Scena Mozaik

Sredinom listopada

U Splitu nisu svirali od kasnih osamdesetih, ovaj put najavljuju 'dernek': Plavi orkestar stiže u Spaladium arenu, evo kako možete sudjelovati u kreiranju koncertne liste

Sredinom listopada

Sredinu listopada u "Spaladium Areni" uzdrmat će Plavi orkestar! Legendarni pop-bend iz doba bivše Jugoslavije, koji je palio i žario diljem upokojene države u osamdesetima, čini se, živ je kao nekad.

Okej, sad bi bolje sjelo reći "življi je no ikad". No, ruku na srce, takav kontekst vremena i prostora nemoguće je ponoviti, kao i dječački zanos kojim su "Goodbye teens" pjevali negdašnji tinejdžeri opijeni prvom ljubavlju, a danas sredovječni ljudi, možda čak i razvedeni i(li) s unučadi.

No, zato su agilni Sarajlije iz "Orkestra" još uvijek jednako poletni, a pomalo i sanjari; takav dojam barem stječemo u razgovoru sa Sašom Lošićem Lošom, pjevačem i frontmenom benda, vječnim mladićem koji unatoč tome što je već u lijepim pedesetima kao da očekuje da "ono najbolje tek dolazi".

Koncert Plavog orkestra u "Spaladiumu" bez i trunke pretjerivanja možemo nazvati povijesnim. Naime, antologijski bend romantična naziva iz rasformirane Jugoslavije nije u Splitu svirao još od – pazite sad – osamdesetih godina prošlog stoljeća, dakle iz vremena svoje najveće popularnosti! Taj je nastup ostao u analima jednog sasvim drukčijeg povijesnog konteksta, s publikom koja je još slušala vinilne ploče i nosila šišmiš-rukave (koji se, evo, i sad vraćaju u modu).

No, kako Plavi orkestar nije bio društveno niti politički angažiran bend, nego skup romantika koji pjevaju univerzalnim jezikom ljubavi, tako je njihova glazba svevremenska i ničim kompromitirana. Bilo je tu, istinabog, otkliznuća u sfere folka na duhovit i "prijemčiv" način, ali to se uklapalo u ondašnji pokret "New primitives", čiji su bili predstavnici.

"Što će nama šoferima kuća", "Bolje biti pijan, nego star", "Soldatski bal" i drugi klasici tako će se po najsuvremenijim standardima zaoriti dvanaestog listopada u Splitu, a mi smo se ususret, rekosmo, povijesnom koncertu natopljenom nostalgijom i iščekivanjem našli sa Sašom Lošićem, "Petrom Panom" regionalne pop-scene u jednoj "gostioni" fensi-štiha na Rivi, s pogledom na trajekte.

Jednim od njih Loša je u pet ujutro doplovio s Hvara, e kako bi oko tri poslije podne lovio avion za Ljubljanu, gdje je s ostatkom benda imao dogovoreni koncert zatvorenog tipa, za jednu korporaciju. U međuvremenu se, pak, našao s nama kako bi nam, među ostalim, povjerio da mu nije svejedno kako će u Splitu koncert ispasti.

- Jesmo, zadnji put smo nastupili kasnih osamdesetih, znači prije trideset godina! Čekala nas je publika, ali i mi smo, vala, predugo čekali na ovaj koncert... - sjetno će Loša, vazda oboružan kapom i u monturi na tragu uniforme mornaričkog časnika, nešto pretoploj za topao ranorujanski dan.

- To sam se malo sredio za snimanje – sramežljivo je prošaputao jedan od najelokventnijih glazbenika – pokazat će se u nastavku – s kojim smo ikad razgovarali. Nakon preduge pauze, tijekom koje bend nije bio osobito diskografski plodan...

- Objavili smo jako malo albuma, i imali manje koncerata nego što smo ih teoretski mogli imati. Teško, dakle, osim neambicioznošću benda mogu objasniti razloge tih dugih pauza, ali mogu reći da sam osobno – ma koliko generalno želio pobjeći od vibracije grada i od ljudi uopće – istodobno navučen na pronalaženje zanimljivih konteksta u okviru popularne i takozvane ozbiljne kulture, na stvaranje, na vrevu koncertnih zbivanja i adrenalin koji sve te stvari proizvode.

- Rekla bih da u vašem slučaju ima dosta kontradiktornih pojava: istodobno ste samozatajni i ovisnik o koncertima, vaša je glazba imala oscilacije od umjetničke, filmske i kazališne do totalnog trasha kojim ste osvojili mase... To je možda onaj "nadrealan vrtlog" koji ste spomenuli u jednom intervjuu?

- Da, možda u tome leži jedan od razloga mog kompliciranog javnog statusa. Kako nekome objasniti da isti čovjek jedne godine piše operu po Euripidovoj tragediji "Bakantke" na starogrčkom jeziku, druge godine muziku za seriju "Vratiće se rode" a već sljedeće pleše po sceni i pjeva "Suada, Suada, da li si ikad mene voljela, hej.... ".

