Kad nas je Nedjeljko Rubić (61) dočekao na vratima svoje kuće u Strožancu, nasmijan i s čvrstim stiskom dobrodošlice, teško je bilo povjerovati da se naš domaćin prije malo više od godinu dana borio s uznapredovalim stadijem Parkinsonove bolesti koja ga je po više od 16 sati dnevno držala u grču i činila potpuno ovisnim o tuđoj pomoći.
A onda je igrom slučaja saznao da se grčevima njegovih ruku i nogu može stati na kraj operacijom, koja mu je promijenila život. Bilo je to 18. prosinca 2012. godine. Od tada slavi nove rođendane, pa mu je ovo tek drugi, kaže s osmijehom i vraća film unatrag. Želja mu je poručiti i drugim ljudima s ovom bolešću da se ne predaju ni kad se stanje pogorša jer, kao što ćete vidjeti, i tada ima nade u odličan oporavak, iako je ova bolest po defi...
A onda je igrom slučaja saznao da se grčevima njegovih ruku i nogu može stati na kraj operacijom, koja mu je promijenila život. Bilo je to 18. prosinca 2012. godine. Od tada slavi nove rođendane, pa mu je ovo tek drugi, kaže s osmijehom i vraća film unatrag. Želja mu je poručiti i drugim ljudima s ovom bolešću da se ne predaju ni kad se stanje pogorša jer, kao što ćete vidjeti, i tada ima nade u odličan oporavak, iako je ova bolest po defi...