Scena Mozaik

Antun Lučić - otac naftne industrije

Splićanin kojeg Amerika slavi, a Hrvatska za njega ne zna

Antun Lučić - otac naftne industrije

Na mjestu gdje je 10. siječnja 1901. pronašao prvu eruptivnu naftnu bušotinu (The Lucas Gusher), podignut je granitni obelisk visine 18 metara, te piše: ovdje je počela nova era

Taj rođeni Splićanin toliko je puno dao svijetu, a toliko malo o njemu znaju u Hrvatskoj – tako je u jednoj rečenici dr. sc. Darko Žubrinić, profesor sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, opisao Antuna Lučića, Hrvata čija obitelj vuče podrijetlo s otoka Hvara, a kojega u SAD-u drže pokretačem naftne industrije i tehnološke revolucije koja je uslijedila.

Lučić, koji je amerikanizirao svoje ime i prezime u Anthony Francis Lucas, rodio se u Splitu 1855., a umro u Washingtonu 1921. godine. Srednje ime Francis je dodao po pretku Franji, pomorcu i brodograditelju s Hvara. Iako su ga ismijavali i malo vjerovali njegovim proračunima, Lučić je otkrio veliki izvor nafte u Teksasu. Iz te je bušotine istjecalo 100 tisuća barela dnevno, a nafta je kontrolirano počela teći 1901. godine.

50 tisuća ljudi došlo je vidjeti golemi mlaz

Između 40 i 50 tisuća ljudi dolazilo je vidjeti golemi mlaz nafte koji se uzdizao desetke metara u visinu. To je bila najranija masivna eksploatacija nafte u svijetu i ujedno početak novog doba za Ameriku i svijet.

– Ime Antuna Lučića još uvijek je u Hrvatskoj gotovo sasvim nepoznato, pa i u rodnom gradu Splitu. Osoba koju američki znanstvenici slave kao “oca naftne industrije” zaslužuje najveću moguću pozornost. Nažalost, ovo iznimno važno djelo je, čini se, ostalo potpuno nepoznato široj javnosti, pa i unutar tehničke struke, čak i znanstvene. Na mjestu gdje je Anthony F. Lucas 10. siječnja 1901. pronašao prvu eruptivnu naftnu bušotinu (The Lucas Gusher), podignut je granitni obelisk visine 18 metara.

Na njegovu podnožju stoji zapisano: “Na ovom mjestu je počela desetog dana dvadesetog stoljeća nova era u povijesti civilizacije.” Smatram da je uloga Antuna Lučića za razvoj naftne industrije u svijetu slična ulozi njegova zemljaka Nikole Tesle u razvoju elektroindustrije – kaže nam profesor Žubrinić, navodeći dalje da je američko geološko i metalurško društvo 1936., na petnaestu obljetnicu smrti Anthonyja F. Lucasa, utemeljilo godišnju znanstvenu nagradu za najznačajnije otkriće u području naftne industrije.

Nagrada nosi naziv “The Lucas Gold Medal” i sastoji se, kao što ime kaže, od zlatne medalje, na čijoj je prednjoj strani ugraviran lik Anthonyja Lucasa. Dodjeljuje se svake godine, neprekidno od 1936. do danas. Tako je prošle, 2011. godine, ta ugledna nagrada dodijeljena jednom norveškom znanstveniku, a u obrazloženju je ukratko opisano epohalno značenje Anthonyja Lucasa, te naglašeno da je riječ o znanstveniku podrijetlom iz Hrvatske.

Gimnazija u Trstu, studij u Grazu

O Lučiću je gomilu informacija objavio Adam Eterovich, Hrvat rođen u San Franciscu, a po roditeljima podrijetlom s otoka Brača. Eterović je tako ustvrdio da je Lučićev otac bio vlasnik malog brodogradilišta na Hvaru, ali se sa suprugom preselio u Split i tu su 1855. dobili sina – Antuna Lučića. Lučić mlađi je sa šest godina krenuo u osnovnu školu u Splitu, a zatim su se preselili u Trst, gdje je Antun pohađao gimnaziju i pokazao iznimno zanimanje za tehničke znanosti, rudarstvo, energetiku, pa su ga upisali na Politehnički institut u Grazu, u Austriji, gdje 1875. i završava studij.

