Scena Mozaik

mladi znanstvenik dr. Domagoj Vidović bavi se izučavanjem hrvatskih imena i prezimena

TRAGOM PREDAKA Pet tisuća potomaka prvih Splićana živi danas u gradu

mladi znanstvenik dr. Domagoj Vidović bavi se izučavanjem hrvatskih imena i prezimena

Stvarno su žilavi Splićani. Za razliku od starih dubrovačkih prezimena koja su nestala, poput Bunića, Držića, Gundulića i Vetranovića, Splićani su još tu, s izuzetkom Domjanovića i Cambija

Da biste postali Bračaninom, malo vam je i 300 godina života na tom otoku. Sumartinjane tako i gotovo 400 godina nakon doseljenja veći dio Bračana ne smatra Bračanima - kaže nam Domagoj Vidović, 32-godišnji doktor onomastike s Odjela za lingvistiku i kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Njegovo prezime dolazi iz Metkovića, no i tamo je on „dotepenac“ jer se njegova obitelj doselila iz obližnjega sela. Što je onda sa Splićanima, starima i novodoseljenima, zapitali smo ovog mladog stručnjaka, jednog od njih dvadesetak u Hrvatskoj koji se bave proučavanjem imena.

Najviše ima Radića

- Splićani splitskim prezimenima drže ona najstarija (Alujević, Cambi, Cipci, Dumanić, Duplančić, Dvornik, Jelaska, Karaman, Matošić...). Moja kolegica s Instituta, pripadnica jedne stare splitske obitelji, jednom je svojoj baki, koja je održala vatreni govor o tome tko sve u Splitu nije Splićanin, odgovorila da su onda Splićani valjda samo ona i Dioklecijan. Slično je posvuda po Dalmaciji.

No, nije li Splićanin ili Dalmatinac netko i tko je zadužio Split i Dalmaciju?! Pridjevak Splićanin sebi su dometali i Poljičanin Marko Marulić, i Bračanin Bernardin Drvodilić, i „Vlaj“ Marko Uvodić, a danas bi se taj pridjevak mogao pridodati i Miloradu Bibiću, Anatoliju Kudrjavcevu, Miljenku Smoji, Ivi Šlausu i još mnogim zaslužnim Splićanima - smatra dr. Vidović dodajući kako je prema popisu iz 2001. godine u Splitu živjelo oko 10 tisuća nositelja “splitskih” prezimena, no nisu svi ujedno i stari Splićani.

Primjerice, prvi Krstulovići u Split su se doselili iz Poljica, a dio njih s Brača. Prvi su Karamani pristigli iz Jesenica, dok su kasnije pristizali iz Dugopolja, a prvi su se Blaževići doselili sa Šolte, dok su se kasnije doseljavali i iz Hercegovine, Bosne i tko zna odakle. O Tomićima, Marićima ili Popovićima u Splitu suvišno je i govoriti jer su se doseljavali u različitim razdobljima i iz različitih krajeva.

- Među svima njima malen je broj splitskih starosjedilaca. Moja je procjena da je u Splitu danas oko 5 tisuća potomaka prvih Splićana, odnosno tek 3 posto. Sretna je okolnost da većina starih splitskih obitelji ipak nije pred izumiranjem.

Naime, od stotinu obitelji koje navodi Mario Nepo Kuzmanić samo su Domjanovići i Cambiji (po službenome popisu iz 2001.) u Splitu izumrli, a pred izumiranjem su još samo Muljačići. Stanje je tu puno bolje nego, primjerice, u Dubrovniku u kojemu Bunića, Držića, Gundulića i Vetranovića već odavno nema, a Ferići i Vojnovići su pred izumiranjem - upućuje nas Vidović, koji je među najčešćim prezimenima u Splitu izbrojio najviše Radića (813), Jurića (804), Tomića (716), Jukića (708), Bašića (702)...

