nešto poput molbe: ne idi nigdje, molim te – tvrdi ona.
Isto tvrdi i John Bradshaw, antrozoolog sa Sveučilišta u Bristolu i autor knjige "Mačji osjećaji". Crowell-Davis i Bradshow se slažu u tvrdnjama kako mačke često pokazuju ljubav prema vlasniku. Kada dođete kući nakon posla ili iz škole, mačka dođe i trlja se o vas. To je prijateljski pozdrav unutar njihove vrste koji dijele s ljudskim rodom. Znači, na mačjem jeziku, vaš ljubimac kaže: Vratio si se, nedostajao si mi!
Isto je tako zabilježeno da neke mace doslovce u očaju mijauču kada vlasnik napusti prostoriju ili stan. – Bitno je shvatiti da su mace bića s emocijama i onda ćete ih gledati drugim očima – kaže Bradshaw.
Prema istraživanjima objavljenim u časopisu Behavioural Processes, dinamika koja postoji u ljudsko-mačjem odnosu gotovo je istovjetna vezama između ljudi, a one pamte ljubaznost i poslije vraćaju uslugu. Prema dosadašnjim saznanjima, između mačaka i ljudi postoji uzajamna privlačnost, osobna kompatibilnost, lakoća interakcije, zaigranost, iskazivanje osjećaja i podrške.

SMANJUJU STRES

Ako ste mislili da su sebične - nisu!

Pogrešno se smatra kako su mačke sebične, samožive i samo zahtijevaju maženje i pažnju – kažu američki znanstvenici na temelju najnovijih istraživanja. Naime, pokazalo se kako pozitivno utječu na zdravlje svojih vlasnika. Primjerice, osobe kojima su mačke kućni ljubimci, rjeđe doživljavaju moždani udar budući da igranje i razmjena nježnosti s njima smiruje organizam. Mali krznaši često leže uz bolesnog vlasnika čekajući da ozdravi, te predu na frekvenciji od 25 do 150 Hz, čime stvaraju terapeutske vibracije. Više je studija posvećeno upravo tome i zaključak je uvijek isti – mačke predu u dijapazonu specijalne terapeutske vibracije pri čemu se brže liječe mačji i ljudski prijelomi kostiju, te oporavljaju oštećeni mišići.
Pokazalo se također da vlasnici mačaka u prosjeku imaju manje simptoma stresa. Na drugome mjestu su vlasnici pasa, dok su stresu najviše izloženi ljudi bez kućnih ljubimaca. S tim u svezi su znanstvenici sa Sveučilišta u Minessoti utvrdili da je prisutnost mačke u kući korisno za srce. Njihova studija je pokazala da ljudi koji nemaju mačku čak 40 posto češće dobivaju srčane napade. Oni smatraju kao najlogičnije objašnjenje da mačke u stanu umanjuju stres, nervozu i zabrinutost, što umanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti.

POVIJESNI IZVORI

Mačke i religija

Domaća mačka je mali mesožder iz porodice mačaka i živi uz ljude već 3500 godina. U cijelom svijetu živi oko 600 milijuna mačaka i ona spada među najomiljenije kućne ljubimce. Povezanost ljudi i mačaka uzrokovala je njezino pojavljivanje u mitologiji i legendama više kultura, uključujući drevnu egipatsku, kinesku i nordijsku. Mačka je za stare Egipćane bila sveta životinja koju su, kad bi uginula, mumificirali. Svatko tko posjeti muzej Louvre, može vidjeti izložene mumije mačaka iz tog doba. U srednjem vijeku su u Europi posebno ubijane crne mačke zbog sumnje da su povezane sa Sotonom, ali se ne smije zaboraviti priča o Noinoj arki iz kršćanskog nauka. Prema Bibliji je Noina arka sagrađena na Božju zapovijed da bi Noa spasio sebe i svoju obitelj kao i životinje od velikog potopa. To jasno ukazuje da Bog želi spasiti i Noinu obitelj, ali i životinje jer su njegovi stvorovi.
U islamskim državama se mačke poštovalo radi čistoće i jedine su životinje kojima je dopušten ulazak u džamiju. Prorok Muhamed je prema priči toliko volio svoju mačku Muezzu, da je odrezao rukav svoje košulje na kojem je spavala, samo da je ne bi probudio, nakon čega je otišao na molitvu. U Japanu se bijela mačka Maneki smatra simbolom sreće, a nekoliko je papa posjedovalo mačke, među njima je i papa Benedikt XVI. Hinduizam respektira sve životne forme, a naročito je naklonjen mačkama. Očekivalo se da svaki dobar Hindus tijekom života brine barem o jednoj mački. Osim toga, postoje mnoge legende o mačkama budističkih svećenika.

VRLO SU INTELIGENTNE

Znaju otvoriti kvaku na vratima

Mačke su vješti grabljivci i vrlo inteligentne životinje. Neke od njih se mogu naučiti pokretati jednostavnije mehanizme, poput kvake na vratima ili ručice na vodokotliću. Komuniciraju mijaukanjem, predenjem, frktanjem, režanjem i škljocanjem, kao i govorom tijela. Primjerice, podižu rep uvis kada se raduju susretu. Imaju veliku sposobnost učenja i sjećanja, koje koriste prije svega za informacije koje su im od neke koristi. Asocijativno sjećanje omogućuje mački da rješava novi problem uspoređujući ga s već doživljenim. Među njima, kao i kod svih drugih, ima samotnjaka, ali su po prirodi ipak druželjubive.

Evo kako udomiti macxe iz naše priče

Svi oni koji žele udomiti preostale mačke iz stana Bašićevih, mogu se javiti na Facebook stranicu udruge Deseti život ili poslati e-mail na adresu: [email protected] Osim toga, zainteresirani se mogu javiti na telefon ACT fondacije Heleni Bjelaković 095-922-1796 ili posjetiti Facebook profil ACT fondacija Croatia.

 

Naslovnica Mozaik