Scena Mozaik

članica mosta

I Split ima svoju Kolindu, predsjednica je gradskog kotara Kman i samohrana majka: 'Grabar Kitarović i ja smo slične, neposredne smo i iskrene'

članica mosta

– Kad se predstavim i kažem da se zovem Kolinda, u 90 posto slučajeva uslijedi komentar: "Ha, ha, je li to predsjednica na telefonu?" Sada mogu reći da je, da je na liniji stvarno predsjednica, ali Gradskog kotara Kman. Od nečega se mora početi – kaže naša sugovornica Kolinda Bradarić Šuljo (36), samohrana majka blizanki iz Splita, djelatnica "Konzuma", bajkerica i strastvena sportašica odnedavno uključena u politički život kao članica Mosta.

Nakon što smo uočili njezino ime na listama za kotarske izbore, nazvali smo njezina stranačkoga kolegu Antu Čikotića i upitali ga je li moguće da i Split ima svoju političarku Kolindu.

– Je, je, imamo, i žena je pravi borac, vidjet ćete. Puno očekujemo od nje – nahvalio je Čikotić svoju novu akviziciju.

Otvara li joj ime poneka vrata, pitamo našu sugovornicu.

– Ma šta vam je, satralo me je, svaki dan moram raspravljati s nepoznatim ljudima jer misle da ih zezam... Ponekad sam prisiljena i vaditi osobnu kao dokaz! Čak i prije nego što je Kolinda postala predsjednica, imala sam problema jer moje ime nitko nije mogao zapamtiti; u školi bi me zvali Nikolina, Linda i slično, samo ne onako kako se stvarno zovem, pa sam se čak jedno vrijeme ozbiljno bavila mišlju da ga promijenim. Baba bi mi znala reći roditeljima da su trebali kćeri dati neko "normalnije" ime, tipa Martina, Ana ili Ivana, a ne tako je kazniti... Ne znam kako je naša predsjednica dobila ime, ali znam da sam ja postala Kolinda tek mjesec dana nakon rođenja. Otac je, naime, "prelomio" kad je čuo pjesmu Zdenke Vučković "Kolinda", koja mu se jako svidjela – govori ova 36-godišnja Splićanka.

Kćeri su joj, dodaje, dok su bile mlađe, znale dolaziti kući i pitati je zašto ih svi čudno gledaju kad doznaju kako im se majka zove...

– Tješi me to što se većini ljudi ne sviđa njihovo ime, ali ja sam se sa svojim sada nekako suživjela. Ime te, ipak, na neki način odredi – kaže "naša" Kolinda koja, osim egzotičnog imena, nema puno drugih sličnosti s predsjednicom Hrvatske; ona je, naime, energična, kratko ošišana brineta koja se ne sjeća da je ikad u životu obukla "kostimić" u pastelnoj boji kakve preferira njezina imenjakinja. Dapače, ljubiteljica je neformalnog rokerskog i bajkerskog stila odijevanja, a modni izričaj ne mijenja s godinama.

– Ono što se meni najviše sviđa kod predsjednice i gdje vidim nekakvu sličnost između nas dvije su njezina neposrednost i iskrenost. Napadali su je kad je ono nakon finala Svjetskog prvenstva grlila sve žive – i igrače, i trenere, čak i suce, a meni se baš svidjelo to što je otvoreno pokazala svoje emocije. Pa nije žena napravila ništa nemoralno, dapače, pokazala je da je osoba od krvi i mesa. Možda bi je više cijenili da se prikazuje kao nekakva "kulerica", ali ona je to što je i time, prema mojem mišljenju, nimalo ne gubi na vjerodostojnosti. Pa vidjeli ste i kako su Englezi govorili da bi im bilo drago kad bi njihova premijerka Theresa May imala barem malo topline naše predsjednice – kaže Kolinda Bradarić Šuljo.

Pitamo je kako to da se ona odlučila uključiti u politiku i kako će uopće, kao samohrana majka, usklađivati sve obaveze...

– Ustvari sam, na nagovor prijateljice, odlučila ući u Most i kandidirati se na njihovoj listi za kotarske izbore. Sviđa mi se što organiziraju konkretne akcije – čistili smo splitske plaže, kupovali školski pribor za siromašne i slično. Ja sam i inače za akciju, ne zanimaju me puste priče i zato mislim da na ovoj kvartovskoj razini mogu puno pokazati i napraviti. Moji muški kolege doživljavaju me ozbiljno, sve je to kako se postaviš. Zbog politike ću definitivno imati manje vremena za svoje gušte – vožnje biciklom, planinarenje, kave s prijateljicama..., ali obitelj neće patiti. Moje cure Sara i Sandra (13) su i, inače, vrlo savjesne – odlikašice su u školi i nositeljice crnog pojasa u taekwondou – ponosno će majka.

Žalosti je, kaže nam, što ljudi danas ulazak u politiku povezuju s osobnim interesom, prije svega bržim putem do pronalaska stalnog posla.

– Svi kukaju, a ne žele se aktivirati – trpe ugnjetavanje poslodavca, ali ih je strah pobuniti se, vide da ih potkrada, no razmišljaju da će im na drugom mjestu biti jednako, ako ne i gore... Danas se, ipak, neke stvari pomiču s mrtve točke; sudske presude u korist radnika češće su nego što je to prije bio slučaj. Bez političkog angažmana ili barem aktivizma teško ćemo se izboriti za neke bitne stvari – smatra naša sugovornica. Sudeći po svemu što smo čuli, i ova bi Kolinda mogla daleko dogurati.

Naslovnica Mozaik