‘Strava’ u Pučišćima

U Splitu su se, slično kao i u svim većim dalmatinskim gradovima, najveće promjene u sastavu stanovništva dogodile tijekom mletačke i austrijske uprave, te nakon Prvoga svjetskog rata (otvaranjem brodogradilišta) i osobito nakon Drugoga svjetskog rata kad grad postaje velikim industrijskim središtem te privlači ljude ne samo iz svih dijelova Hrvatske nego i svih dijelova bivše države.

- Bez vlaja i bodula Split bi danas bio grad veličine Trogira ili Makarske. Naravno da je to imalo i neke, za starosjedioce neželjene posljedice. Promijenio se govor, mnogi običaji, ali je Split unatoč tome i dalje prepoznatljiv - smatra naš sugovornik. Istraživanja podrijetla imena i prezimena u načelu se provode kombiniranjem terenskoga i arhivskoga rada. Danas je istraživanje matičnih knjiga olakšano jer je dio građe digitaliziran, no treba dešifrirati rukopis, poznavati talijanski i latinski jezik te hrvatsku ćirilicu ili glagoljicu da biste odgonetnuli tko je gdje živio.

Zbog netradicionalnog izgleda Domagoja Vidovića (duga kosa, katkad i brada) terensko istraživanje zna biti i uzbudljivo. - Tako su stanovnici sela Ravno u Popovu pomislili da smo kolega s naušnicom i ja pobjegli iz narkomanske komune, a u jednome sam selu bio optužen za pokušaj krađe motocikla. Kako bih doznao kako su Štambuci dobili prezime (njem. Stammbuch “spomenar”), u Selcima su me predstavili kao Šoltanina koji je došao u posjet bračkoj rodbini, te smo odgonetnuli postanje prezimena nakon nekoliko tanjura crnoga rižota i koje litre vina.

U Sovićima su se ljutili kad smo ustanovili da prezime Ćorluka dolazi od “ćoravi Luka”. Nakon članaka o obiteljskim nadimcima u Pučišćima, nisam izlazio osim u kasne sate gotovo čitavo ljeto, a građu o osobnim nadimcima u tome mjestu objavit ću, ako je ikad obradim, posmrtno - kroza smijeh će dr. Vidović kojemu uvid u matice na otocima i priobalju nije bio velik problem jer su se uredno vodile za razliku onih u Zagori.

Priča o Sprčićima

- Vođenje je matičnih knjiga u krajevima pod turskom vlašću, poput Dalmatinske zagore, u koje su i biskupi rijetko zalazili, bilo nemoguće. Matične se knjige u tim krajevima uglavnom vode od početka 18. stoljeća. Promjene su prezimena ondje različito uvjetovane, kao i svuda, a nekad bi presudila bratska svađa. Mnogi Hrvati koji potječu iz krajeva koje su Turci zaposjeli danas nose prezimena nastala od turskih imena (Alilovići, Aljinovići, Asanovići, Jusupi, Mamuti...

Treba znati da su se muslimanskim imenima tijekom turske okupacije katolici služili kao tajnim imenima tijekom turskih upada u selo te su od tih imena nastajala nova prezimena. Nadalje, kad bi se dio roda islamizirao, najčešće bi se promijenio ili koji glas u prezimenu (tako su Mustapići danas Hrvati, a Mustafići Bošnjaci). Često se prezime mijenjalo zbog „nelijepa oblika“. Tako su od neretvanskih Sprčića u 20. stoljeću nastali Baćili i Novakovići, a u iseljeništvu još i Menixi i Croneri (kraćenjem od Croatia i Neretva).

Većina Sprčića ipak čuva staro prezime i na njega su posebno ponosni. Svako staro prezime ujedno je i spomenik nulte kategorije te ga se ni u kojemu slučaju ne bi trebalo odreći - smatra ovaj mladi znanstvenik kojem je najveći izazov toponimija (imena naselja, voda, brda, njiva...) nekih danas gotovo opustjelih krajeva. Kaže kako neka sela koja je istraživao imaju po svega dva, tri stanovnika, neka su posve napuštena, a na temelju podataka koji se prikupe može se rekonstruirati način života i različite jezične slojeve stare i po nekoliko tisuća godina.

