Scena Mozaik

ča je život vengo fantažija

Živjeli su na gajeti i prodavali ribu za vino i ‘duvan’

ča je život vengo fantažija

Roko Ljubica, zvan Balauska, ribar iz Slatina, zaljubio se u Dujku, kćer nosača Špire Bašića i kućanice Mande Drljače iz Velog Varoša, pa su svoje gnijezdo svili tamo gdje su jedino i mogli - na starom brodu koji su neprestano krpali cementom

Na prvom programu HTV-a od 26. rujna emitirat će se serijal “Libar Miljenka Smoje” u četiri nastavka, autora Željka Rogošića i Darka Halapije, koji otkriva mnoge nepoznate ili manje poznate pojedinosti i događaje iz Smojina osobnog života i rada, te razotkriva tko su ljudi koji su Smoju inspirirali da stvori legendarne likove iz Velog i Malog mista.

Ovim dokumentarcem htjeli smo opisati čovjeka koji je svojim cjelokupnim stvaralaštvom sačuvao duh i mentalitet Dalmacije od kolektivnog zaborava. U filmu prikazujemo Split koji je Smoje toliko volio iako mu ovaj nije uvijek uzvraćao istom mjerom. Likovi koje je stvorio u svojim čuvenim djelima uglavnom su stvarni ljudi, ribari, brijači, igrači Hajduka, političari i svi oni koji su činili Split i Dalmaciju, onakvi kakvi su bili, ironični, pomalo šašavi, sjetni i veseli, nekad i grubi i netrpeljivi.

Smoje je kroz sve te likove progovarao o sebi, ljudima oko sebe i voljenom gradu koji se mijenjao onako kako se mijenjala zastava na Marjanu kazao nam je Rogošić, koji je splitskoj publici otkrio stvarne identitete nekih Smojinih likova u trećoj epizodi “Ča je život vengo fantažija”, posvećenoj Hajduku, Malom i Velom mistu, odnosno svemu onome što je Dalmacija bila u vremenu Miljenka Smoje.

Spomenuta epizoda prikazana je u kavani Bajamonti, dok ćemo cijeli serijal moći vidjeti na malim ekranima. Više od godinu i pol dana trajalo je istraživanje Smojinih djela i njegovih likova. Slučaj je htio da dr. Ana Perajica pronađe staru fotografiju Roka i Dujke iz 1936. godine, koja prikazuje siromašni zaljubljeni par koji je živio u trošnoj gajeti na Matejuški, a koji su Smoju inspirirali za likove Roka i Cicibele.

Susjedi ih pomagali

Roko Ljubica, zvan Balauska, inače ribar iz Slatina, zaljubio se u Dujku, kćer nosača Špire Bašića i kućanice Mande Drljače iz Velog Varoša, pa su svoje gnijezdo svili tamo gdje su jedino i mogli na starom brodu koji su neprestano krpali cementom, pa nije ni mogao ploviti. Ljudi iz susjedstva brinuli su se za njih, a društvo na brodu pravio im je pas Belina kojeg je Smoje poslije uveo kao “lik” u Malom mistu.

Zanimljivo je da je Smoje imao svog psa Runda koji je imao tik na uniformirane osobe kazao nam je Rogošić, dodavši kako su Roko i Dujka umrli 1937. godine. Iako većinu zanima tko su zapravo Bepina i Luigi, autor serijala otkriva nam tek da se iza Bepine krije dalmatinska žena, bilo koja, vrijedna, nježna i poslušna, a opet svoja i čvrsta. No, njezin pravi identitet otkrit će se u jednoj od epizoda nakon prikazivanja na televiziji.

Posebnu ulogu u Velom mistu Smoje je posvetio načelniku Vici kojeg je glumio Boris Buzančić. Riječ je, naravno, o čuvenom splitskom gradonačelniku Vicku Mihaljeviću koji je vodio grad do 1911. godine. Mihaljević je bio osebujna osoba, pravaš, osnivač autokluba, Hajdukov sponzor i čovjek koji je redovito ugošćavao splitske oriđinale, što je Smoje iskoristio kao detalj u seriji kroz čije kadrove upoznajemo Đovaninu Kokolu Ivanišević, Antu Božića Šanplana, koji je bio prvak u ronjenju na dah i jedan od najvećih pijanaca u gradu, pa su ga zvali čovjek s duplim plućima (u Velom mistu ga je glumio Jure Buljubašić)...

Pogreb Vicka Mihaljevića također je prikazan u seriji na temelju originalnih snimaka Bepa Karamana, prvog hrvatskog snimatelja. Lik Meštra, Smoje je prvotno namujenio Ivici Vidoviću, ali kako je Boris Dvornik zagrizao za tu ulogu, Smoje je popustio jer mu je Boris bio omiljeni glumac i prijatelj. Za lik brijača inspirirali su ga tada poznati splitski brijači Duka, Ševeljević i De Bianco. Samo da spomenem: Roko Prč bio je zapravo jedan konobar iz Bellevuea gdje je Smoje rado pio kavu ili vinjak kazao je autor dokumentarca o Smoji.

