Nema nama do tvrde stine zavičaja! Tu sam lekciju naučio razmjerno kasno, tek na trećoj godini faksa, u studentskom domu Cvjetno naselje. Moj je cimer sa sunčanoga juga u memljivi Zagreb stigao s velikim važem slanih srdela. Da naša zaliha zamamnih zalogaja ne bi propala, dali smo se u potragu za odgovarajućim pizom, lijepo oblikovanim bovanom koji će pritisnuti poklopac.
Isprva, njuškali smo u najbližoj okolici, između domskih paviljona, da bismo potom svoj inspekcijski radijus proširili na gotovo cijeli grad. Ne biste vjerovali, ali tek predvečer, i to na samoj periferiji Zagreba, uspjeli smo pronaći kamen odgovarajućeg oblika i težine. Dok smo se tramvajem vraćali u dom, moj je nujni cimer s bovančinom u krilu dugo lamentirao o dehumaniziranom životu u betonskim kubusima veleg...
Isprva, njuškali smo u najbližoj okolici, između domskih paviljona, da bismo potom svoj inspekcijski radijus proširili na gotovo cijeli grad. Ne biste vjerovali, ali tek predvečer, i to na samoj periferiji Zagreba, uspjeli smo pronaći kamen odgovarajućeg oblika i težine. Dok smo se tramvajem vraćali u dom, moj je nujni cimer s bovančinom u krilu dugo lamentirao o dehumaniziranom životu u betonskim kubusima veleg...