merien ilić

Skansi - troše sve do zadnje pare

Među prezimenima za koje nije potpuno sigurno od koga ili čega vuku podrijetlo su, primjerice, Bibić, što može značiti „zibati, ljuljati se“, a može potjecati i od pokraćenih imena (sve hrvatskog porijekla). Kekez može dolaziti i iz albanskog, gdje znači „glava“, ali i iz perzijskog gdje znači „homoseksualac“. Jedno od značenja prezimena Skansi s Brača vrlo je neuobičajeno za stanovnike toga otoka te označuje „onoga koji je ‘skansao’, tj. potrošio sve do posljednjeg novčića“ (romanskog podrijetla). Prezime Sanader dvojako se tumači, ali je najvjerojatnije romanskoga postanja te znači ili „iscjelitelj, vidar“ ili „svirač“. Prezimena Munižaba i Munivrana su vjerojatno stara osobna imena nadimačkoga postanja, a znače „kradi (muni) žabu, kradi vranu“.

M.Cv.

Lažni grbovi i plemići

Ne bi bilo loše da ljudi znaju barem iz kojega su se mjesta doselili u rodni grad ili selo. Tako bi postali tolerantniji i prema svojim tek doseljenim sugrađanima. Vašim bih čitateljima preporučio da pripaze kad im netko nudi obiteljske grbove i navodno plemićko rodoslovlje. Uglavnom je riječ o pokušaju lake zarade.

Kerum - bančiti uz mnogo buke

Prezime Kerum nije posve protumačeno. Dovodi ga se u vezu s osobnim imenom Kerubin (što je malo vjerojatno), zatim s pridjevom ker(e)uv “koji je bez jednoga uha” ili ga se dovodi u vezu s glagolom keriti se što znači “bančiti uz mnogo buke i smijeha”.

Un, ul, as - vlaško podrijetlo

-prezimena sa sufiksima –ul (Dežulović, Krstulović, Radulović, Žužul, Matulić), -as (Marasović, Lelas, Vukas) te –un (Bokun, Dragun, Marun) upućuju na vlaško podrijetlo; Vlasi su bili stočari iz unutrašnjosti Balkana koji su se sa stokom širili na zapad; -Smoje – staro hrvatsko ime, izvodi se od nadimka koji je označavao umrljanu, prljavu osobu, najčešće dijete; -Podrug – stari Hrvati imenicom podrug označavali „čovjeka i po“; -Vujević, Vuković, Vuletić, Vujić i sl. – prezimena potječu od riječi vuk, imala su zaštitnički karakter (zaštita djece od uroka i prerane smrti); uz to, ispred kuća se nekoć postavljao crni trn da se vrag na njega nabode ako dođe po dijete.

M.Cv.

Nemanje, Jovani i Uroši - Hrvati

Za razliku od hrvatskih , prva srpska prezimena nastaju tek u 16. stoljeću i to na hrvatskome povijesnom prostoru, a u Srbiji tek koncem 18. stoljeća.
- Naravno da su hrvatska i srpska prezimena slična jer su jednim dijelom izrasla iz zajedničke slavenske ili kršćanske baštine. Otuda Miloševići, Obradovići, Pavlovići ili Petrovići od Zagreba do Niša, a Kovači među svim Slavenima te Mađarima i Rumunjima. Danas često prezimena kao što su Jovanović ili Nemanjić smatramo srpskima jer na njih gledamo iz današnje perspektive. Uistinu je teško zamisliti da Hrvat može nositi osobna imena Uroš, Jovan ili Nemanja, no osobno je ime Uroš isprva potvrđeno na dubrovačkome području, Jovan je među Hrvatima zabilježen od 14. do 18. stoljeća, a Nemanja je u srednjemu vijeku najviše bilo u okolici Zadra.

Derikučka, pazi, ide ti Gazibara!

