Scena Mozaik

Tko je kriv?

Tonci odgovorni za loše pjevanje himne? Klapa Sveti Juraj HRM: Izmasakrirani smo; Žana Marendić Bučević: Bilo je strašno, nikada ne bih to ponovila

Tko je kriv?

Pitanje svih pitanja, kad je riječ o Europskom rukometnom prvenstvu koje se upravo održava u Hrvatskoj, nije kada će se oporaviti Domagoj Duvnjak, nego tko će danas u Spaladium Areni pjevati hrvatsku himnu.

Duvnjak je kapetan, igrač kakvih na svijetu malo ima, o njemu ovisi dobar dio taktike izbornika Lina Červara, ali društvene mreže za njega malo mare, upecana javnost zabrinuta je prije svega zbog lijepe naše himne, pa organizatoru natjecanja za današnji ogled Hrvatske i Švedske nude rješenja koja su toliko očajna, htjedosmo reći očajnička, da bi nam i Madame Edith dobro došla.

Sjećate se Madame Edith? Reneove supruge iz serije "Alo, alo" koja je pjevala tako nesebično da su gosti njihova kafea uz kavu i konjak dobivali i sir za uši kako bi taj zvuk što lakše podnijeli? E, pa baš bi ona, jer sjetili su je se mnogi ovih dana, bila idealna da zaključi splitsku rukometnu trilogiju, odnosno da podvuče crtu pod jedinstvene koncertne izvedbe s Runjanin/Mihanovićevom skladbom kao savršenom podlogom za improvizaciju.

A sve je počelo u petak, 12. siječnja, kada je na parket Spaladium Arene uoči susreta Hrvatske i Srbije "istrčala" klapa Hrvatske ratne mornarice "Sveti Juraj".

"Trenutak najvećega nacionalnog naboja trebao je biti izvođenje nacionalnih himni. Trebao je to biti najsvečaniji i najveličanstveniji trenutak večeri koji će do kraja podignuti raspoloženje gledatelja i podići moral našim igračima. Na žalost, izvedba himne u tolikoj je mjeri pokvarila taj trenutak da je vjerujem kod mnogih, koji su mu svjedočili u samoj dvorani ili pred televizijskim ekranima, ostavila gorak okus u ustima. Izvedba jednog od najkarakterističnijih simbola Dalmacije, a capella klapskog pjevanja, u samom srcu Dalmacije, u Splitu, umjesto da bude jedan od najdojmljivijih trenutaka večeri postao je trenutak za posramiti se.

Pokazala se potpuno promašenom odluka da himnu bez pratnje glazbenih instrumenata izvede vokalni sastav koji takvu vrstu glazbenog izričaja rijetko ili nikako prakticira", napisao je, među ostalim, na svom Facebook profilu Mijo Stanić. A on i nije baš bilo tko, recimo hejter koji uredno odrađuje svoju dnevnu šihtu na internetu, nego ravnatelj omiškog Festivala dalmatinskih klapa.

Stanić sa svojim komentarom nije čekao nedjelju, 14. siječnja, jer da jest, nakon što je himnu uoči sraza reprezentacija Hrvatske i Islanda otpjevala mezzosopranistica Žana Marendić Bučević, možda bi oštricu kritike usmjerio i prema nekom drugom jer, postali su sumnjičavi čak i diplomirani znalci svega i svačega, nije moguće da i drugi put u tri dana hrvatska himna do neprepoznatljivosti bude loše izvedena. A opet, u Hrvatskoj, zemlji svakovrsnih čuda, čak i to može biti moguće.

Rajmir Kraljević glazbeni je autoritet s desetljetnim iskustvom voditelja ponajboljih dalmatinskih klapa. Za njega dvojbe nema, bila je to blamaža, i u petak i u nedjelju, zbog koje bi netko trebao odgovarati. Najozbiljnije.

– Ovo je međunarodno natjecanje, a mi se igramo himnom, svatko tko se imalo razumije u glazbu može nam ozbiljno zamjeriti – kaže Kraljević.