Izgubljen u prijevodu

Mustafa Nadarević utjelovio je lik inženjera Duje, Hajdukova osnivača i prvog Hajdukova vratara. Poznati glumac priznao je kako mu nimalo nije bilo lako glumiti Duju jer nije razumio splitski jezik. Mislio sam da se iz Zagreba u Split putuje vaporom, a do otoka feratom, a da novce stavljam u španjulet, a da pušim takujin - rekao je Nadarević. Inače, iza lika Duje kriju se braća Luka i Fabijan Kaliterna. Hajduk je bio Smojina velika ljubav, a jako je cijenio igrače koji su davali sve od sebe, kako se kaže, ginuli na terenu.

Tako je cijenio Anđelka Marušića koji bi svaki dan trčao 25 kilometara od Omiša do Splita kako bi došao na trening. Po njemu je nastao lik Ferate. Inače je Anđelko bio otac Joakima Marušića, redatelja Velog mista. Rico je, pak, Nikola Gazdić, zvani Janjčić, kuštravi momak iz Varoša koji je dao čuveni gol na utakmici s Građanskim (u karijeri je dao čak 106 golova za Hajduka!!).

Kasnije je umro od tuberkuloze pluća. Gazdić nije umro neposredno nakon utakmice, kako je to prikazano u seriji, nego nakon kratkog vremena, ali svejedno je ostalo zapisano kako su najboljem igraču Hajduka tog vremena navijači priredili nezapamćen posljednji ispraćaj.

Smojini škovacini

Poznato je kako je najdraža nagrada koju je dobio u životu Smoji bila nagrada od “Čistoće” 1983. godine. Na maloj plaketi pisalo je: “Škovacini Smoji”. Naravno, sve je to bilo zbog Strikana i Netjaka. Strikana iz Velog mista utjelovio je Špiro Guberina koji je držao kako je taj lik temeljen na škovacinu Jerku Bažovku iz Hrvaca, odakle su uglavnom dolazili kadrovi za splitsku “Čistoću”. No, Lepa Smoje otkrila je kako je inspiracija zapravo došla od Klare iz Zelova, krupne, muškobanjaste žene koja je čistila splitske ulice. Ipak, Jerko iz Hrvaca ušao je u legendu, pa je čak i dobio klapsku pjesmu “Doša Jere škovacin”.

Učiteljica Violeta je - Lepa

U svojim djelima Smoje je često spominjao ribara Šanta, koji je zapravo bio ribar s Matejuške Svetin Radovniković, kojem je veliki novinar često vlastite misli stavljao u usta. Istina je da je Svetin bio nepismen, priprost čovjek koji nije puno govorio, no Smoji je bio drag zbog svoje jednostavnosti, pa je često boravio s njim.

Tko se ne sjeća učiteljice plesa Violete iz Velog mista koju je odlično glumila Zdravka Krstulović?! Do njezina lika Smoje je došao zahvaljujući svojoj Lepoj koja je vodila KUD Mozaik, ali i školi tanga kod File Jutog gdje je splitski novinar rado odlazio na tečaj plesa.

Zajedno umrli u ruševnoj kućici

U časopisu Vijenac Matice hrvatske iz 1999. godine, Anatolij Kudrjavcev zapisao je kako je Cicibela puno psovala pa bi Splićani znali reći: “Beštimaš ka Cicibela.” Ona je, pak, svojem Roku skupljala opuške cigareta i kuhala mu brujete, a on je lovio ribu, koju su jeli ili prodavali za vino, kruh i duhan. A ponekad i za koji komad mesa. Nisu se trebali brinuti za higijenu u svojem domu, posve lišenom svih suvišnosti, i to je zaista bio sretan i slobodan život u slozi i ljubavi. Djece nisu imali, samo psa Belinu.

Bogati susjed iz obližnje kuće se bunio protiv lajanja, pa je na koncu dao otrovati Belinu. To je bio razlog zbog kojeg je Roko postao žestoki socijalist, protiv bogataša, i tu je svoju ideologiju, čim bi se nabavilo dovoljno vina, zastupao u temperamentnim monolozima koje je razumjela samo njegova Cicibela. Roko i Cicibela umrli su u ruševnoj kućici u Antonovoj ulici gdje su boravili.

“Držeći se za ruke, osluškivali su poruke beskrajnih daljina koje su im se primicale, a čela su im zajednički gorjela, kao u ono davno doba kad su prvi put zajedno prenoćili u Rokovoj gajeti na Matejuški. Nisu više trebali ni mogli govoriti, a oči su im se zaklapale od divne nemoći. I tako su skupa otišli. Pa su, poslije, na tom mjestu neki ljudi zatekli dva napuštena tijela i odnijeli ih ukopati na novom gradskom groblju Tršćenice”, zapisao je Kudrjavcev.

                                                                                                                                                               
                                                                                                                                                                                        Merien ILIĆ



Naslovnica Mozaik