Scena Mozaik

ispunjen san

Dite Splita u kraljevskom klubu: Crkva, grad i škola ujedinili se da bi 10-godišnjeg Mihaela zvanog Mašina poslali u Real

ispunjen san

- On će vam progovoriti tri riči u dvi ure, ali on će vam i u deset minuta dati tri gola - upravo tako opisuju svi oni koji poznaju desetogodišnjeg Mihaela Bašića, mladog nogometaša Splita. Dječak je toliko superioran u nogometu da mu je njegov trener u NK Brda, gdje je Miha počeo igrati nogomet, dao nadimak Mašina.

- Sve lijepo uz nogometne početke mi je vezano uz trenera Ivana Matkovića i NK Brda, ali sam kao i mnogi drugi morao radi sebe i napretka otići u RNK Split, zajedno sa svojim prijateljem Bepom Bulićem, talentiranim vratarom. U Splitu me više ne zovu Mašina, tako da je taj nadimak vezan samo za Brda - govori nam skromno Miha, koji jedva i spominje da je briljirao u Realovom kampu u Madridu, gdje je bio pozvan punih šest dana, od 10. do 16. siječnja ove godine, i gdje je od trenera dobio novi nadimak Isco (po maštovitom igraču Reala).

- Ajme, bilo je super, čak sam na jednoj utakmici dao tri gola, dobio sam opremu Reala, diplomu, slikao sam se ispred stadiona Santiago Bernabeu. Zajedno s drugom djecom i našim roditeljima, a bilo nas je 25-ero iz Hrvatske, Bosne i Crne Gore, bio sam pozvan na utakmicu Real-Villarreal koju je Real izgubio. Nisam se slikao ni s jednim igračem Reala, ali sam u njihovom fan-shopu kupio dres Sergia Ramosa, kojeg daleko najviše cijenim od svih igrača - otkriva nam Miha, koji očigledno nije pao na čari i sjaj slavnog Cristiana Ronalda.

- Sa mnom u Madrid je putovao i tata Matko. Prvi put sam se vozio u avionu i tijekom leta iz Frankfurta za Madrid su me pustili u kokpit zrakoplova. Tata i ja smo uspjeli malo pobjeći od svakodnevnih obaveza pa smo posjetili i madridski zoološki vrt, gdje mi je cilj bio vidjeti pandu. Uspjeli smo otići pogledati i utakmicu Atletico Madrida. Ma bilo mi je tih šest dana super u Realovu trening centru Valdebebas koji ima skoro 20 terena. Trenirali smo dva puta dnevno i bili smo smješteni u hotelu "Campo de la naciones" blizu samog kampa. Sa mnom su u kamp Reala bila pozvana još petorica dječaka iz Splita: Mihovil Glavaš iz NK Pomaka, Frane Dobronić iz DNK Talenta, Duje Tomašević, Splićanin koji trenutno igra za zagrebačku Trešnjevku te moja dva prijatelja iz RNK Split Duje Kolovrat i Martin Martinović - kaže Mašina, koji je cijelo vrijeme na desnoj strani glave sprejem imao naslikanu konturu hrvatskih granica u crveno-plavoj boji, a nije se odvajao ni od trenerke svog RNK Splita.

Teški put do Madrida

Malo koga neće pak dirnuti težak put koji je obitelj morala proći kako bi Mihael došao do Madrida nakon što je u kolovozu prošle godine dobio poziv agencije "Be free football" Zlatka Marića, vlasnika licencije Real Madrid Foundation za južnu Europu i Real Madrid Foundation - Split team s Nenadom Martinovićem kao CRO Supervisorom nakon što je pokazao zavidan talent i znanje prilikom održavanja kampa u Splitu.

Naime, Bašići su osmeročlana obitelj, a otac Matko je jedini zaposlen. Real nije snosio troškove puta i smještaja za roditelja i dijete koji su prilično visoki. Sve je krenulo od tate Matka, a potom je financijska pomoć stigla i od brojnih dobrih ljudi.

- Ma šta da kažem, pomogla je Splitsko-makarska nadbiskupija preko generalnog vikara don Miroslava Vidovića, uskočio je i Grad Split preko pročelnika za sport Hrvoja Akrapa, naš gradski kotar Neslanovac na čelu s Mirkom Prančevićem i cijelim kotarskim vijećem, pa čak i škola "Ravne njive" gdje Miho pohađa četvrti razred, koja je organizirala utakmicu pred prepunom dvoranom između nastavnika i učenika na kojoj je sudio poznati sudac i njihov profesor tjelesnog odgoja Edo Trivković. Cijela moja obitelj je aktivan član neokatekumenske zajednice u Župi svetog Marka na Neslanovcu, koji su također pomogli. Veliko hvala i ravnatelju škole "Ravne njive" Miljenku Bitangi, pedagoginji Dubravki Katačić i Mihaelovoj razrednici Branki Grčić, a veliko hvala i našem župniku don Šimunu Doljaninu! Svi su oni nesebično pomogli da se ostvare Mihini snovi, a Mihin odlazak u Madrid bio je doslovce njihova misija - duboko dirnut govori Mihaelov otac.

Osim junaka naše priče Mihe, Matko i njegova supruga Mia ponosni su roditelji 12-godišnjeg Mateja, 11-godišnje Lucije, osmogodišnjeg Gabriela, petogodišnjeg Tome i dvogodišnjeg Petra-Andrije. Matej, koji je najstariji sin, je također igrač Splita, a Matko kaže da bi petogodišnji Toma mogao zasjeniti obojicu braće.
Na Matkovom Facebook i Whats app profilu stoji slika sve djece i naziv Malonogometni klub Bašići Trolokve, pobjednici Torcida kupa 2031. Nije nam bilo jasno kakva je to fora.

- Pa te godine moji sinovi i ja ćemo osvojiti Torcida kup koji sam ja kao igrač izgubio 1999., kada sam igrao za ekipu Kupido, a pobijedio nas je u finalu Diskont Toni iz Dicma. Tada će ovi moji pjetlići stasati, a i ja neću biti još za baciti i kup je naš! - sanja Matko, koji neće možda morati ni igrati jer "ako Bog da u Bašića će biti još djece".

- Svi me pitaju kako ja i žena možemo stići sve s tolikim brojem djece. Može se ako iz života isključite gluparije (kladionice, ćakulanja i druge nepotrebne stvari). Velika su nam pomoć bake i djedovi, a Mihi posebno nedostaje djed Mladen koji je sada na brodu. Bog je meni i ženi dao zdravu i pametnu djecu i na tome smo mu zahvalni, nastojimo ih odgajati u vjeri i pripremiti za izazove u životu koji ih čekaju, ali s uvjerenjem i nadom da će i tada u njihovim srcima ostati ova ljubav i zajedništvo koje sada imamo u našoj obitelji - zaključuje ponosni tata Matko dok se Mašina onako dječački smješka na riječi "svoga taje".

Naslovnica Mozaik