Dalmatinska prezimena definitivno su najstarija u slavenskom svijetu - već u 12. stoljeću pojavljuju se u notarskim knjigama u Zadru, Splitu, Dubrovniku, Kotoru, Trogiru, Korčuli i Hvaru. Razlozi upisivanja bili su i praktične naravi - trebalo je prikupiti poreze. Nakon Tridentskog sabora polovicom 16. stoljeća Katolička crkva naređuje svojim župnicima da uredno vode matične knjige, pa je to drugi važan datum u razvoju hrvatskih prezimena. Doduše, to nije bilo moguće u Bosni, Hercegovini i Zagori, koje su bile pod turskom vlašću – pojašnjava Domagoj Vidović.

On je dalmatinska prezimena, u skladu s onomastičkom teorijom, podijelio u nekoliko kategorija.

Dio njih potječe od narodnih (starohrvatskih i općeslavenskih) osobnih imena raširenih u srednjem vijeku, prije dolaska Turaka. Primjerice, od takvih osobnih imena potječu prezimena Dešković, Odak, Raos, Milošević, Vučković, Dragojević, ali i ona neobična oblika kao što su Bezbradica, Mrkogaća, Derikučka, Gazibara, Gazivoda, Ušljebrka, Varvodić, Muhoberac, Prdac ili Pletikosa.

Fini Dukići  i Bonkovići

Drugi su izvor prezimena kršćanska imena koja su u hrvatski jezik došla uglavnom iz latinskog (i iz njega poteklih romanskih jezika) ili grčkog jezika: primjerice Bonković (od Bonaventura, „dobrodošao“), Curić (od Jure), Mikulić (Mikula=Nikola), Dukić (od Duje), Đivović, Ivanišević, Zaninović i Juvančić (sve od Ivan), Jurdana (od Jordan) Polić (od Leopold), Kalođer (pustinjak mučen u 4.st. u Carigradu, znači „lijep i star“), Lelas (od Aleksandar). Osim utjecaja zapadnog kršćanstva snažan je bio i bizantski utjecaj koji se ogledao u osobnim imenima poput Save, Mitra, Jovana ili Vlahe:

- Malo je poznato da je Sava do 1945. godine u Dubljanima u Popovu u Hercegovini bilo isključivo hrvatsko ime koje dolazi od imena Sebastijan. Na našim otocima sve do 90-ih godina prošlog stoljeća često je žensko ime Jovana, koje zapravo dolazi od talijanske Giovanne – ističe Vidović.

Mnoga su dalmatinska prezimena potalijančena Mladineo (Mladinić), Tommaseo (Tomašić), Depolo (Pavlović), Cicarelli  (Kukretić, prema kukriki, vrsta grma), Scipioniji su bili Šćapanovići (od „šćap“, a ne od Scipiona Afričkog kako su za sebe mislili), Lupi su bili Vukovići, a Dominisi Gospodnetići:

-U vrijeme mletačke uprave bilo je stvar prestiža imati talijansko prezime. Neki su naši biskupi sami sebi mijenjali prezimena – kaže Vidović.

Prezimena kojima su izvori muslimanska imena su, osim Alilovića i Asanovića, još i Mustapić, Hajder, Jusić i Jusup (oba od Jusuf), Dželalija, Mamut (Mahmut) i druga. Albanskog su podrijetla Šagolj (pregača), Leko i Skender (od Aleksandar), Šimleša (sveti Aleksandar), Šimrak (sveti Marko), Kapor (koji ima kike, kikaš).

Ma, što znači Penisović

Njemački je jezični sloj zastupljen u prezimenima kao što su Šlaus (prepredenjak), Šoštar (klobučar), Štambuk (Stammbuch - spomenar). Neka su prezimena nastajala od nadimaka, a među egzotičnima su: Bazdan, Oblizalo, Lizipjatina, Sprčić, Lešina, Bitanga, Kenjalo, ali i Bauk. Primjerice, prezime mojega bračkog sumještanina ministra Arsena Bauka podrijetlo vuče iz slavenske mitologije i znači „sablast“. Među egzotičnima su još prezimena Vištica, Penisović (treba li to tumačiti?) i Komazec („koji se ne nastanjuje“, „nomad“), kaže Vidović.

