Scena Mozaik

SHAKESPEARE PO NAŠU

Evo kako su mali splitski glumci zaključili da je - prije ljubav bila gluplja...

SHAKESPEARE PO NAŠU

Naš novinar intervjuira protagoniste Playdrame, koji su puni mudrih opservacija o umjetnosti i životu

ašto se zaljubljujemo? A zašto odljubljujemo? Što je uopće ljubav? I kako nas ona definira kao osobe? - neka su od pitanja koja je u 16. stoljeću sebi postavio Shakespeare, pišući fantastičnu komediju “San ljetne noći”.

A tim istim pitanjima ovih se dana intenzivno bave i klinci iz Glumačkog studija PlayDrama dok pod budnim okom i u režiji glumice Anastasije Jankovske pripremaju spomenuti komad.

U ekipi 27 mladih i nadobudnih glumaca, u dobi od 10 do 15 godina, vlada veliko uzbuđenje jer premijera samo što nije.

Zapravo, u njihovu slučaju, budući da imaju četiri ravnopravne podjele uloga, bit će čak četiri premijere u Gradskom kazalištu lutaka (31. listopada te 2., 3. i 4. studenog), a mi smo za vas provjerili kako teku pripreme i što uopće ova djeca misle o pitanjima koja su preokupirala i slavnog dramatičara.

Kakav vam se čini Shakespeare kao pisac?

Bartul Mušura (14): On je za svoje vrijeme bio jako kreativan, a njegov “San ljetne noći” može se čitati i kao komedija i kao drama. Meni se najviše sviđaju komične scene, posebno one s glumačkom družinom.

Zaljubljeni pisac

Zara Grubešić (13): Mislim da je Shakespeare bio zaljubljen dok je pisao dramu, ali osjeti se tu i tuge i depresije, pogotovo u Heleninu ludovanju kada ne zna kako doprijeti do Demetrija.

Što mislite o Heleni? Je li ona malo previše “zaljubljena” kada kaže: “Mogu li biti tvoj španijel? Udaraj me nogom...”

Dora Blaić (14):
Helena je očito malo ludasta i previše tuguje zbog neuzvraćene ljubavi. Ja nikada ne bih u stvarnom životu mogla reći nešto poput: “Mogu li biti tvoj španijel?”

Plakat predstave čija je premijera 31. listopada u Gradskom kazalištu lutaka


Poznajte li nekoga tko bi rekao tako nešto opijen ljubavlju?


Marin Aschero
(11): Više ne živimo u starom dobu da bismo se izražavali na takav način.

A kako se izražavamo danas?


Marin:
Eh, to ne znam. Slabo gledam ljubavne scene.

Misliš li da se ljubav promijenila u odnosu na to kakva je nekad bila?


Marin: Prije je ljubav bila gluplja. Muški su glupo zavodili cure, postavljali su im glupa pitanja.

A kako bi ti danas zavodio curu?


Marin:
Valjda bih je odveo u kino. A zašto je baš mene dopalo to pitanje? Mislim, vrlo je zanimljivo… Je li to trik pitanje?

Hoćeš zvati džokera?


Marin:
Može, neka Lidija odgovori.

Lidija Dragun (15):
Hvala Marinu na ovom odabiru. Mislim da se ljubav nije puno promijenila od starih vremena, možda samo forma, način izražavanja.

Vito, ti glumiš Oberona. Kakav ti se čini njegov odnos sa ženom mu Titanijom?


Vito Aschero (13):
Njihove prepirke možemo čuti i danas svuda oko nas. Ponašaju se kao bračni par koji srlja u razvod.

Kako ti gledaš na razvod?


Vito:
Ljudi se katkad ne upoznaju dovoljno dobro prije samog vjenčanja, pa tek kroz brak shvate da nisu jedno za drugo.



Je li to tužno?


Vito:
To je više relanost i brzopletost.

Jesu li cure različite od momaka kada se zaljube?


Sara Žižić (15):
Djevojke se u tinejdžerskoj dobi puno više zaljubljuju i pokušavaju naći pravu ljubav, ali to je težak cilj. Dečkima je u toj dobi važniji izgled. Ali, kad odrastu, neki ljudi shvate da je pravo blago ono što nosimo u sebi i tada se na ljubav gleda dublje. U svakom slučaju, cure su puno zaljubljivije po prirodi.

Tko će prvi pristupiti

A bi li, kao nekada, trebale čekati da im dečko pristupi ili su ta vremena prošla?

(Glas iz daljine: Pazi šta govoriš, mater će ti ovo čitat, hahahaha...)

