Scena Mozaik

'ZEMLJA VUKOVA'

Utrka svjetskog kalibra dovela vozače iz brojnih zemalja u Liku: sport koji je na tri dana prepunio sve turističke kapacitete čini čuda

'ZEMLJA VUKOVA'

Da u rujnu jednog lijepog vikenda, prateći zvuk motocikla i prašine u zraku, slučajno zalutate na livade i pašnjake sela Kunovca Kupirovačkog u općini Gračac, začudili biste se kad bi se ispred vas odjednom stvorio jedan pravi mali grad, doslovno festival zaljubljenika u utrke, prirodu i adrenalin.

Petstotinjak motocikala i više od 1500 ljudi ove se godine, čak šeste zaredom, spustilo u zemlju vukova kako bi sudjelovali na utrci "Extreme Enduro Lika: Land of the Wolf" ili je pogledali.

Rekordan broj sudionika, 12 nacija, utrka kakvu nema regija, veliki boks za smještaj, vrhunska staza i još bolja organizacija događaja, "Enduro" na najvišem nivou do sada, a cijelu priču pokrenuo je jedan čovjek – Tomislav Marić, predsjednik Motociklističkog kluba "Azalea" iz Zadra i direktor discipline extreme enduro u Hrvatskoj.

Ovaj će Požežanin za sebe reći da ga lopta ni u djetinjstvu nije zanimala, samo motocikli. Najprije je vozio supermoto discipline po asfaltu i po rezultatima je uvijek bio u top tri vozača u državi. Preselivši se u Zadar, shvatio je da u gradu ne postoji motoklub učlanjen u Hrvatski motociklistički savez koji na adekvatan način prati i educira sportaše, pa je tako došao na ideju da ga osnuje zajedno s ostalim motociklistima Zadra i okolice.

Ubrzo su skupili glave i krenuli s organizacijom utrke endura za Alpe Adria prvenstvo 2011. i 2012. godine. Pokrivali su sve troškove, od startnina od vozača, ali, kako Marić iskreno kaže, završavali su ih s ljutim minusom.

– Bilo je tu tek oko 80 prijavljenih sudionika. Tada smo se odlučili na veliki rizik i okrenuli se našoj pravoj ljubavi – extreme enduru. Razlika je u tome što enduro podrazumijeva vožnju u prirodi i velike kilometraže i postoji jako dugo kao disciplina, dok je extreme enduro, u kojem je teren po kojem se vozi znatno teži, rekao bih "nenormalan", u svijetu zaživio prije tek desetak godina.

Naš je klub jedan od začetnika extreme endura u Hrvatskoj, a naša utrka u Lici, duga 60 kilometara, iz godine raste po broju sudionika – objašnjava nam Marić.

Na početku su velik dio posla i odgovornosti nosili on i Zadranin enduraš Lovre Antišin, a s vremenom je broj volontera rastao i utrka u Lici podigla se na razinu svjetskoga kalibra. Nakon dvije godine proširio se dobar glas o organizaciji događaja, podržao ih je Red Bull Hrvatska, prepoznali su ih iz tvrtke "Akrapović"...

– Ove su godine prijave za utrku trajale 24 sata i prije isteka vremena popunili smo kvotu od 400 sudionika. Prema mojem saznanju, tako brzo puni se samo najveća utrka na svijetu, a to je ona Red Bulla! Na to sam izrazito ponosan. Slovenci, Austrijanci, Nijemci, Talijani, Švicarci... ukupno dvanaest nacija i vrhunskih imena u svijetu endura – više je nego zadovoljan organizator Marić.

Tajna je u trudu i radu sa srcem, tvrdi on, ali i u dobro pogođenoj i označenoj stazi koja se prilagođava za pet klasa: expert, hobby, team, veteran 40+ i veteran 50+. Svi je natjecatelji moraju prijeći u roku od šest sati. Gledateljima je pak dopušteno da hodaju po stazi, snimaju, fotografiraju i, naravno, uživaju u prirodi. Do nekih brda mogu se dovesti i automobilom, no do nekih ekstremnijih visina trebaju hodati. Ako ste na trenutak i pomislili da je zbog težine staze ovo isključivo muška utrka, prevarili ste se. Voze ih i završavaju i žene, ne u velikom broju, ali s rezultatima vrijednim divljenja.

– Slovakinja Katarina Jurickova vozila je bolje nego 60 posto ljudi iz Hrvatske u klasi hobby, stvarno sam se iznenadio – kaže nam organizator Marić.

Otkriva nam i da je čitav događaj vrlo zahtjevan i fizički i novčano, tri dana u Lici organizatore koštaju čak 300 tisuća kuna, ali srećom, sponzori ih sve više prepoznaju i podržavaju. Tri dana na mjestu događaja potrebna je i hitna pomoć, Gorska služba spašavanja te vatrogasci, iako u šest godina održavanja utrke nije bilo težih ozljeda. Ovo malo ličko mjesto tih nekoliko dana u rujnu jednostavno oživi, utrka je pravi turistički bum.

– Popunimo i sve dostupne apartmane u općini Gračac, a ljudi su i u Kunovcu počeli uređivati sobe za iznajmljivanje. Lokalno stanovništvo sve pozitivno prihvaća, a u periodu organizacije, kao i same utrke, sve cvate, trgovine, kafići, apartmani, restorani, benzinske crpke...

Ljudi cijene i to što prije i nakon utrke popravimo čak 20 kilometara općinskog puta, odnosno makadamske staze koje lovci koriste kao pristup lovištu, a neki putovi vode i do zaselaka gdje ljudi žive. Podržavaju nas i dečki iz lovačkog kluba, ma cijelo mjesto, i to mi je jako drago – kaže Marić.

Njegovi planovi za budućnost vode u istom smjeru kao i dosad – zadržati kvalitetu utrke, ali i pružiti edukaciju mladim endurašima.

– Znam po sebi da bih i sam to volio kad sam kretao u ovaj sport. Naš klub "Azalea" trudi se mlade motocikliste maknuti s cesta, usmjeriti ih u sport, educirati ih o motociklima i opremi. Želimo da osjete drugu stranu motociklizma, odnosno da svoj talent i ljubav pretoče u prave sportske uspjehe – zaključuje Marić.

 

Pobjednici

Ove je godine na cilj iz klase expert stiglo dvije trećine vozača, a pobjedu je za dlaku odnio Matija Zec ispred Talijana Nicoletija i trećeg Mihe Špindlera. U klasi hobby u cilj je prvi ušao Dino Mileusnić, potom Slovenac Rok Rus, a treći je bio Dino Samarđija. U veteranskoj konkurenciji 40+ poredak je Janko Šumah, Jaka Seles i Aljoša Grom, a u 50+ Daniele Rebellato, Agostini Crema te Giuseppe Vichi. U klasi team Zdenek Cyprian i Thomas Hostynski bili su uvjerljivo najbrži, a iza njih Martin Volny i Michal Dornak, te treći Valentin Rehrl i Georg Sturm.

 

Naslovnica Mozaik