Scena Mozaik

u blidinju je održana međunarodna smotra laganja na kojoj je pobijedio stipe vukoja iz rakitna

NATJECANJE U LAGANJU Olimpijski lažovi pored političara nemaju šanse

u blidinju je održana međunarodna smotra laganja na kojoj je pobijedio stipe vukoja iz rakitna

Zajašio moj pradjed Mate konja Dorata pa krenuo oko Svisvetih na Blidinje po volove. Kad tamo, okrenula mećava. Danima je padao snijeg, ali se djed nije dao. Krenuo u mećavu i zalutao.

No dobro se opremio, ponio na konju biljce i druge pokrivače, pa kad se izgubio, odlučio prenoćiti među malim borovima. Onda je ugledao križ na snijegu, a oko njega male borove. Konjski ular je zavezao za križ, potrpao se pokrivačima i zaspao. Sutradan se probudio na ledini. Snijegu ni traga, a oko njega golemi borovi iznad kojih strši crkveni toranj. Pradjed traži konja, a njega nema.

Nejasno mu da je sinoć bilo toliko snijega, a sada ga nema. Pa mu mještani (čobani) objasniše da je noću okrenulo na jugo, pa se snijeg otopio. Djed ne može to shvatiti, pa traži konja. A onda mu fratar pokaza crkveni toranj s kojega je na ularu visio njegov Dorat.

- Stvarno se snig otopio - kazao je moj pradjed, smjestivši se kod fratra u očekivanju da snijeg opet padne do vrha crkvenog tornja kako bi se domogao konja.

Ovu sam parafraziranu priču najvećega svjetskog lažova baruna Muenchausena ispričao prije pet godina, na Trećoj smotri lažova koju organizira Hajdučka republika, sa sjedištem u motelu “Hajdučke vrleti” na Blidinju. Ne samo da nisam pobijedio, nego sam bio pri kraju liste pobjednika. Bilo je i boljih lažova...

Ove godine je laskavu titulu međunarodne smotre lažova ponio Stipe Vukoja (68) iz Rakitna. Njegova priča, koja se zbila u splitskoj bolnici, aludira na začuđujuće sposobnosti kirurga. No u njegovu slučaju su nešto previdili. I tako je on pričao...

– Naša se ja u Splitu, kad okrenu vitar koji ljude nosa - priča Stipe.

- Odjednom pade cigla s kuće i otkinu mi dio nosa, vršak moga vrsnika, pa na kraju nokat na desnom nožnom prstu. Onda mi kirurzi u bolnici sve sredili. Nakon deset dana dođem na kontrolu, doktur pita je li sve u redu, a ja kažem da je u redu, da se sve primilo, ali mi smetaju neke sitnice. Jerbo, čim se naladim, iz nožnog mi prsta iđu sline, kad radim posa sa ženskim, zapinje nešto ka nokat, a kad vidim lipo žensko diže mi se nos.

Među osam finalista bila su dva lašca iz Dubrovnika i dva iz Splita. Razumljivo, jer je Blidinje napola dalmatinsko. Nekoliko stotina Dalmatinaca tu imaju vikendice, pa su pravi domaćini na Blidinju. Zato nije slučajno što je Duška Bašić iz Dubrovnika uzela drugo mjesto i odgovarajuću nagradu u jelu i piću.

– Duška i Splićani su nešto pričali o Sanaderu i politici - kaže Stipe.

- Đava ti politiku odnija, kod nas je na smotri u Hajdučkoj republici zabranjen nastup političarim. Mi znamo da su oni najveći lažovi i da mi ne bi imali nikakve šanse. Oni za ozbilj’ lažu. Njijove laži nas koštaju. A mi to radimo od šale.

Inače, Vinko živi sam u selu Korita u Rakitnu. Sinovi Ivan i Željko su oženjeni, Željko živi u Rijeci, a kćer Dubravka ima četiri sina. Stipe kaže kako bi mu draže bilo da budu umjetnički lažovi nego političari. Pa mi nabroja da je deset godina švercao duhan, deset radio u Njemačkoj, a deset u Boksitu.

– Žena mi je poginula prije dvajest godina, pa sam sad sam. Dica se razišla. Ali držim krave, svinje, imam penziju, naročito njemačku, pa nije loše. Spašavaju me priče. Svi govore: Laže Stipe, ali mi opet kažu: Deder, Stipe, ispričaj onu svoju kad si...

I na ovogodišnjem festivalu lažova barem stotinu znatiželjnika ostalo je ispred Hajdučkih vrleti. Malo se tko tomu nadao, pošto je začetnik te ideje i prvi predsjednik Hajdučke republike Vinko Vukoja prošle godine poginuo u prometnoj nesreći ispred svog motela. No našla se tu njegova kćerka Marija (l8) koja je preuzela Hajdučku republiku.

– Moj otac Vinko je sve to započeo, uspostavio je mnoge veze, pa čak i sa Željkom Malnarom i njegovom Republikom Peščenicom, tako da ja moram to nastaviti – kaže mlada, lijepa i ambiciozna Marija.

– Mi smo ovdje u turističkom i izletničkom naselju. Za Boga miloga, nećemo davit ljude ozbiljnim pričama. Moramo ih odmoriti i pokazati da u životu ima i drugih stvari osim politike. – Napiši u “Slobodnoj” da u Hajdučkim vrletima svake nedilje daju popust od 50 posto - veli mi Stipe.

- Stvarno? – kazao sam uzbuđeno. – Rodijače, ti stvarno ne kužiš ekonomiju - uhvati se za glavu Stipe.

- Nije važno ima li popusta, nego je važno to ljud’ma kazat – veli mi Stipe, dodajući: “Uostalom, zar ti vjeruješ lažovima?”

Petar miloš

Naslovnica Mozaik