Scena Mozaik

Imotski grbavi put

Ovoga glumca svi znate iz reklame za HAK: 'Ljudi me pitaju kad ću im popravit auto, a ja kažem: Dotraj kad god oćeš!'

Imotski grbavi put

Da smo birali, nismo mogli bolje izabrati: baš među trsovima vinograda s Kamen Mostom za leđima i imotskom vizurom u pravcu sjevera, naletjeli smo na njega, na glavom i bradom Antu Šućura, čovjeka kojem baš ne bismo rado dali auto na popravak, jer da nam je stalo na tom imotskom grbavom putu punom blata i vode, ne bi se dobro proveli kada bi nam s gedorima u rukama u pomoć pristigao glumac iz duhovite HAK-ove reklame. Sjećate ga se, bradati lik koji zetu ide pokazati kako se auto popravlja, pa bubne alatom po škini motora i napravi urnebes. Pa zeta posramljeno i nemoćno uputi da pozove HAK.

E da, simpatični umirovljenik, 75-godišnji Ante kojeg pamtimo i po rolama iz nekih domaćih filmova, po dogovoru nas je sačekao među svojim trsovima, kukuruzom i bundevama, umjesto među gedorama i s poljoprivrednim alatkama u rukama. I onda smo s nogu, lagano zobajući slatke bobe iz njegova vinograda, malo proćaskali o životu umjetnika s dasaka koje život znače. I odmah na početku saznali kako su on i pokojni mu prijatelj i kolega Ilija Zovko, glavni i odgovorni dvojac koji je još jednom njihovu Imoćaninu, Vedranu Mlikoti, teatar uvukao pod kožu. U kosti.

Inspiracija Mlikoti

- Ilija i ja smo puno vremena provodili zajedno, glumili u nebrojeno puno predstava. Evo samo u "Spomeniku" više od 400 puta. Igrali smo i po školama, a među učenicima koji su nas gledali u tim predstavama bio je i Vedran. Jednom nam je priznao kako smo baš nas dvojica krivi što je on otišao na akademiju. Privukao ga je taj svijet kroz našu interpretaciju. Pa lijepo je to znati - kaže Ante.

A i on je zapravo bio te mladalačke dobi kada se s glumačkim svijetom zavezao. No vremena su bila takva da je završio na Vojnoj akademiji, kojoj je otpust vječni dao već za godinu dana. Nije išlo, veli, nije durao puno u tom savezu. A onda ga je dočekala Pedagoška akademija u Splitu, paralelno i gluma u tadašnjem KUD-u "Student", pa u Titovim mornarima. Kako posla u poznatom splitskom kazalištu nije bilo, dohvatio se katedre i imenika. I završio kao nastavnik povijesti i zemljopisa na području zaseoka Krstatice. Generacija današnjih 60-godišnjaka sjeća se nastavnika Šućura koji je tada - bio led, bio zvizdan - na noge s Kamen Mosta preko brda točno uz minutu stizao na nastavu.

Uloga djeda Stipe

- Ne volim kasniti i nikada u četiri i pol godine, koliko sam bio nastavnik, nisam zakasnio ni minutu. To mi je valjda ostala navika iz toga jednogodišnjeg druženja s vojskom. Ali šta ćeš, gluma je bila jača i od toga, i tako sam otišao u Pučko otvoreno učilište u Imotskom. I od tada počinje moj glumački život. Igrao sam i u filmovima, jedan od njih je bio "Usijanje" sa Šerbedžijom, Ivom Gregurevićem, Markom Todorovićem, elitom i tadašnjeg jugoslovenskoga glumišta. Glumio sam rame uz rame s glumačkim velikanima, na snimanju koje bih opisao riječju - izvanredno. Ja sam glumio ustašu koji je čak u jednoj sceni silovao seosku djevojku. Glumila je pokojna Gordana Kosanović - govori Ante.

Gledali smo ga i u "Sonji i biku", filmu u kojemu mu je redateljica Vlatka Vorkapić otvoreno rekla da s liste slobodnih uloga odabere onu koja mu se najviše sviđa. Takvoj vjeri u njegovu glumu vjerojatno su presudile i pohvale koje su ga pratile i s hrvatskih gostovanja, i s glumačkih angažmana u BiH gdje je odlazio kao hrvatsko pojačanje. U svakom slučaju Ante je odlučio glumiti djeda Stipu. Odlučio se, kaže, za ulogu s manje teksta i više dana snimanja. Angažman je to kojega se sjeća kao jednog od najboljih u karijeri.

- To je bilo nešto posebno. Imao sam uvjet da 'oću spavat' doma, pa bi vozač ujutro u pet dolazio po mene, vodio me u Radošić i navečer vraćao doma. Petnaest dana je to trajalo, takvog druženja i dobre ekipe ne pamtim. Ljudi su nam stalno donosili vodu, držali su nam kišobrane nad glavama da nas zaštite od sunca. Bilo je pakleno vruće, a morao sam glumiti u zimskoj robi, jaketu sam imao na sebi. Moraš trčat, skakat. Ali to je bilo nešto posebno, takav odnos prema glumi ja doživija nisam. Između tih uloga ubaci se i koja reklama, kao ova za HAK. Ma kako ne, priđu mi ljudi, prepoznaju me, pitaju kad će mi donit auto na popravak. Kažen ja njima - dotraj ga kad god oćeš! - šali se Ante.

Golotinja? Ne, hvala!

Glumio bi on i danas, kako ne, umirovljeničku buštu svatko voli popraviti. Jedino ne bi pristao na uloge u golom izdanju, kaže kako nikome ne bi bilo prelijepo gledati starog čovika. Staroga je kova, veli kako se na filmu može i bez golotinje. Ima načina da se i bez toga prođe. Govori i kako ga je pamćenje uvijek dobro služilo, a jednu od priprema, onu za recital Tina Ujevića, dobro se sjeća.

- Tad sam ovce gojio. I tako ja njih odvedem na pašu, stavim ispred sebe, i počnem im čitat i tako učit za ulogu. I one bi lipo sve odjednom stale brstit i počele slušat Tinove lipe riči. Miruju i uživaju. Nemam šta reć, to je bila publika koju bi svako poželija. Odlična - šali se Ante.

Naslovnica Mozaik