Scena Mozaik

NOVA FAZA

Igor Vori prekinuo igračku karijeru i usrećio djecu i suprugu Olju, sad će češće u Split: Eto mene, uz Bol na Braču, to mi je omiljena destinacija...

NOVA FAZA

Kako je i obećao, trofejni hrvatski reprezentativac Igor Vori se od aktivnog igranja rukometa oprostio u svom klubu i gradu – Zagrebu. Vori je na najljepši mogući način stavio točku na "i" svoje bogate karijere, stigavši do desetog naslova prvaka Hrvatske u dresu "bijelih".

U njegovu velikom sportskom srcu i poslije oproštaja od aktivnog igranja ostaje rukomet, ali i – Bol! Ne ona bol s malim slovom, već Bol na Braču, kamo je zlatni hrvatski reprezentativac Igor Vori oduvijek hrlio sa suprugom, Splićankom Oljom.

U razgovoru je bio dobro raspoložen i silno koncentriran baš kao i u godinama kad je kao pivotmen bušio suparničke vratare s crte. Otuda i naš zaključak: – Don't worry, s Vorijem je sve u redu!
 


Pola života

– Bez obzira na to što sam rukometu dao pola svog života, odluka o prekidu karijere nije bila teška. Uskoro ću napuniti 38 godina. To je prirodni put sportaša. Protiv biološkog sata se ne može. Sretan sam i ponosan što sam svih ovih godina bio i ostao član velike rukometne obitelji. Igračka stranica za mene je zatvorena, ali ulazim u neku novu priču – otvorio je našu ćakulu Igor Vori.

Da se bliži kraj, bilo je očito još u siječnju, na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj, kad se Vori oprostio od svog omiljenog dresa – onog reprezentativnog. Njega je nosio dugih 15 godina i u tom razdoblju postao igrač s najviše nastupa za "Kauboje". Igor je sa šahovnicom na prsima osvojio devet medalja. No, dvije se, ipak, posebno pamte.

– Svjetsko prvenstvo u Portugalu 2003. godine bilo je, praktički, moj debi u reprezentaciji. U nas tada nitko nije vjerovao, a vratili smo se sa zlatom. No, za mene je možda još značajnije bilo olimpijsko zlato u Ateni 2004. Zaista, nije fraza da su Olimpijske igre san svakog sportaša. Još kad na prvoj Olimpijadi u životu osvojite zlatnu medalju... Taj je osjećaj neopisiv – nosi naš sugovornik Atenu u srcu.

Malo je poznato da je Igor na početku karijere nastupao u talijanskoj ligi za Prato i Conversano. Iz Italije ga je, preko Zagreba, rukometni put vodio u najveće europske klubove: Barcelonu, Hamburg i Paris Saint-Germain. U svim tim ligama Vori je bio prvak.

– Za mene je najvažnije da sam svugdje nešto naučio o rukometu, životu... Igranje u klubovima koji su se borili za vrh svjetskog rukometa bilo je neprocjenjivo iskustvo. Kad je sportski dio u pitanju, najviše sam guštao u Hamburgu. Neovisno o tome što je Barcelona najljepši grad u kojemu sam živio – opisuje Vori svoje europske destinacije.

Kao i u životu svakog sportaša, i u Vorijevu je bilo onih manje lijepih trenutaka. Friško je sjećanje na nedavni Euro u Hrvatskoj, a Igora još peče i poraz u finalu Svjetskog prvenstva 2009. godine, također igranog u Hrvatskoj.

– To Svjetsko prvenstvo je trebalo biti kruna jedne generacije. Šlag na torti, još jedan veliki, finalni pothvat. Nažalost, Francuzi su nam pokvarili planove. Gorak mi je okus ostavilo i posljednje Europsko prvenstvo. Drukčije sam zamišljao oproštaj od reprezentacije – žali Vori.

Gotovo cijelu karijeru pratio ga je Lino Červar. Kao izbornik, trener u klubovima, sportski otac... Lino ga je, među inim, vodio i u talijanskom Conversanu.

– Moje mišljenje o njemu se nikad neće promijeniti. Kao čovjeku i kao treneru. Mi smo, prije svega, prijatelji. Kroz sve ove godine razvili smo poseban odnos. Mislim da smo zajedno proveli gotovo deset godina. Više od toga ne trebam govoriti... – emotivan je veliki pivot kad govori o Linu.

 

Što, pak, Lino misli o Igoru, dovoljno pokazuje podatak da ga je, nakon završetka igračke karijere, uzeo u svoj stručni stožer. Kao novog direktora reprezentacije.

– Ta funkcija za mene znači jedan novi motiv, novo dokazivanje i novu borbu. Biti igrač je jedno, a kad si dio stručnog stožera, nešto je sasvim drugo. Reprezentacija je moja druga obitelj, a s prekidom karijere najlakše se nositi tako da ostaneš u sportu.
Igor Vori o mogućoj poziciji prvog čovjeka struke, međutim, ne razmišlja. Barem zasad!

– Ne! To je za mene daleka budućnost – rezolutno će direktor "Kauboja".

Dok prijatelji rukometa u Hrvatskoj žale za odlaskom jednog od naših najboljih igrača svih vremena, ima i onih koji su sretni što je Igor prekinuo karijeru. Dakako, to su njegova supruga Olja i djeca, kći Nika i sin Petar. Tata će, konačno, više vremena provoditi s njima.

 

 

 


Pripreme


– To je istina. Djeca su me prije nekoliko dana pitala: "Tata, zašto više nećeš igrati?" No, kad sam rekao da ću sada više biti s njima, odmah im je bilo draže. Vjerujem da ću uspjeti nadoknaditi trenutke, dane, mjesece koje nisam provodio s njima – priželjkuje naš bivši rukometaš.

Dakako, Vori ostaje tamo gdje je i završio karijeru. U svom najdražem Zagrebu.

– A gdje bih drugo!? Više nema razloga za selidbu!

Vorijeva supruga Olja je rođena Splićanka, pa će mu ubuduće jedine selidbe biti one ljetne, u grad pod Marjanom.

– U Splitu ljetujemo već gotovo dvadeset godina. Omiljena mi je postaja i Bol na Braču. Tako će biti i ovoga ljeta. No, prije svega me očekuju obaveze s reprezentacijom. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, koje nas čeka iduće godine, te Mediteranske igre u Španjolskoj, na kojima nastupamo ovo ljeto. Bit će to dugo toplo ljeto – za kraj će Igor Vori.

 

Naslovnica Mozaik