Scena Mozaik

Povratak na ekrane

Novinarka HRT-a izvještavala je o Domovinskom ratu i kuhala s poznatim umjetnicima: Kušala sam hygge i meso kita, pingvina ipak nisam htjela

Povratak na ekrane

Dugogodišnja TV novinarka Zvjezdana Heina, koja je na HRT-u u stalnom radnom odnosu od 1985., nakon dulje pauze ponovno je redovito na malim ekranima i to kao urednica u Gospodarstvenoj redakciji.

Trenutno kao ekonomska komentatorica priprema Poslovne komentare u Studiju 4 gdje se izmjenjuje s kolegom Željkom Kardumom, a nedavno je uređivala izravni prijenos Zlatne kune - nagrade Hrvatske gospodarske komore. No životni put odveo ju je kao suprugu diplomata Aleksandra Heina isprva u Švicarsku, neko vrijeme živjela je i u Sjedinjenim Američkim Državama, a posljednjih godina u Danskoj te ponovno u švicarskom Bernu.

Stariji gledatelji sjećaju je se iz nedjeljnog showa Saše Zalepugina gdje je pripremala kuharske minute s poznatim umjetnicima i uglednim osobama, a oni malo manje stari pamte njezine izvještaje iz Ženeve početkom Domovinskog rata. Nemali broj puta od tada javila se za HRT, i to često za radio, i iz Amerike. U Švicarskoj je, priča nam, volontirala na dva hrvatska portala te pisala zanimljive intervjue za hrvatsko-švicarski časopis Libra. Napokon je ovih dana "odmrznula" radni odnos s kućom u kojoj je odradila svoje početne profesionalne korake i koju nikada, unatoč putešestvijama, nije napustila. Ovaj razgovor vodile smo elektroničkom poštom i evo što smo doznali.
 

 

Naviru mladi i ambiciozni

Koliko dugo ste izbivali s HRT-a?

- Grad medvjeda i slasne čokolade - Bern bio je moj dom protekle četiri godine. Prošlo ljeto vratila sam se u Zagreb i odmah aktivirala radni odnos na Hrvatskoj televiziji. Uskočila sam u program uživo u Studio 4 kao da nikad nisam izbivala iz moje matične kuće, u kojoj brojim 30-godišnji staž kao urednica u Informativnom programu. Gledatelji su navikli da povremeno nestanem s malih ekrana.

No, brzo ih podsjetim nekim javljanjem ili zanimljivom reportažom iz Ženeve, Washingtona, Kopenhagena ili Berna da sam još aktivna i da moj novinarski crv ne miruje ma gdje živjela. Moj suprug je hrvatski diplomat i uvijek ga pratim kada boravi u inozemstvu. Obično smo na mandatu tri do četiri godine, no uvijek sam održavala moj profesionalni kontinuitet povremenim javljanjem za Televiziju i Radio.

Kakav je osjećaj vratiti se u 'gnijezdo'?

- Moje gnijezdo je gospodarska redakcija HTV-a. Vodila sam i uređivala Vijesti i druge informativne i gospodarske emisije, čak i jednu zabavnu o našem poznatom skladatelju Nikici Kalođeri. Javljala sam se u program Hrvatskog radija, surađivala s drugim pisanim medijima posebice za vrijeme Domovinskog rata kada sam bila jedina hrvatska novinarka u Ženevi. Bilo je to vrijeme dramatičnih političkih pregovora i hrvatskog lobiranja u mnogim međunarodnim institucijama u sjedištu Ujedinjenih naroda u Ženevi.

Koliko toga se promijenilo otkad vas nije bilo u redakciji?

- Primjećujem promjene. Naviru mladi ambiciozni ljudi, iskusni televizijski znalci odlaze u mirovinu, neka poznata lica odlaze na nove poslovne izazove. Mijenja se tehnologija rada, urednički su zahtjevi drukčiji, ali u ovom užurbanom televizijskom poslu promjene su normalne. Brzo uđete u televizijski „žrvanj“ i svakodnevno otkrivanje novih, zanimljivih tema. Trenutno pripremam Poslovne komentare u Studiju 4 i tu se ogleda brzina i snalažljivost u programu uživo.