Nadalje, prezimena su nastajala i iz rodbinskog nazivlja poput Babana, Babajića i Babića (prema baba), Amidžića, Gotovca (pastorak) ili Kurana (što je šaljiva riječ za dijete i potječe iz starije faze hrvatskog jezika). Osebujna su i ona koja vuku podrijetlo od životinja: Buvinić (govedo, romanski), Capković (bik, vlaški), tu su i takozvana pasja prezimena: Kuže, Šunde (i Šundov), Brečić, Kučak, Vego/Vegar (sve nazivi za psa iz različitih jezika), potom Gudelj (zlatna mara), Gudić (od guda, svinja, najvjerojatnije iz albanskog jezika), Škovrlj (vrsta ptice), Kačić (starohrvatska kača, zmija), Kurepa (kobilja stražnjica), Šušnjar (crveni krpelj), Skoblar (od alb.škobalj, riba).

Iz biljnog svijeta potječu Kušelj (kadulja), Sobin (vrsta trave), Troskot (korov), Beara (tur. behar), Zovko (bazga). Vanjski izgled bio je inspirativan za prezimena Akrap (ružan), Đuzel (lijep, ali često u podrugljivom smislu), Rozga (od hrvatskog pridjeva koji znači naboran, a kojemu odgovara alb. pridjev očuvan u prezimenu Škorić), Žaja (kovrčavac, tur.), Čelan (pjegav, tur.).

Bandoglavi Bandić

Tjelesne i duševne mane „presudile“ su prezimenima Mačuket (malo lud, tal.), Čolak (jednoruk), Ćorluka (ćoravi Luka), Bandić (bandoglav, tvrdoglav, starohrvatski), Mamić (raspomamljen, hrv.), Tafra (verbalni napad, tur.).

- Obično kad imate prezime koje asocira na nešto lijepo zapravo morate zamisliti suprotno. Primjerice, prezime Ljubičić dolazi od osobnog imena Ljubica. Čovjek bi pomislio da se takav nadimak, od kojega je moglo nastati prezime, nadijevao nekoj nježnoj osobi, ali je vjerojatnije da se odnosio na nekoga tko je bio čista suprotnost, nekoj „mrgi“. Nadimci i prezimena nastala od nadimaka najvećim su dijelom u južnim hrvatskim krajevima podrugljiva – kaže Vidović.

Prezimena su i etnonimska i etnička, odnose na državu ili mjesto odakle netko potječe: Arbanas i Arnaut (Albanac), Foretić (furešt), Nola (mjesto na Kalabriji), Brešan (iz Brescie u Italiji), Ramljak (iz Rame), Gelo (došljak, tur.), Farac (s Hvara), Tedeschi i Nimac (Nijemac), Gregov (Grk), Ugrin (Mađar, starohrv.), Bugar, Redžić, Jeđup i Cigić (u svima je sadržan poneki etnonim kojim se označuje Rom).
Mnoga su se prezimena mogla različito tumačiti. Tako se prezime Balić izvodi ili od „balija“ (seljak, musl.) ili od staroga hrvatskog imena Balislav.

- Postoji mogućnost da su naš rukometaš Balić i trener Hajduka Balakov zapravo daleki rođaci, barem po postanju prezimena – kaže Vidović.

Fjamengo je zastavica na brodu

Prezimena su se davala i prema predmetima iz kućanstva: Kelava (vrsta sira), Cukrov (šećer, njem. preko talijanskog) Fjamengo (zastavica na brodu, tal.), Tenžera (duboka bakrena posuda, tur.), Vela (jarbol, tal.), Šeparović/Šeput/Šeper (zamka, vlaš.), Kondža (dio čizme koji ide od stopala uz nogu, tur.); od naziva zanimanja potječu Kalafatovići (brodograditelj, grč.), Karuza (sluga,grč.), Pađen (radnik na samostanskom imanju, grč.), Štimac (procjenitelj poljske štete, njem.), Knego (kneginjin sin, hrv.), Špaco/Špacal (spazzacammino tal.dimnjačar), Malbaša (glava mahale, grada, gradonačelnik, tur.) itd.

Naslovnica Mozaik