"Lijepa naša", po njemu, na ovakvim se priredbama uopće ne bi trebala uživo izvoditi, zbog toga što se očekuje da publika pjeva s izvođačem.

– Da vam maksimalno pojednostavnim: hrvatska himna pisana je za zborsko izvođenje i ni blizu nije slična američkoj ili francuskoj himni, pa se neki nespretno upuštaju u ovakve eksperimente. Američka himna, na primjer, ima melodiju pogodnu za solo izvođenje, a naša je sasvim različita pa nam se zato i dogodila ova blamaža u Splitu. I to dvaput – objašnjava Kraljević.

– Prvi put, kod klapskog izvođenja, prvi tenor, koji jedini pjeva melodiju himne, nije bio ozvučen, a isticao se drugi tenor, pa je publika (a i igrači) zbunjeno pokušavala pjevati tu sporednu dionicu. Drugi put, zbog nespretno izabrane intonacije solo pjevača, publika nije mogla sudjelovati u pjevanju – kaže Kraljević.

Snimka s matrice, uvjerava naš sugovornik, najbolje je rješenje za intoniranje "Lijepe naše" uoči velikih utakmica, poglavito što u arhivima postoje sjajne, moćne snimke zagrebačkih filharmoničara s mješovitim zborom, koje su se uostalom uvijek puštale na međunarodnim natjecanjima. Odgovornost, dakle, vidim isključivo u organizatoru.

– Ponavljam, netko treba odgovarati, jer ozbiljan se narod sa svojom himnom ne igra na ovaj način – zaključuje Rajmir Kraljević.
Da nisu krivi izvođači, nego tonci, smatra i Mojimir Čačija, još jedan klapski veteran.

– Na prvo slušanje i ja sam pomislio kako su ovi iz "Svetog Juraja" potpuno promašili metu, ali kad sam u nedjelju čuo kako zvuči profesionalna operna pjevačica, čitava mi je stvar postala sumnjiva. Malo sam se raspitao, preslušao sam ponovno i snimke, kontaktirao sam i neke svoje poznanike koji su majstori za ton, i shvatio sam kako je upravo tu došlo do greške i kako je problem bio u zvuku koji je išao u eter. U dvorani se ionako zbog galame ništa nije čulo, što je samo potvrda da se na ovakvim manifestacijama himna ne smije uživo izvoditi – smatra Čačija.

Pokušavajući doći do tonca u kojega većina upire prst krivnje nismo daleko odmakli. Organizatori iz Hrvatskog rukometnog saveza nisu nam se udostojili odgovoriti ni na telefonske pozive ni na upit poslan mailom, iz RTL-a, televizije koja prenosi prvenstvo za hrvatsko područje, neslužbeno su nam poručili kako oni ništa s kvalitetom tona nemaju, a isti smo odgovor dobili i u "Croatelu", tvrtki koja signal, pa tako i ton, s Europskoga prvenstva odašilje u međunarodni eter.

Jednako nevinim iskazao se i Damir Dražić, suvlasnik "Eldre", firme zadužene za ozvučenje dvorane.

– Što se nas tiče, ton u Spaladium Areni odlično funkcionira. Kakav je zvuk na televiziji, zaista nije naš posao, ton majstori nisu naši zaposlenici – jasan je Dražić.

A jasno je i da Domagoj Duvnjak još neko vrijeme neće na teren. A još je jasnije, slažu se u tome i svi naši sugovornici, da onomu tko danas bude izvodio hrvatsku himnu nitko ne bi želio biti u koži.


