Scena Mozaik

'Krasi dnevni boravak'

Ovaj splitski roker umjesto kože tetovira u drvetu: Nadahnjuju me slavenska božanstva, a jednom sam napravio i Titov portret

'Krasi dnevni boravak'

Tetovaže u drvetu ili "wood-tattoo" – zvuči istodobno "fensi" i nadrealno, zar ne? - umjetnički je medij preko kojeg se u posljednje vrijeme izražava Dražen Markotić Vega, inače javnosti poznatiji kao glazbenik, štoviše, hardrocker.

Taj mladoliki 43-godišnjak nedvojbeno je skoro pa renesansna umjetnička osobnost jer iza sebe već ima više od dva desetljeća dugu glazbenu i diskografsku povijest, a u posljednje dvije godine bavi se i izradom filigranskih drvenih reljefa, i to tako minuciozno da sjenama i konturama doista umnogome podsjećaju na fine sličice na koži, dakle tetovaže. K tomu, Markotić (frontmen dugovječnog benda "Vega", rekosmo) nedavno je objavio i svoj književni prvijenac; riječ je o uratku naslova "Egzorcizam ljubavi", osebujnog žanra koji on u najkraćem definira kao "pjesnička proza".

- Nikad se nisam htio ukalupljivati u postojeće klišeje, pa tako ni žanrovske. Moja književna katarza, koja je mnogima već pomogla prebroditi ljubavne traume, nije ni poezija ni proza, baš kao što moje slike u drvetu nisu ni klasični reljefi ni štafelajni uratci za nekakve salonske potrebe. To je sve odraz mojih promišljanja, komadići moga života i tuđih iskustava inkorporirani u nekakva, eto, čak i komercijalno dopadljiva djela – skromno će Markotić.

Ipak, dio onoga što radi mirne duše možemo nazvati čistom primijenjenom umjetnošću, jer tu ima i osebujnih drvenih ogledala, noćni stolić kao iz kakve vikinške bajke, čak i stol od jelovine koji je dijelom "ready-made", to jest gotov proizvod spašen iz kontejnera i dorađen "markotićevski"...

- Od motiva me nadahnjuje slavenski paganizam, to jest višeboštvo u najljepšem smislu, starovjerje i rustikalni motivi iz mog zavičaja, Vrgorca. Nekad posudim već gotove motive, ali u njih umjetnički interveniram i, primjerice, portretu vuka na glavi "dodam" cijelu šumu. Ponekad se priklanjam i stereotipnim, premda ne odveć popularnim motivima; tako je po narudžbi u hrastovom drvetu nastao portret Josipa Broza Tita, to jest na zamolbu prijatelja, a za njegova punca. Evo, već krasi punčev dnevni boravak u Zagrebu – osmjehuje se simpatični svestrani umjetnik nadimkom Vega.

Divlje životinje također su Vegina životna inspiracija; hrastovina s njegovim potpisom obiluje iscrtanim medvjedima, divljim konjima, ali i fantazmagoričnim bićima poput šumskog duha. Pojednostavljeno, Markotićevi "junaci" mogli bi se smjestiti u kakvu "Šumu Striborovu"...

Tehnički gledano, Dražen Markotić radi lemilicom po uglačanom drvetu, koje prije obrade pomno osuši. Izrada skice i prijenos predloška na drvenu površinu sljedeća je faza, nakon koje ide pedantno višesatno iscrtavanje, sjenčenje, dorađivanje... Što se, pak, sorte drveta tiče, najskloniji je dakle hrastovini, i to iz prozaičnog razloga: jednostavno ju je nabaviti.

- Ogrjevno drvo i palete su mi najpristupačniji, a ugodni za obradu. Čak i napukli komadi, opterećeni brojnim godovima, mogu postati idealna ploha ako iskoristimo tu manu kao prednost; tako je, primjerice, nastao "Vuk s ožiljkom". Lipa je također zahvalna za rad jer je podatna i s malo godova, a tvrda tikovina fino prihvaća precizno crtanje. Uglavnom, drvo se ponaša sebi svojstveno, a na meni je da to prepoznam i iskoristim – sažima naš sugovornik, koji unatoč bogatom opusu tek planira svoju prvu izložbu.

- Trenutno sam zaokupljen svirkom i promoviranjem knjige; nakon Zagreba, Beograda, Rijeke i Delnica planiram ići u Novi Sad s "Egzorcizmom ljubavi". Istodobno sviram ali i konobarim; naime, od umjetnosti nije lako prezimiti, pa sezonski radim u Splitu nekih pet mjeseci godišnje kao konobar. Tako sam egzistencijalno mirniji i za stvaralaštvo nadahnutiji ostatak godine u Zagrebu, gdje mi je trenutno službena adresa – rezonira Dražen Markotić Vega, rocker, skulptor i novopečeni književnik.

Naslovnica Mozaik