Scena Mozaik

fotozamka

Ugroženog Eleonorina sokola na Svecu prati nadzorna kamera

fotozamka

Stjepan Mekinić, Guido Piasevoli i Ivica Lolić pored postavljene ‘fotozamke’ ispred gnijezda Eleonorina sokola

Kako bi se unaprijedilo istraživanje, te zaštita ugroženih ptičjih vrsta, pomoć se sve više traži u suvremenoj tehnologiji. Takav je i slučaj s jednom od naših najrjeđih grabljivica, Eleonorinim sokolom koji svraća na otok Svetac, na kojem je upravo postavljena nadzorna kamera koja će pratiti gniježđenje ove ugrožene vrste.

- Prema našim saznanjima kod nas obitava oko 80 gnijezdećih parova ove male vrste sokola i to na pučinskim otocima Visu, Svecu, Biševu, a dojave su da ih ima i na Palagruži, Jabuci i Mljetu. Ovaj sokol nalazi se u Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske, te je zakonom strogo zaštićen.

Nabavkom automatske kamere koja se aktivira na pokret, monitoring ove vrste trebao bi rezultirati konkretnijim podacima. Za sada smo postavili jednu kameru na prilično nepristupačnom terenu, a možda slijede i druge. U svakom slučaju bit će zanimljivo kad se ptići izlegu za nekih mjesec dana - kaže nam Gvido Piasevoli, stručni voditelj županijske Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima koji se s udrugom Falco zauzeo za ovu vrstu.


Objasnio nam je kako se ova vrsta sokola gnijezdi uglavnom u Sredozemlju. Prema najnovijim procjenama ukupna svjetska populacija iznosi oko 15 tisuća gnijezdećih parova, od čega je više od 80 posto u Grčkoj.

- Za razliku od ostalih ptica, ova vrsta se gnijezdi u kolovozu i rujnu polažući u gnijezdo dva do četiri jaja na uglavnom nepristupačnim liticama pučinskih otoka. To objašnjavamo prilagodbom na prehranu malim pticama jer tada Eleonorin sokol može doći do hrane za svoje mlade - veli Piasevoli, dodajući kako se u Hrvatskoj od 1998. godine provode sustavna istraživanja Eleonorina sokola, a stariji podaci su vrlo šturi.


Istraživanja pokazuju da je populacija, unatoč brojnim potencijalnim opasnostima, posebice u novije vrijeme, stabilna, ali njezina općenita malobrojnost upućuje na oprez. Utvrđeno je i da putanja jesenje migracije od Hrvatske do Madagaskara uvelike odstupa od nekadašnjih teorija. Naime, prije se mislilo da ujesen ptice iz cijelog areala gniježđenja lete prema istočnom Sredozemlju, potom na jug, prateći obalnu crtu istočne Afrike. Sad se međutim zna da ptice iz Hrvatske prelete Sredozemlje i kreću preko sredine afričkoga kontinenta prema jugu najkraćom putanjom.
MERIEN ILIĆ
SNIMIO: BOŽO VUKIČEVIĆ / CROPIX

Dug do 42 centimetra, težak do 450 grama Eleonorin sokol duljine je od 36 do 42 centimetara, težine 350 do 450 grama i raspona krila do jedan metar. Pojavljuje se u dva oblika – svijetlom i tamnom – a spolovi se razlikuju prema boji očnog prstena. Kod mužjaka je to žuta boja, a kod ženki plava. Ime je dobio po srednjovjekovnoj sardinijskoj vladarici, Eleonori d’ Arborea, koja je u svome zakoniku, Carta de Logu, prvi put u povijesti posvetila jedan članak zaštiti ptica grabljivica. Kod nas, posebice na Visu zovu ga hmanzá.

Naslovnica Mozaik