Scena Mozaik

Muke po majstorima

'Po susjedstvu kruže priče o nefleksibilnom privatniku koji radi probleme. Tko zna koliki su radni sati zbog njega propali!': evo kako izgleda kad se meštar drzne doći na vrijeme

Muke po majstorima

Prije neki dan, po vezanim poslovima iz iste branše, u novoizgrađenu privatnu kuću pred useljenjem trebala su u istu uru doći dva meštra - jedan na čelu tima iz privatne, a drugi tima iz gradske tvrtke.

Nije dobro završilo: vlasnika kuće onaj je privatnik svojim poimanjem rokova i dogovorenih termina doveo na rub nervnoga sloma. Svima je napravio problem, poremetio cijeli niz daljnjih radnji koje su imale svoj zadani, "nepreskočivi" redoslijed.
Dogovor je, naime, bio da mastori dođu u deset sati ujutro, i onaj privatnik - hop! - dođe u minut do deset.

Je li mu to trebalo? Nije.

Na "licu mjesta" nije, naravno, zatekao nikoga iz drugog, onog gradskog tima.
Drzne se pitati gdje su, kad će doć' i hoće li uopće doć'?

Kakva pitanja! Otkud bi vlasnik kuće znao gdje su i kad će doći? Samo je prokomentirao da je to, eto, tako s njima, oni ne dolaze "u", nego "oko" neke ure, nikad se ne zna kad će točno, imaju oni i drugih poslova...

A ja nemam? - provocira privatnik.

Iznese zatim svoju namjeru da pričeka petnaest minuta, nakon toga on ide dalje, ima drugih zakazanih poslova. Posao radi kojega je došao - i koji je imao obaviti nakon što oni iz gradske firme obave svoje - nije trebao trajati duže od pet minuta, a sve skupa nije trebalo trajati duže od 15. Navodno.

Petnaest minuta je prošlo, privatnik se sa svojim čovjekom pokupio i otišao.

A šta bi mu falilo da je lijepo zakasnio, zadržao se, recimo, radi krive procjene trajanja prethodnog posla, nepredviđenih problema, marende, kave? Ovako, bahato je došao na vrijeme, i umjesto da pričeka kolege koliko god trebalo - najmanje je pet kafića bilo u blizini novogradnje, imao je gdje ubiti po ure, uru - on ode!

Oni drugi lijepo su došli nakon vrlo komotnog tretmana odrednice "oko", ali ništa nisu obavili jer nije bilo bahatog drznika da odradi svoj dio posla. Samo su pogledali i otišli.

Ne zna se točno što je dalje bilo. Poslije su po susjedstvu kružile priče da je onaj problematični tip iz privatne firme na glasu kao meštar koji uvijek dolazi na vrijeme. Što znači da je probleme radio i drugima. Koliko je samo radnih sati propalo i ugovorenih radova ostalo nenapravljeno samo zato što se on, nefleksibilan kakav jest, dogovorene ure drži kao pijan plota!

U ovom je slučaju dotični meštar privatnik zeznuo gradsku firmu, ali navodno je tip trn u oku i drugim privatnicima, upravo zbog toga što ne poštuje princip "kad dođem, doša' sam".

A kod nas takvi nemaju što tražiti - neka lijepo ide, što bi rekao Balašević, na svoj truli zapad, nek' ide u Njemačku, ili još bolje u Švicarsku, navodno su oni i izmislili točno vrime.

 

Naslovnica Mozaik