Scena Kultura

IN MEMORIAM Aleksandar Srnec, otac hrvatske avangarde

Aleksandar Srnec, jedan od najvažnijih umjetnika druge polovice 20. stoljeća, zaslužan što se hrvatska avangarda svrstala u vrh te umjetnosti u svijetu, preminuo je u svojem zagrebačkom domu ove subote, u 86. godini života.

Samozatajna pojava ovoga velikog umjetnika veže se uz grupu EXAT 51, koja je Zagreb 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća svrstala u vrh avangardne umjetnosti u svijetu.

Iako je osobito bio vezan uz područje kinetike i svjetlosti, opusom obuhvaća i grafički dizajn, dizajn izložbi, film i animaciju.

Aleksandar Srnec rodio se u zagrebu 1924. godine, studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 1940-ih godina radi na opremanju jugoslavenskih izložbi u zemlji i inozemstvu s Vjenceslavom Richterom i Ivanom Piceljem.

Opredijelivši se za apstraktnu umjetnost, likovni jezik podređuje osnovnim geometrijskim oblicima.

Godine 1953. konstruira prve kinetičke objekte (Prostorni modulator), oko 1956. godine počinje eksperimente s pokretnim skulpturama i reljefima, a od 1962. uvodi svjetlost kao bitan element svojih lumino-kinetičkih konstrukcija.

60-ih se bavi crtanim filmom i surađuje sa Zagrebačkom školom crtanog filma gdje je izveo scenografije za tri lutkarska filma, a s Dragutinom Vunakom autor je animiranoga filma “Čovjek i sjena” 1960. godine.

Srnec je 60-ih sudjelovao i na izložbama Novih tendencija, a 70-ih je stvorio kinetičke skulpture u visokopoliranim kovinama.

Godine 1999. primio je Nagradu V. Nazor za životno djelo, a Nagradu za životno djelo dali su mu i kolege iz HDLU-a 2008. godine.

Inače, Ambijent Luminoplastika, izložen 1967. godine u Galeriji SC-a u Zagrebu, bio je prvi luminokinetički objekt/ambijent u hrvatskoj umjetnosti.

Podsjetimo, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu upravo je ovom umjetniku, nakon otvaranja u prosincu 2009. godine, posvetio prvu izložbu pod nazivom “Prisutna odsutnost”.

J. K.

Naslovnica Kultura