Radili ste i u pisanim medijima te izvještavali i za radio, u čemu je šarm rada pred kamerama?

- Govorni sam tip, nekoć sam htjela biti glumica jer sam cijelu mladost recitirala i glumila u jednom zagrebačkom kazalištu. Pričljiva sam i okretna pa mi odgovara izazovan i dinamičan televizijski posao bez radnog vremena. Nemam strah od kamere i moram priznati da uživam u svojoj profesiji.

Živjeli ste u Danskoj, jeste li prakticirali hygge koji je nedavno stekao planetarnu popularnost? Što nam možete reći o danskom načinu života? Jeste li posjećivali njihove kazališne predstave i druge kulturne događaje?

- Danci vole uživati u životu i svemu što je „hygge, cosy ili gemuetlich.“ To i mene asocira na topli dom, sigurnost, ugodnu, opuštenu atmosferu, svijeće, kamin, druženje, prijateljstvo, sklad, mir… male stvari i rituali koji obogaćuju naš život i čine ga „hygge“ kako kažu bogati i jednostavni Danci. Presretna sam da sam okusila život u zemljama najsretnijih ljudi kao što su Danska i Švicarska.

Neprocjenjivo je iskustvo odgajati djecu u sigurnim i stabilnim oazama bogatog i bezbrižnog života. Uzorne su to i uređene zemlje demokracije i blagostanja. Građani imaju povjerenje u državne institucije, nema masivne administracije i političkih afera. Obje zemlje imaju inovativnu i najkonkurentniju ekonomiju na svijetu. Radnici su motivirani da rade i napreduju. Prosječne plaće su oko 40 tisuća kuna. Danci i Švicarci jednostavno nemaju razloga za kukanjem, pesimizmom i depresijom. Siguran posao, stalna i dobra primanja jamče im život koji bi svatko poželio. Ipak, mi Hrvati puno smo topliji, otvoreniji, opušteniji, društveniji i to mi je draže. Zavidim im samo na redu, radu i odgovornosti.

Što se tiče kulturnog života, pamtim događanja u monumentalnoj Operi u Kopenhagenu koju je gradu darovao najbogatiji Danac, vlasnik Maerska, najvećega kontejnerskog brodskog prijevoznika na svijetu. Pamtim i učestala druženja sa kraljevskom obitelji jer su hrvatska ambasada i rezidencija veleposlanika bili samo par koraka od četiri kraljevske palače na poznatom trgu Amalienborg.

 

 

 

 

Paška večer

Zašto su njihovi fakulteti popularni u nas? Ipak je životni standard kudikamo veći od našeg...

- Švicarski obrazovni sustav jedan je od najcjenjenijih na svijetu. Razvili su dvojni sustav obrazovanja, to jest školovanje uz rad. Oko 80 posto menadžera vodećih svjetskih hotela obrazovani su upravo u Švicarskoj. To su izuzetno skupi fakulteti. Možemo biti ponosni da na prestižnom Institutu hotelskog menadžmenta u Sorenbergu nedaleko od Lucerna imamo i hrvatske studente. I moja kćer Lorena upravo tamo završava treću godinu. Trenutno je na praksi u hotelu Badrutts Palace u St. Moritzu. Hrvatskoj kao novoj članici Europske unije otvorile su se mogućnosti stipendiranja učenika pa su školarine prihvatljivije. Nadam se da će naši studenti svoja znanja prenijeti u Hrvatsku koja vapi za kvalitetnim turističkim djelatnicima.

Jeste li imali kontakte sa suprugama drugih veleposlanika? Možete li nekoga izdvojiti i po čemu?

- Kao supruga hrvatskog veleposlanika u Danskoj i Švicarskoj učestalo sam se družila sa ženama ambasadora. Organizirala sam mnogobrojne kulturne večeri i turističke prezentacije poput Paške večeri u našoj rezidenciji u Bernu. Moje su gošće bile oduševljene našom klapom s Paga, hrvatskim nošnjama, našim folklorom. Neki su diplomati, ali i Švicarci, odlučili prvi put posjetiti Hrvatsku i sjećam se japanskog i korejskog ambasadora kojima je Hrvatska bila pravo otkriće, posebice Dubrovnik i Plitvička jezera.

Možete li nam ispričati neku anegdotu iz diplomatskog života?

