Scena Mozaik

BAJAGA PA BAŠTINA

Ojkavica na nišanu: Domaći stručnjaci o novoj zabrani branitelja - ovo je suludo!

BAJAGA PA BAŠTINA

Odlukom karlovačkih branitelja srpski pjevač Bajaga dobio je zabranu održavanja koncerta u njihovu gradu, a takva sudbina potencijalno očekuje i petrinjski 3. festival ojkača, manifestaciju tradicionalne ojkavice. Sve petrinjske braniteljske udruge udružile su se u naumu zabrane tradicionalnoga glazbenog događanja, držeći da ono nije primjereno njihovu gradu, već određenim lokalitetima u okolici.

Petrinjski politički moment koji se obavio oko UNESCO-ovom odlukom zaštićene ojkavice nije suspregnula ni činjenica kako ona svoj duboki temelj nosi u tradicionalnoj hrvatskoj glazbi. Petrinjske branitelje to ne zanima, složni su se ujedinili u razmišljanju da ojkanje u njihovu gradu nije primjereno, dapače, citiramo neke od izjava, "izaziva i provocira poginule hrvatske žrtve i ratne stradalnike". Neki su otvoreno istupili navevši kako festivala neće biti dok je njih živih.

- Moram priznati da su mi zabrane ovakve vrste prilično nevjerojatne, sulude. Doslovce ne mogu to ni zamisliti. A to razmišljanje prisnažujem činjenicom da je glazbeni izričaj ojkanje zbog svoje vokalne tradicionalnosti, svoje specifičnosti, značenja u hrvatskoj kulturi, upisano na respektabilnu UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine. I to one kojoj je potrebna hitna zaštita.

Ojkanje je naša povijest, to je način pjevanja koji trebamo sačuvati kao nešto naše izvorno. I zato ne mogu shvatiti da netko ima takav atak na njega. Odnosno mogu shvatiti ako se izdvoji element neznanja o suštini hrvatskog tradicijskog pjevanja, koje potom izrodi političkim kontekstom priče – kaže Joško Ćaleta, uvaženi hrvatski etnomuzikolog, glazbenik i skupljač hrvatskog tradicijskog glazbenog narodnog blaga.

Ćaleta je po pitanju ojkavice neprikosnoveni znalac, jedan je od ljudi pod čijim je djelovanjem i završila na UNESCO-ovoj listi. Jedan je od onih koji se stoički trudi sačuvati je od galopirajućeg zaborava, a način je i ekipiranje mladosti voljne da ovaj izričaj nauči i tako ga sačuva od izgubljenosti u prostoru i vremenu. Našli smo ga u Kistanjama pokraj Zadra, upravo u za vrijeme trajanja radionice ojkavice na kojoj je polaznike, 15-ak mladih ljudi podučavao specifičnom grgešanju, groktanju, trešnji, elementima koji ojkavicu čine specifičnom.

- Ojkavica u sebi nosi posebni tehniku potresanja glasa, to je to takozvano grkljanje, treskanje, starovinski način pjevanja.

Raširena je na području Promine, šibenskog kraja, Bukovice, gdje ima naziv orzanje. Širi se preko Korduna i Like, dolazi do petrinjskog područja. U posljednje vrijeme u sebi implementira i modernije tehnike poznate kao pod bas pjevanje, koje nalikuju na bećarce – pojašnjava Ćaleta.

Priznati hrvatski etnomuzikolog je upravo zato u Kistanjama organizirao četverodnevnu radionicu, kako bi mladost naučio hrvatskoj vokalnoj tradiciji. I da bi zajednički napravili nešto po pitanju blaga koje se, eto obrata, našlo pod udarom petrinjskih branitelja. Ono što kod njih budi nemir svoj korijen ima, slažu se poznavatelji ojkavice, u posvemašnjem neznanju. A neznanje znade ponekad biti vrlo kobno.

- Mislim da je upravo to uzrok ovome što se događa sada u Petrinji. Pa lani smo imali međunarodnu smotru folklora na kojoj su sudjelovali i ojkači s područja Banovine. Sve je to hrvatski izričaj koji trebamo, moramo, želimo sačuvati – veli Ćaleta.

A što kažu pjevači ojkači? Čude se petrinjskom braniteljskom skoku. Neki od ljudi koje smo jučer kontaktirali su i sami bili branitelji. Ne žele imenom izaći u javnost, ali ne kriju razmišljanje o pretjeranom ponašanju svojih kolega, zabranama u slobodnoj Hrvatskoj, zaustavljanju koncerata istočnih nam susjeda, napadu na nešto naše izvorno. Neki su sarkastični te navode kako bi nam u ovakvoj situaciji možda najbolje bilo puštati samo Odu radosti. U ojkavicu ne treba, kažu dirati, ona je naša, hrvatska. I pjeva se u Lici, Petrinji, ali i u kršnoj Dalmaciji.

- Imoćani imaju gangu, Sinjani reru, a mi iz Promine ojkavicu, znanu i kao treskavica. Ta je pisma priča o životu, pivala se kad se oralo, kopalo, išlo putem, bralo grožđe, čuvalo stoku, na dernecima, svetkovinama, najviše kada se želo. Nije tad bilo TV-a pa je pisma bila sve. Za ojkavicu treba imati dobar gućak, ali i još bolji kapacitet pluća. Pivala se ona uvijek na prominskom silu, derneku, nešto nalik današnjoj diskoteci, klubu ili kafiću. To je stara hrvatska pisma, uvik je takva bila. Samo šta je, nažalost, više nema ko pivat. Mladost to ne zanima - kaže nam Vinko Sarić, iz KUD-a Promina, jedan od najpoznatijih pjevača ojkavice.

U grupi prominskih ojkača šest je pjevača, od toga su dva branitelja koji, kaže Vinko, ojkavicu pivaju oduvijek. I dokle god budu mogli, to će i raditi. Čudi se jako bijesu petrinjskih branitelja, ne može vjerovati da napadaju naš tradicionalni način pjevanja. Ispod svih tih očito političkih naklapanja i on sam opet vidi neukost. Vinko ima godina, ima i iskustva, ali ima i znanja, i spominje isto tako čvrstu činjenicu kako je našu ojkavicu UNESCO upravo kao našu i zaštitio.

- Ojkavica ima i određenih varijanti, a ljude možda buni ova njezina modernija verzija s pjevanjem pod bas, kako se to kaže. I da sada mi s naše Promine dođemo kod vas u Split i na Rivi zapivamo ojkavicu na takav način, ljudi će reć evo došli Srbi ojkat. Tako bi bilo i s pivačima iz okolice Zadra. Ali to je sve nevažno, bitno je samo da je ojkavica naša. I da je trebamo čuvati na svaki mogući način – kaže Vinko Sarić.


Ooj na kraju
Ojkavica počinje pozivanjem na pismu, krasi je prepoznatljivi ooj na kraju, ima svoj slijed, u Promini ide u jednom dahu, bez stajanja. Teme su joj svakojake, od ljepota kraja, ljubavnih tegoba, muško - ženskih odnosa, rugalica i tužbalica, do nadmudrivajućih. Ojkavicu karakterizira vibrirajući zvuk iz grkljana, koji najbolji mogu držati i do jedne minute.


Muška:
- 'Mala moja kako se ne stidiš, ja je željan, a ti na njoj sidiš, Ja san malu i brija i šiša, kod ognjišta di se pura miša, Što je meni mladu i zelenu, od curice napraviti ženu...'

Ženska posprdna ili takozvana uvridnjača:
- 'Moj dragane na večer mi dođi, nemoj gladan i onako si jadan'.

 

Naslovnica Mozaik