Scena Mozaik

dobro je znati

Mnogi vozači ne posvećuju im dovoljno pozornosti, a kočnice glavu čuvaju

dobro je znati

Najvažniji sustav u automobilu svakako je kočni mehanizam, premda se ne smiju zanemariti ni ostali sustavi, a naročito upravljač i gume. 

Usprkos činjenici da su kočnice i kočni mehanizam od izuzetne važnosti, mnogi vozači ne posvećuju dovoljno pozornosti tom vrlo bitnom sklopu. Posebno je opasno ako se štedi na kočnim oblogama, odnosno ako se odugovlači s njihovom izmjenom.

Mnogi računaju da je dobro dok kočnice koče, zaboravljajući pritom da se nepravodobnom izmjenom kočnih obloga (disk pločica ili pakni) izravno ugrožava sigurnost vožnje, ali se i povećavaju troškovi održavanja.

Sve kočnice imaju funkciju usporavanja automobila. To se ostvaruje trenjem između kočnih diskova i pločica, odnosno bubnjeva i pakni. Time se kinetička energija automobila pretvara u toplinu. Kod disk-kočnica se usporavanje okretanja kotača ostvaruje kad kočne pločice između sebe stišću metalni disk.

Kod bubanj-kočnica to se ostvaruje pritiskanjem kočnih obloga (pakni) o unutrašnju površinu bubnja. Osnovna je prednost disk-kočnica što su otvorene izvedbe te se bolje hlade. Postoji i samoventilirana izvedba s unutrašnjim utorima, a sportske verzije imaju i perforaciju. Time je povećana učinkovitost kočenja, a posredno i sigurnost automobila.

Mehanizam za kočenje je tako konstruiran da kočnice zadržavaju sposobnost kočenja i kod potpuno istrošenih kočnih obloga. To je u jednu ruku dobro jer se sprječava veći broj nesreća s tragičnim ishodom. Međutim, s istrošenim kočnim oblogama počinje kočenje metala o metal.

Obloge se najčešće troše neravnomjerno, pa jedan kotač koči oblogom po disku, a drugi metalom o metal. U takvim slučajevima intenzitet kotača je nejednolik, te prilikom kočenja dolazi do opasnog zanošenja vozila. Kod intenzivnijeg kočenja, kočnice bez obloge mogu i zaribati, što dodatno povećava rizike.

Pri kočenju golim oblogom dolazi do ubrzanog trošenja kočnog mehanizma koji nakon određenog vremena (ako se ne reagira na čudne zvukove), može dovesti do potpunog otkazivanja kočnica. Kako je disk izrađen od sivog lijeva, a pločica od čelika, počinje struganje i brazdanje diska. Svakim se kočenjem smanjuje debljina diska, te u kritičnom trenutku može i puknuti.

Osnovna prednost disk-kočnica pred bubanj-kočnicama je u tome što se diskovi slobodno okreću (kliješta ih obuhvaćaju tek u jednom manjem dijelu), pa se tako i bolje hlade. Time je povećana efikasnost kočenja, a posredno i sigurnost automobila.

Kod kočenja puno važniju ulogu imaju kočnice na prednjim kotačima, nego na stražnjim, naročito kod manjih automobila, pa se stoga na manjim vozilima često stavljaju upravo bubanj-kočnice. Bubanj-kočnice imaju određene nedostatke, ali i prednosti pred diskovima.

Bubnjevi ili doboši pouzdaniji su za rad ručne kočnice jer kad ih zakočite nema šanse da će popustiti. Neće popustiti ni diskovi, ali je veća vjerojatnost da će prije popustiti diskovi nego bubnjevi. Za prosječnog vozača koji kupuje novi automobil, a cijena vozila je ista, bio on s diskovima ili bubnjevima na stražnjim kotačima, to ne igra nikakvu ulogu.

Međutim, mana bubnjeva je što se daleko više pregrijavaju od diskova. Zbog učestalog kočenja dolazi do većeg pregrijavanja bubnjeva čime se smanjuje učinkovitost kočnica. Do bržeg pregrijavanja dolazi zato jer su bubnjevi zatvoreni pa se teže i sporije hlade.

Iz istog razloga se same od sebe slabije čiste i zato im je učinak promjenjiv. Kao još jednu manu možemo navesti i njihovu osjetljivost na temperaturu i vlagu što za posljedicu može imati neujednačenu silu kočenja.

Zanimljivo je da se bubnjevi koji dolaze na stražnje kotače vrlo rijetko mijenjaju. Problem se najčešće rješava tokarenjem bubnjeva, te trgovci naglašavaju kako se kupci novih bubnjeva mogu nabrojiti na prste jedne ruke.

Dobro je znati

Kako bi kočnice automobila trajale što duže i bile što pouzdanije treba pripaziti na sljedeće stvari:

1. svakih pet tisuća prijeđenih kilometara detaljno pregledajte sve kočne obloge i diskove;

2. ako je ostalo manje od četvrtine kočne obloge na disk pločicama, odmah ih izmijenite;

3. prilikom svake izmjene disk pločica obvezno pogledajte stanje diska. Ako je izbrazdan ili ima pukotine – izmijenite ga. Pritom je važno izmijeniti diskove na oba prednja (odnosno stražnja) kotača, dakle u paru;

4. vozite umjereno i izbjegavajte nagla i nepotrebna kočenja kako biste sačuvali kočnice za situacije kad vas one mogu spasiti;

5. što više kočite motorom, a kočnice koristite samo kad je nužno;

6. ako kočnice nisu potpuno ispravne, ne vozite automobil ni na najkraćoj relaciji;

7. kočnice popravljajte sami samo ako imate dovoljno znanja i iskustva. U protivnom obvezatno otiđite specijaliziranom mehaničaru;

8. isključivo kupujte originalne disk pločice i diskove, jer su neoriginalni dijelovi upitne kvalitete i mogu biti vrlo opasni.

Zaustavljanje na načelu trenja

Važno je znati da manji automobili sa slabijom motorizacijom sprijeda imaju diskove s pločicama, dok na stražnje obično ide bubanj s kočnim oblogama, takozvanim paknama. Kod automobila iz srednje klase gotovo je uobičajeno da svi kotači imaju diskove s pločicama, ali i noviji automobili iz niže klase sa snažnijim motorima.

Disk-kočnice, isto kao i bubanj-kočnice rade na istom načelu – trenja. Međutim, kod disk pločica za razliku od pakni usporavanje okretanja kotača ostvaruje se kad kočničke obloge (pločice) između sebe stišću metalni disk. Kod bubnja, usporavanje kotača obavlja se pritiskanjem kočnih obloga (pakni) o unutrašnju površinu bubnja.

Naslovnica Mozaik