Na istom institutu se školovao i Nikola Tesla. Bio je u mornarici, ali mu se služba nije previše svidjela i 1879. je otišao kod strica u Ameriku. Odlučuje ostati u “obećanoj zemlji” i 1885. dobiva američko državljanstvo. Najprije je mladi Lucas tražio zlato i smišljao planove i nove tehnike za iskopavanje, razgovarao s rudarima i putovao Amerikom, a zatim počeo s istraživanjima u Teksasu, nedaleko od Houstona, na području Beaumonta. Bio je to zapušten kraj, a otkrićem velikih količina nafte počelo je novo doba za tu državu, ali i za cijelu Ameriku. Austrijanci drže da je Lučić podrijetlom njihov građanin, Talijani tvrde isto, ali je istina da je Anthony Francis Lucas – Hrvat.
– Njegovo je otkriće promijenilo život milijuna ljudi širom svijeta i potaknulo do tada nezamisliv zamah automobilske industrije i općenito transporta. Godine 1901. američka vlada, zahvaljujući Lučićevu otkriću, prebacuje flotu na naftni pogon – otkriva profesor Žubrinić, napominjući da najveće zasluge za poznavanje Antuna Lučića ima R.S. McBeth, koji je 1918. o Lucasu, još za njegova života, objavio kratku biografiju na engleskom jeziku. Ta je knjiga, kaže profesor, tek 1997. prevedena na hrvatski jezik, a tiskala ju je Ina.

Savjetnik u carskoj Rusiji

– Anthony F. Lucas je još u vrijeme carske Rusije pozvan kao savjetnik u tu zemlju, kao i u još neke, i slutim da je bio povezan s počecima masovne proizvodnje nafte i u toj zemlji. Vjerujem da ruski arhivi čuvaju obavijesti o njegovu boravku u Rusiji.

U McBethovoj monografiji, koja se na pojedinim stranicama čita kao roman, ili kao sinopsis za igrani film, vidjet ćete i nešto o radnome moralu toga čovjeka. Njegov život nam je primjer kako se ustrajnim radom, uz puno odricanja, dolazi do uspjeha. Obitelj Lučićeva sina osnovala je u SAD-u humanitarnu zakladu koja nosi ime Anthonyja Lucasa – kazuje prof. Žubrinić, napominjući kako je Lučić Amerikancima iznimno važna ličnost.

– Pojedinost koja me je dirnula – kaže prof. Žubrinić – jest kratki amaterski video objavljen na YouTubeu, u kojem jedna mala američka djevojčica intervjuira “Anthonyja Lucasa”, dečkića koji polazi možda treći razred neke američke osnovne škole, s nacrtanim umjetnim brkovima. Momčić odgovara na pitanja o tome odakle je, te kako je “došao do otkrića” svoje znamenite eruptivne bušotine.

Siguran sam da neka splitska osnovna škola može prirediti sličan filmić na hrvatskom jeziku još puno bolje, pa i na engleskome – zaključuje prof. Žubrinić, koji je objavio i članak o Antunu Lučiću na www.croatianhistory.net/lucic, te poziva sve Dalmatince da ga kontaktiraju ako imaju bilo kakvih spoznaja o, kaže profesor, jednoj od najfascinantnijih osobnosti podrijetlom iz naše zemlje.

SAŠA JADRIJEVIĆ TOMAS

Zaboravljeni Hrvati

Mario Puratić, rođen u Supetru na Braču, 1950-ih je izumio izvlačenje ribarskih mreža putem kolotura (tzv. Puratić Power Block, kod nas kratko “puratić”) pomoću električnog pogona. To je jedno od najvećih otkrića u povijesti ribarenja. Mario Puratić uvršten je među sto najznačajnijih američkih izumitelja dvadesetog stoljeća, a jedna serija kanadskih novčanica od pet dolara iz 1970-ih godina imala je ucrtan brod s “puratićem”.

O tom vrlo značajnom izumitelju, koji je 1994., po vlastitoj želji, pokopan u rodnom Supetru, nedostaju najosnovnije informacije i fotografije. Erazmo Tićac, Hrvat rodom iz Kostrene, vodio je, pak, projektiranje znamenite “Savannah”, prvog trgovačkog broda na nuklearni pogon, a koji se u SAD-u smatra najznačajnijim i najljepšim brodom u američkoj pomorskoj povijesti.

Lučići, javite se

U pokušaju da dođemo do rođaka našeg junaka Lučića, nismo uspjeli, nitko od Hvarana s tim prezimenom nije mogao potvrditi da su rodbinski povezani s obitelji Antuna Lučića. “Mislim da su oni iz Vrboske, ali nisu nam rođaci. Znam za tog znanstvenika, ali nismo rod.

U zadnje vrijeme i drugi su se raspitivali za njegovo podrijetlo”, rekao nam je Hvaranin Matko Lučić. Vicko Lučić u Vrboskoj također tvrdi da mu obitelj Lučića znanstvenika nije rod, navodeći da ne zna posjećuju li njegovi potomci Hrvatsku.

Naslovnica Mozaik
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last