Sveti Juraj HRM: Izmasakrirali su nas

Marko Bralić, voditelj klape Sveti Juraj HRM, u razgovoru za "Slobodnu" kaže kako bi se netko i javnosti i njegovoj klapi trebao ispričati zbog lošeg zvuka koji je iz Spaladium Arene odaslan u eter.
– Kratko i jasno: izmasakrirali su nas! – tvrdi Bralić.
A tko ih je izmasakrirao, Bralić ne zna, samo sumnja.
– Što se dogodilo znaju samo tonac i dragi Bog. Naša izvedba na licu mjesta bila je korektna, nikakvih problema, što se nas tiče, nije bilo. Kad sam, međutim, pogledao snimku naše izvedbe shvatio sam da su samo tri člana klape bila ozvučena, pri čemu je bariton, mimo ikakve logike, bio "izvučen" do kraja. Uglavnom, mi smo imali jedan ton u dvorani, a potpuno drugi ton bio je na televiziji – ističe Bralić.
Klapa koju vodi, napominje, hrvatsku himnu godišnje izvede "barem stotinu puta", a ovaj put su imali i tri tonske probe i sve su prošle bez greške. Zvuk je bio odličan, s čime se, veli Bralić, složio i redatelj svečanog otvaranja Krešimir Dolenčić.
– Bili smo počašćeni što je Hrvatski rukometni savez upravo nas tražio da izvedemo himnu uoči prve utakmice naše reprezentacije, ali su nas pogodili komentari prema kojima smo upravo mi krivi za loš zvuk koji je iz dvorane išao u javnost. Pogotovo nam smetaju zlobni komentari naših kolega klapskih pjevača koji se prave da ne znaju, ili možda stvarno ne znaju, kako nije isto pjevati u tišini i pred 12 tisuća bučnih navijača – kaže Bralić, napominjući kako klapa Sveti Juraj već 17 godina bez mrlje nastupa diljem svijeta.
– Žalosno je da nam se ovo dogodilo baš u našem Splitu, a svim kritičarima poručujem neka slobodno javno kažu koja to klapa ima bolji zvuk i koja ima domoljubniju crtu od nas – zaključuje Bralić.


Žana Marendić Bučević: Ne bih to ponovila
Žana Marendić Bučević, mezzosopranistica koja je u nedjelju navečer izvela "Lijepu našu" uoči dvoboja Hrvatske i Islanda, kaže kako je samo pozitivne misli zanimaju.
– Jedna pozitivna misao može nadvladati sto loših, pa neka to i vama bude misao vodilja pri pisanju teksta – veli operna pjevačica iz kuće splitskoga teatra i profesorica na Glazbenoj akademiji.
Ovo joj je, dodaje, bio prvi put da na ovakav način izvodi hrvatsku himnu. I zadnji.
– Zamolili su me iz Organizacijskog odbora i pristala sam. Bio mi je izazov, rekli su mi da je to svjetski trend, no ne vjerujem da bih to ponovila, pod ovakvim uvjetima sigurno ne bih – govori Žana.
Buka je, otkriva pjevačica, nesnosna, od nje je veći bio samo stres kojemu je bila izložena.
– Dobro sam se pripremila, upjevala se i pripremila doma intonaciju koju sam snimila na mobitel. Kad mi je tonac rekao da stavim slušalice i da imam još četiri sekunde do početka pjevanja, bila sam potpuno spremna. Pustila sam intonaciju, ali od povika navijača uopće je nisam čula. Nikad u životu nisam bila u takvoj situaciji, strašan je to osjećaj, pomislila sam o, Bože moj, pa ja nemam intonaciju, daj mi, molim Te, snage da ovo odradim kako treba, i počela pjevati – prepričava Žana.
Odabrala je višu intonaciju, višu nego je bilo potrebno, ali ni jedan ton, tvrdi, nije pogriješila.
– Besmisleno je ovakvu vrstu nastupa umjetnički kritizirati, pa ja ni svoj vlastiti glas nisam čula, a kamoli što drugo. Osobno mi je jedino bitno da sam nakon nastupa dobila više od stotinu pozitivnih poruka, i to od znanih i neznanih ljudi, sve ostalo je bezvrijedno – ističe Žana Marendić Bučević.

 

Naslovnica Mozaik