Scena Mozaik

UNESCO voli: Mala moja, vrižideru stari, u tebi se moje meso kvari

“Slavuj piva, daleko se čuje, neka piva, ja mu ne virujen, dok ne vidin kitu o jasenu i čobanu torbu o ramenu.” Tako je pjevala 70-godišnja Marija Prelas iz Srijana, u Gornjim Poljicima, za koju znalci kažu da je istinska živuća ikona tradicionalnog pjevanja.

Njeno ojkanje doprlo je i do UNESCO-a a sve zahvaljujući etnomuzikologu prof. Vidi Baguru, koji je o ovom poljičkom slavuju snimio svojevrstan spot te ga odaslao na odgovarajuće adrese. Vijest o UNESCO-ovoj zaštiti primila je s velikim ushićenjem i nevjericom:

- Nisam mogla vjerovati vlastitim ušima kada sam čula na radiju. Sve je počelo davno, sa mojih pet godina. Slušala sam starije kako pjevaju, olakšavajući tako trenutke težačkog posla u polju i domaćinstvu. Ponajviše sam se s pjesmom susretala kao čobanica kod ovaca. Upravo sam u ovim mosorskim vrletima stekla najviše iskustva.

I tako se nastavilo do današnjeg dana. U zadnjih sam nekoliko godina najprije s KUD-om Srijane, a zatim skupinom Vrutak, obišla gotovo cijelu Zapadnu Europu, a bila sam čak i u Albaniji. Najupečatljiviji dojam ponijela sam iz Pariza, gdje smo nastupali na međunarodnom festivalu. Pjevali smo tri dana po 70-ak minuta, a svaki naš nastup bio je izuzetno dobro posjećen - tvrdi Marija Prelas, za koju mnogi kažu da je istinski živi dragulj poljičkog kraja.

M. NEJAŠMIĆ

‘Mala moja, vrižideru stari,u tebi se moje meso kvari!’

Rijetko je koji stanovnik područja u kojem je ojkanje bilo neizostavni dio življenja, radosti i žalosti, ostao pošteđen višeglasne, prepoznatljive rugalice ako ju je bilo čime zaslužio. Pa i onda, kada je nikakvim postupkom nije izazvao, već je imao (ne)sreću živjeti u selu vrsnog “sklanjača” ojkavica.

Takvi su, po predaji, bili rado viđeni gosti na svim društvenim događanjima, svetkovinama, u kolu i na prelima, a pogotovo na svadbama jer su pjesme “sklanjali” trenutno, “iz glave”, po nadahnuću... Što su bile “mrsnije”, to im se jamčila veća dugovječnost.

Evo nekih dugovječnih koje smo uspjeli prikupiti ili “posuditi”:

- Oj mala moja ko na’zorni organ, svako malo poviri pod jorgan.
- Digni mala noge na stalažu, da utiram fapa u garažu...
- Mala moja materina bona, biž’ podame eto aviona...
- Oj mala moja zubi ti se sjaju - ki paripu ploče u vršaju!
- Oj, mala moja, tuku mitraljezi, ja ću na te - ne boj se granate!
- Oj, moja mala, svoga ćaću tuče - kosu rica na mašice vruće!
- Mala moja, vrižideru stari-u tebi se moje meso kvari!
- Ja san svoju i brija i šiša, na kominu di se pura miša!
- Mala moja, pravi prozor veći, odera sam leđa ulazeći.
- Mala moja oće da se drpa, nema cica natrpala krpa...
- Mala moja, kad pođeš na brdo, veži gaće konopićon tvrdo.
- Oj, di god koja ledina u gaju, male moje pleća se poznaju!
- Oj, daj mi, mala, ako ćeš mi davat, ako nećeš, nemoj zajebavat...

J.G., M.J.

Naslovnica Mozaik
Page 1 of 4FirstPrevious[1]234Last