Sara:
Ja sam osoba koja ne želi čekati da se stvari same od sebe dogode, radije ću krenuti u akciju i pokušati dobiti ono što želim. To vrijeme da djevojke čekaju je završeno. Možda može djelovati slatko kad ti dečko pristupi, ali ako si se stvarno zaljubila, trebaš prići prva, to nije nikakva sramota.

Čujem da je nekima ipak bilo teško uživjeti se u ljubavne scene.

Marko Brko (11): Ja ne volim takve scene, jednostavno ne mogu podnijeti tu količinu ljubavi.

A što mislite o Demetriju? On bi malo ljubio jednu pa drugu…


Roko Marin (12):
Demetrije je izbirljiv i prevrtljiv, ali nije on toliko kriv, ipak mu je Malik premazao oči ljubavnim sokom…



Kakva su tvoja iskustva po tom pitanju?


Roko:
Paaaa, kod mene bi bilo bar nekoliko mjeseci razmaka između dva zaljubljivanja.

Hermija je okrenula leđa roditeljima jer su se protivili njezinoj ljubavi. Što mislite o tome?


Lucija Tomić (12):
Ja se ne bih suprotstavila roditeljima zbog ljubavi, zato što više volim mamu i tatu nego nekog trećeg. No, budući da još nisam iskusila išta slično, ne mogu biti sto posto sigurna.

Luiđa Ivančević (13):
Mislim da se moji roditelji ne bi tako postavili. U svakom slučaju, ne bih pokušala pobjeći od kuće, radije bih se probala s njima dogovoriti, postići neko rješenje razgovorom.



Miješaju li se ponekad roditelji previše u naše stvari?


Damira Bočina (13):
Kod nekih više, kod nekih manje, ali to ne rade iz loših namjera, nego jer nam žele najbolje.

A znaju li uvijek što je najbolje za nas?


Damira:
Pa, i ne znaju, jer ipak svi imamo vlastite osjećaje i svatko je osoba za sebe.

Bartul Mušura (14):
Slažem se da roditelji žele sve najbolje za nas, ali iako me njihovo miješanje prije nije toliko smetalo, sada me ipak počinje smetati jer znam da bih već pomalo mogao biti samostalan, a meni se čini da se oni sve više brinu za mene, što mi, naravno, ide na živce.

Misliš li da će toga biti sve više i više?


Bartul:
Toga se i bojim.

(Ne)ostvarivi snovi

Osjećate li se ponosno što imate priliku glumiti i izaći na scenu pred publiku?

Lucija Matić (13): Osjećam se sretnom i ponosnom jer je moj san od malih nogu da budem glumica ili pjevačica, ali mislim da se to ipak neće ostvariti.



Zašto?


Lucija:
Sada mi je cilj postati doktorica jer su u Hrvatskoj doktori više na cijeni nego glumci ili pjevači. Ali, gluma i pjevanje će uvijek biti moji hobiji.

Predstava završava happy endom. Mislite li da u životu možemo biti sretni i ako nismo sretno zaljubljeni?


Sara Žižić (15):
Mnogi ljudi smatraju da je ljubav nešto najljepše i najvažnije u životu, ali nismo svi te sreće. Nećemo svi uspjeti u tome. Ona se dogodi ili ne. Ali to ne znači da svejedno ne možemo uživati u životu.

Bartul Mušura (14):
Imam rodicu koja je stara otprilike 35 godina i još uvijek nema momka, ali ona je sretna i uživa u životu, zna da je u budućnosti čeka još bezbroj lijepih stvari koje je mogu usrećiti.

Ana Ugrina (14):
Budimo realni, što je uopće ljubav? To je naš odnos s jednom osobom. Koga briga za tu osobu!

Ako nam je s njom super, onda odlično, ali ako nam ne ide, onda nam ta osoba i ne bi trebala biti bitna.

Franko Jakovčević (14):
Da je Ana zaljubljena, bila bi je briga za tu osobu? Inače, mislim da ljubav nije jedna osoba, nego i obitelj i prijatelji.

Trebamo li svi težiti sreći ili je u redu biti i nesretan?


Bartul Mušura (14):
Važno je biti sretan jer samo se jednom živi. Život će proletjeti, zato svaki dan trebamo nastojati biti sretni jer nikad ne znamo kad nam je zadnji dan. Čak ako smo i tužni, te osjećaje je najbolje zadržati u sebi, da druge ne brinemo, a mi se trebamo pokušati opustiti i ne zamarati se sitnim problemima.

Ana Maleš (11):
Ponekad je u redu biti i nesretan, jer ako smo sretni, znači da imamo sve pa nas to neće motivirati da djelujemo. Nesreća može biti poticaj da se trudimo ostvariti ciljeve.

SINIŠA JOVIĆ, FOTO: NIKOLA VILIĆ/CROPIX

Naslovnica Mozaik