Ili kako nekome objasniti da živim u gradovima, a istodobno želim pobjeći na otok. Jedan moj prijatelj s Hvara mi je rekao da on ponekad dođe u Split, dakle u relativno veliki grad, s otoka, samo kako bi malo okusio gužvu i vrevu, pa se opet povuče u otočni mir. Takav sam nekako i ja. Valjda sam rano upio tu ljepotu mikrokozmosa male sredine, kada sam u Vrbosku prvi put došao s roditeljima kad sam imao samo tri mjeseca. I to najmanjim iz Jadrolinijine flote - parobrodom "Karlovac". Naime, moj otac (inače osnivač Televizije Sarajevo) išao je tih davnih šezdesetih u Vrbosku napraviti reportažu o tvornici za preradu ribe i zavolio to mjesto. Uglavnom, gradska vibracija mi sve manje prija tako da imam plan preselit se na Hvar za nekih pet ili šest godina, i tamo živjeti, baviti se skladanjem. To je moja konačna odluka. Koncerti i vreva javnog djelovanja će mi dati bolji kontrast povlačenju, ako me razumijete.

- Jedan ste od rijetkih bendova koji je zadržao homogeni sastav, to jest članstvo se nije osulo (ni, Bogu hvala, umrlo) tijekom tako puno vremena...

- Doista, u ovim vremenima kad se prijateljstva rastaču, kad je sve manje povjerenja a sve više interesa, kad svi vise na internetu gdje je sve prekrasno i nitko nije sretan, uspjeh je zadržati stare prijatelje i suradnike. Drago mi je i to što smo, iako se sve oko nas promijenilo, mi ostali isti. Osobno, od svega mi je najviše drago što me na Hvaru, u toj mojoj posljednjoj luci, ljudi ne doživljavaju kao zvijezdu. "Ti nisi furešt, ti si domaći", znaju mi često reći.

- Slamali ste srca curicama diljem Jugoslavije svojim jednostavnim, ubojitim stihovima i sjetnim melodijama; osobno se i dan-danas, nakon sto godina, naježim kad čujem "Goodbye teens". Je li bilo groopieja, jeste li se osjećali kao neki seks-simbol?

- Ma kakvi. Mi smo bili tek simpatični, prototipi luzera, najboljih prijatelja s fakulteta. Poslije toliko godina mi je malko i neugodno ovo komentirati. Zvučalo bi groteskno – malo se zarumenio Loša, nepatvoreni romantik.

- Na isto pitanje mi je vaš generacijski suvremenik Sejo Sexon, na primjer, vispreno odgovorio da "njegove groopie-djevojke danas imaju plastične kukove i štapove za hodanje".

- Ha ha, Sejo je oduvijek bio brz i duhovit. Ponekad mi se čini da svi imaju bolje intervjue od mene. Ja samo istovaram neke riječi.

- Uvijek nosite kapu. Pretpostavljam da vi najbolje razumijete Duška Lokina, kojega novinari vazda pitaju kad će skinuti periku, budući da vama postavljaju slično pitanje: kad ćete (i namjeravate li) skinuti kapu?

- Kapu doživljavam kao dio moje javne uniforme, izvadim je iz ormara, stavim na glavu i idem raditi svoj posao. Vjerojatno bi se osjećao čudno bez nje, kao što bi se bez kape na glavi, pretpostavljam, nelagodno osjećao poštar ili kapetan broda. Mislim da sam jedini s ovih prostora koji bi se sa svojim zaštitnim znakovima mogao ubaciti među garnituru likova iz Simpsonsa. Mene bi bilo lako nacrtati: Kapa, gitara i prahipsterske šiške preko jednog oka (smijeh). Zanimljivo je i to što je, zbog sigurnosnih mjera, moram skinuti ponekad na aerodromu. Tada mi se osoblje ispričava, a meni je smiješno kad vidim kako ju provlače kroz skener.
- Nije razlog možda prozaičniji, na primjer naznake ćelavosti? - provociramo malo.

- Ha ha ha, da "naznake". Nosio sam je i kad sam bio najkosmatiji, još kao gimnazijalac – podsjetio je Lošić, te se navratio još malo na povod našem razgovoru:

- Što se tiče koncerta u Splitu, pripremamo posebnu audiovizualnu priču sa stručnim timom koji nas prati na turneji Everblue. Uoči koncerta ćemo na socijalnim mrežama postaviti pitanje: "Koje pjesme biste voljeli čuti na koncertu Plavog orkestra u 'Spaladium Areni'?"

Tako ćemo dobiti preciznu set listu za koncert i odsvirati pjesme koje ljudi najviše vole. Mislim da će koncert u Splitu biti dobar. Iako imamo tremu, uvjereni smo u to – skromno je zaključio jedan od najboljih glazbenika s ovih prostora, osebujni "Sarajlija nasukan na škoju", vječni "Petar Pan" Saša Lošić Loša. /nastavit će se/

 

 

Kako do ulaznica?

Cijena ulaznice je 110 kn za parter i 140 kn za tribine. Najjednostavnije i najpovoljnije ih možete nabaviti online u sustavu Croatia Tickets. Platite li ih Mastercard karticom ostvarit ćete i popust od 10%.

 

Naslovnica Mozaik