- Anegdota mi ne pada na pamet, ali doživljaji su bili jedinstveni. Posebice posjet Farskim otocima koji pripadaju Danskoj, na kojima živi više ovaca nego stanovnika, a najveća divlja životinja je zec. U prometnu infrastrukturu danska vlada ulaže golem novac samo da rijetkim stanovnicima omogući normalan život na 18 razbacanih otoka u Atlantskom oceanu. Kušala sam tamo meso kita, ali ne i meso malog pingvina, što je njihova božićna delicija.

Žao mi je da mi je promakao diplomatski izlet Grenlandu. Pamtim zato Island, zemlju gejzira, vulkana, divljih konja u kojoj zimi nema dana, a ljeti nema noći. Kupala sam se u čarobnoj oazi okružena iskopinama lave, poznatoj Plavoj laguni gdje geotermalna voda doseže 37 stupnjeva.

Zanimljivo je bila i potraga za uskrsnim jajima u vrtu Bijele kuće u Washingtonu u društvu s tadašnjim američkim predsjednikom Billom Clintonom i suprugom Hillary. U Kneževini Liechtenstein družila sam se s jednostavnom kneževom obitelji koja je naklonjena Hrvatskoj i financijski je poduprla obnovu ratom devastiranog Dubrovnika. Uživala sam i u kneževu vinskom podrumu kušajući njihova raritetna vina.

Boravak u Švicarskoj? Skijate li? Poziv novinarstva očito je prejak, kola vam u krvi...

- Švicarske Alpe raj su za skijaše. Nekoliko sam puta u poznatom Wengenu bodrila našeg Ivicu Kostelića i bila ponosna kada je pobjeđivao. Volim skijati, ali što sam starija to sam i opreznija. Skijanje je u Švicarskoj pravi užitak samo da sve nije tako skupo.

Sad kad ste pobliže upoznali način života i navike drugih, što možete reći o nama? Gdje smo u prednosti i gdje u zaostatku?

- Hrvatska je mala, ali prirodnim i kulturnim ljepotama izuzetno bogata zemlja. Željela bih da postane uzorna i napredna zemlja s više reda i odgovornosti. Hrvati su vrijedni i cijenjeni radnici u svijetu, ali kod nas je prevelika nezaposlenost, a svi samo žele raditi i zaraditi za normalan život. Sa sjetom pratim iseljavanje mladih posebice iz naše žitnice Slavonije.

 

 

 

 

Diplomacija i novinarstvo
 

Zašto vas privlače gospodarske teme?

- Svi smo u obitelji ekonomisti i znamo da gospodarstvo svaku zemlju vuče naprijed. Želim promovirati prodorne i inovativne tvrtke, ali i ukazivati na negativne trendove u našoj ekonomiji. Imamo velike potencijale i trebali bismo bolje gospodariti blagodatima koje imamo. Upravo u poslovnim komentarima koje pripremam gotovo svakog dana u Studiju 4 HTV-a trudim se isticati dobre poduzetničke priče iz svih dijelova Lijepe naše. Dalmacija, primjerice, bilježi snažan investicijski boom u turizmu i drago mi je da imamo sve više hotela poznatih svjetskih brendova.

Utječe li diplomatska karijera vašeg supruga na vaš posao? Možda bi bilo bolje da pitam ovako: Koliko ima diplomatskoga u novinarstvu i smije li ga biti?

- Novinarstvo i diplomacija idu ruku pod ruku i odlično se upotpunjuju. Ne priznajem ipak diplomatski rječnik u novinarstvu. U mom izvještavanju mora biti sve jasno i precizno rečeno, nema uvijanja i uvijek od sugovornika tražim konkretne odgovore. Diplomacija je puno osjetljivija i tu se prije svega radi o promicanju državnih interesa. Suprug mi je trenutno na veleposlaničkom mandatu u Slovačkoj. Drago mi je da je tamo i naša dijaspora aktivna. Oduševili su me nedavno naši gradišćanski Hrvati. Iako se nalaze u nekoliko susjednih zemalja i nema ih puno, uporno promiču hrvatski jezik, kulturu i tradiciju u prijateljskoj Slovačkoj.

 

Naslovnica Mozaik